Jezičko značenje zekata: Riječzekat znači porast i dodatak, a dolazi i u značenju pohvale, čišćenja i čestitosti. Imetak koji se izdvaja nazvan je zekatom zbog toga što se njime povećava blagoslov (bereket) u imetku, a čovjeka čisti od grijeha. Terminološko značenje: Zekat je obavezno izdvajanje iz određene vrste imetka, kod određene vrste ljudi, u određeno vrijeme određenu količinu imetka.
ZEKAT
Napisali i obradili: Muhamed Jusić prof. Nedim Haračić prof.
Definicija zekata
Jezičko značenje zekata: Riječzekat znači porast i dodatak, a dolazi i u značenju pohvale, čišćenja i čestitosti. Imetak koji se izdvaja nazvan je zekatom zbog toga što se njime povećava blagoslov (bereket) u imetku, a čovjeka čisti od grijeha. Terminološko značenje: Zekat je obavezno izdvajanje iz određene vrste imetka, kod određene vrste ljudi, u određeno vrijeme određenu količinu imetka.
Mudrost propisivanja zekata
Zekat je jedan od pet islamskih temelja. Uzvišeni Allah ga u Kur`anu na više mjesta spominje zajedno sa namazom, pa kaže:
﴿ وَأَقِيمُوا الصَّلاةَ وَآتُوا الزَّكَاةَ ﴾
”Namaz obavljajte i zekat dajite…!” (Prijevod značenja Kur`ana, El-Bekare: 43). I kaže Uzvišeni: ﴿ وَيُقِيمُوا الصَّلاةَ وَيُؤْتُوا الزَّكَاةَ ﴾
”... i da namaz obavljaju, i da milostinju udjeljuju... ” (Prijevod značenja Kur`ana, El-Bejjine, 5.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Islam se temelji na pet stvari... ”, pa je kazao da je jedna od tih pet svari davanje zekata. Hadis bilježe Buhari i Muslim (mutefekun alejhi) od Ibn Omera, radijallahu anhuma. Uzvišeni Allah je propisao zekat kako bi se ljudske duše očistile od škrtosti i pohlepe, i kako bi se pomogla sirotinja i oni kojima je potrebna pomoć. Time se čisti imetak i čuva od propasti, a u njemu se povećava bereket. Tako se imetak koristi u dobrotvorne svrhe i poboljšavanje životnih uslova. Uzvišeni Allah je u Kur`anu spomenuo mudrost izdvajanja zekata pa kaže:
“Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš...“ (Prijevod značenja Kur`ana, Et-Tewbe, 103.)
Status zekata
Zekat je stroga obaveza svakog muslimana koji posjeduje određenu količinu imetka (nisab), pa makar se radilo i o maloljetnoj ili umno poremećenoj osobi, jer njihovi skrbnici su dužni izdvojiti zekat iz njihovog imetka. Onaj ko namjerno i svjesno niječe obaveznost zekata smatra se nevjernikom, a onaj koji odbija njegovo davanje zbog škrtosti ili lijenosti, smatra se velikim griješnikom kojeg će Allah na Sudnjem danu, ukoliko to On bude htio, kazniti zbog toga. Naravno, Allah ako htjedne oprostit će šta hoće od grijeha i kome hoće, jer kaže Uzvišeni:
”Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!” (Prijevod značenja Kur`ana, En-Nisa`, 48.) Od takvog se u islamskoj državi uzima zekat i kažnjava se zbog činjenja velikog grijeha.
Uzvišeni Allah prijeti onima koji ne daju zekat pa kaže:
”...Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom Putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se ono u vatri Džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala: ”Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali! ” (Prijevod značenja Kur`ana, Et-Tewbe, 34, 35.)
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nema ni jednog vlasnika zlata i srebra koji na njih ne daje zekat, a da se neće na njima pržiti u Džehennemskoj vatri. Od njih će mu biti iskovane ploče od vatre, pa će mu se na njima pržiti njegovi bokovi i čelo sve dok Allah ne presudi ljudima u Danu koji će trajati pedeset hiljada godina, a zatim će saznati da li će u Džennet ili u Vatru...” (Hadis prenose Buhari i Muslim.)
Uslovi (šartovi) obaveznosti izdvajanja zekata
Imamo pet uslova koji kada se ispune obavezuju svakog muslimana da izdvoji zekat, a to su:
1. da je osoba musliman, jer zekat nije obavezan za nevjernike; 2. da osoba nije rob, jer po mišljenju većine islamskih učenjaka zekat nije obavezan na imetak kojeg posjeduje rob, a u tu vrstu se ubraja i onaj rob koji otkupljuje svoju slobodu, jer on je rob sve dok ne isplati čitavu otkupninu; 3. da osoba posjeduje imetak u visini nisaba , jer na sve što je ispod toga ne daje se zekat; 4. da osoba u potpunosti posjeduje imetak, zato nije obavezno dati zekat na oročeni dug, niti na udio u zaradi sve dok se ta zarada ne podijeli, niti dug koji je kod siromaha sve dok ne bude u stanju da ga vrati. Isto tako, zekat se ne daje na imetak koji je uložen u dobrotvorne svrhe, kao što je imetak koji se koristi za pomoć borcima na Allahovom Putu ili sirotinji, izgradnju mesDžida i slično; 5. da taj imetak (u visini nisaba) prekogodini (havl), zato se ne daje zekat na imetak koji nije prekogodinio, osim na usjeve za koje se daje zekat, jer se zekat za tu vrstu imetka daje na dan žetve i berbe. Uzvišeni kaže: ﴿ وَآتُوا حَقَّهُ يَوْمَ حَصَادِهِ ﴾
”...i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju...” (Prijevod značenja Kur`ana, El-En`am: 141); 6. isti propis važi i za rude i neobrađeno zlato i srebro, pošto ulaze pod propis onoga što izlazi iz zemlje i jer se koristimo tim imetkom koji je izvađen iz zemlje.
Prekogodinjenje ili havl na zaradu od trgovine i mladunčad od stoke ulazi pod havl glavnice tog imetka, i na njega se daje zekat kada dostigne nisab. Punoljetnost i razum u ovom slučaju ne ubrajaju se u uslove, pa je zbog toga obavezno izdvojiti zekat iz imetka maloljetnika i luđaka, što je mišljenje većine islamskih učenjaka.
Imetak na koji se daje zekat
Obavezno je dati zekat na pet vrsta imetka:
a) Novac, vrijednosni papiri, zlato i srebro
Ko imadne osamdesetpet (85) grama zlata, ili petstodevedesetpet (595) grama srebra, ili novca toliko da može kupiti navedenu količinu zlata ili srebra, ili više, dužan je, nakon što mu taj imetak prekogodini, izdvojiti tekat u iznosu od dva i pol procenta. Navedene vrijednosti zlata, srebra i novca su ustvari nisab – minimalana količina imetka na koji se izdvaja zekat ukoliko je prekogodinio.
Dakle, količina nisaba u zlatu iznosi dvadeset miskala. Jedan miskal iznosi 4,25 grama, tako da je količina nisaba u zlatu osamdesetpet (85) grama.
A količina nisaba u srebru iznosi dvjesto dirhema. Jedan dirhem je težak 2,975 grama tako da nisab u srebru iznosi petstodevedesetpet (595) grama.
što se tiče papirnog novca, količina nisaba se dobije tako što se njegova vrijednost izjednači sa vrijednošću 85 grama zlata ili 595 grama srebra, zbog razlike njegove kupoprodajne vrijednosti u odnosu na nisab zlata i srebra. Pa ako količina novca bude tolika da se za nju može kupiti spomenuta količina zlata ili srebra, ili količina veća od toga, obavezno je izdvojiti zekat, bez obzira na naziv novčanice (KM, euro, rijal, dinar, dolar i sl.), i bez obzira da li se radi o papirnom ili kovanom novcu, jer poznato je da vrijednost svih novčanica nije ista i da se s vremena na vrijeme mijenja. Zbog toga onaj koji izdvaja zekat treba procijeniti vrijednost tog novca kada dođe vrijeme izdvajanja zekata, tj. kada imetak prekogodini. Ukoliko količina imetka (novca) bude veća od nisaba na nju se izdvaja zekat shodno njegovom povećanju. Dokaz za to je hadis kojeg prenosi Alija, radijallahu anhu, od Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže: ”Ako budeš imao dvije stotine dirhema (srebrenjaka) koji su ti prekogodinili, na njih ćeš izdvojiti pet dirhema, i nisi obavezan ništa sve dok ne budeš imao dvadeset dinara (zlatnika) koji su ti prekogodinili, a na njih ćeš izdvojiti pola dinara (zlatnika) zekata. Pa ukoliko bude više od toga ulazi u prethodni račun, jer nije obavezno izdvojiti zekat na imetak sve dok taj imetak ne prekogodini.” (Hadis bilježi Ebu Davud sa dobrim tj. hasen senedom.)
što se tiče nakita koji se ne upotrjebljava i koji je pod zakupom obavezno je na njega dati zekat i u tome nema razilaženja među učenjacima, a ukoliko se taj nakit koristi, po najprihvatljivijem (raDžih) mišljenju, obavezno je i na njega izdvojiti zekat.
Dokaz tome je općenitost dokaza za obaveznost izdvajanja zekata na zlato i srebro, kao i hadis kojeg bilježe Ebu Davud, En-Nesai i Tirmizi od `Amra ibn šuajba, a on od svog oca, a on od njegovog djeda, radijallahu anhum, u kojem se kaže da je neka žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a sa sobom je vodila kćerku koja je na rukama imala dvije velike narukvice od zlata, pa ju je upitao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je li dala zekat na to, a ona je odgovorila da nije, zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Želiš li da ti to Allah na Sudnjem danu zamijeni naruknicama od vatre!” Nato je žena skinula narukvice i bacila ih Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći da to daje Allahu i Njegovom Poslaniku. A imam Ebu Davud bilježi hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: ”Jedne prilike ušao je kod mene Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i na mojoj ruci vidio prstenje od srebra, pa me je upitao: ”šta ti je to, o Aiša? ”, a ja mu odgovorih: ”Allahov Poslaniče, napravila sam ih da se tebi uljepšam. ” ”A jesi li na to dala zekat?”, upitao me, pa kada sam mu odgovorila da nisam reče mi: ”Dovoljno ti je to za vatre.”
Ukoliko se radi o nakitu od bisera, dragog kamenja i slično, mimo zlata i srebra, na njega nije obavezno izdvojiti zekat, osim ukoliko se radi o trgovačkoj robi jer je na trgovačku robu obavezno izdvojiti zekat.
b) Stoka, kao što su deve, goveda, ovce i koze
Na stoku je obavezno izdvojiti zekat ukoliko je bila na ispaši većim dijelom godine, jer propis za većinu obuhvata sve. Dokaz za obaveznost ove vrste zekata su Poslanikove, s.a.v.s., riječi: ”Na svaku devu koja je na ispaši obavezno je izdvojiti zekat.” (Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud i En-Nesai.) A također i hadis gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Zekat se daje na sitnu stoku koja je na ispaši.” (Bilježi ga Buhari.) Naravno, ukoliko taj imetak u stoci dostigne nisab i prekogodini.
Slijedeća tabela prikazuje vrijednost nisaba u stoci.
Vrsta Količina nisaba Količina zekata od do
Deve 5 9 jedna ovca 10 14 dvije ovce 15 19 tri ovce 20 24 četiri ovce 25 35 žensko devče od godinu dana (bintu mehad) 36 45 žensko devče od dvije godine (bintu lebun) 46 60 trogodišnja deva ( hikka) 61 75 četverogodišnja deva (Džiz`a) 76 90 dvije dvogodišnje deve (binta lebun) 91 120 Dvije trogodišnje deve (hikka) preko 120 Na svako četrdeset deva daje se jedno dvogodišnje devče, a na svako pedeset jedna trogodišnja deva
Goveda 30 39 jednogodišnje tele 40 59 dvogodišnja krava 60 69 dvoje jednogodišnje teladi 70 79 jednogodišnje tele i dvogodišnja krava iznad 79 na svako trideset goveda daje se jednogodišnje tele, a na svako četrdeset dvogodišnja krava
Sitna stoka 40 120 jedna ovca 121 200 dvije ovce 201 300 tri ovce iznad 300 na svako stotinu daje se jedna ovca
Dokaz za ovo je hadis od Enesa, r.a., koji kaže da mu je Ebu Bekr, r.a., napisao pismo kada ga je poslao u Bahrejn, a u kojem je stajalo: ”Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim! Ovo je propis zekata kojeg je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao muslimanima a kojeg je Allah naredio Svome Vjerovijesniku. Pa ukoliko bude traženo od muslimana onoliko koliko je propisano, neka ga dadne, a ako bude traženo više od ovoga neka ne daje. Do dvadeset četiri deve izdvaja se na svako pet deva po jedna ovca. Kada broj dostigne dvadeset pet, pa sve do trideset pet daje se jedno jednogodišnje žensko devče (bintu mehad), a od trideset šest do četrdeset pet daje se jedno dvogodišnje žensko devče (bintu lebun). Ukoliko broj dostigne četrdeset šest pa sve do šezdeset daje se jedna trogodišnja deva (hikka), a preko toga, od šezdeset jedne pa do sedamdeset pet deva, daje se jedna četvorogodišnja deva (Džiz`a). Pa kada njihov broj dostigne sedamdeset šest do devedeset daje se dvoje ženskih dvogodišnjih devčadi, a od devedeset jedan do sto dvadeset daju se dvije trogodišnje deve. Kada broj prijeđe sto dvadeset, na svakih četrdeset izdvaja se jedno dvogodišnje žensko devče, a na svakih pedeset jedna trogodišnja deva. Onaj koji bude imao samo četiri deve nije obavazan da daje zekat osim ako to on hoće, a tek kada imadne pet obavezan je na njih dati ovcu zekata. A što se tiče sitne stoke koja je na ispaši, ukoliko njihov broj dostigne četrdeset pa sve do sto dvadeset daje se jedna ovca, a iznad toga sve do dvije stotine daju se dvije ovce. Kada se broj poveća od dvjesto do tristo daju se tri ovce, a sve preko tristo daje se na svaku stotinu po jedna ovca. Ukoliko čovjek bude imao manje od četrdeset ovaca koje su na ispaši, nije dužan davati zekat osim ako to on hoće.” (Hadis bilježi Buhari.)
što se tiče zekata na goveda, dokaz tome je hadis kojeg prenosi Mu`az ibn Džebel, radijallahu anhu, u kome se kaže, kada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Jemen, da mu je naredio da na svakih tridesetero goveda uzme za zekat jedno jednogodišnje tele, a na svakih četrdeset jednu dvogodišnju kravu. (Hadis bilježi Ahmed i drugi.) Mladunčad stoke ulaze pod glavnicu imetka kada dostigne nisab, a ukoliko se nisab upotpuni sa mladunčetom onda se havl (prekogodinjenje) počinje brojati od vremena u kojem se upotpunio nisab.
Ukoliko je stoka namijenjena za trgovinu na nju se daje zekat za trgovačku robu, a ukoliko je namijenjena za rad ili rasplodnju nije obavezno na nju davati zekat shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Musliman nije obavezan davati zekat na roba, niti na konja.” (Hadis bilježe Buhari i Muslim.)
c) Poljoprivredni proizvodi
Po mišljenju većine učenjaka na poljoprivredne proizvode obavezno je izdvojiti zekat ukoliko dostignu vrijednost nisaba. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Na manje od pet vesaka nije obavezno davati zekat.”
To iznosi, u pšenici na primjer, između 652 kg i 800 kg dobre pšenice jer količina nisaba (pet vesaka) iznosi tristo sa`a, ali za ovu vrstu imetka nije obavezno da prekogodini, jer Uzvišeni kaže:
”... i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju...” (Prijevod značenja Kur`ana, El-En`am, 141.)
Količina koju je obavezno izdvojiti iznosi jednu desetinu, za ono čije navodnjavanje nije predstavljalo teškoću, a pola od toga tj. jedna dvadesetnina za ono što je navodnjavano sa naporom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Na ono što je navodnjavano kišom, iz rijeke ili izvora, ili mu nije bilo potrebno navodnjavanje, daje se desetina, a pola desetine na ono što se navodnjavalo sa teškoćom, upotrebom ljudske ili životinjske snage.” (Hadis bilježi Buhari.)
d) Trgovačka roba, a to je bilo koja vrsta imetka koja je namijenjena za trgovinu
Na ovu vrstu imetka obavezno je dati zekat ukoliko dostigne vrijednost nisaba, što u ovom slučaju znači da vrijednost robe dostigne vrijednost nisaba u zlatu ili srebru, tj. 85 grama u zlatu, ili 595 grama u srebru, tj.dvije stotine dirhema. Kada imetak prekogodini na njega se daje zekat u srebru ili zlatu, ne obraćajući pažnju na njegovu vrijednost prilikom kupovine, nego na vrijednost u vrijeme izdvajanja zekata nakon što imetak prekogodini. Obavezna količina koja se izdvaja na ovu vrstu imetka iznosi 2,5 % od ukupne vrijednosti robe. Zarada od trgovine, ukoliko dostigne vrijednost nisaba, ubraja se u glavnicu i ne čeka se novi havl (prekogodinjenje), osim ukoliko se nisab glavnice upotpuni sa tom zaradom, onda se u tom slučaju havl počinje brojati od vremena u kojem se upotpunio nisab.
e) Rude i sirovine
Pod rude se ubraja sve ono što je izvađeno iz zemlje, mimo rastinja, a od čega se dobijaju proizvodi koji imaju vrijednost, kao što su zlato, srebro, željezo, bakar, rubin, nafta, i druge rude. Obavezno je na njih izdvojiti zekat shodno riječima Uzvišenog:
﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَنْفِقُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا كَسَبْتُمْ وَمِمَّا أَخْرَجْنَا لَكُمْ مِنَ الْأَرْضِ ﴾ ”O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo...” (Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 267.) Nema sumnje da su rude ono što nam je Allah iz zemlje dao.
Većina učenjaka smatra da taj imetak treba dostići nisab kako bi bilo obavezno na njega dati zekat, kao i da je obavezno izdvojiti 2,5% od njegove vrijednosti, analogno obaveznoj količini koja se izdvaja u zlatu i srebru. Također je na ovu vrstu imetka obavezno dati zekat odmah, ne čekajući da prekogodini. Pod ovu vrstu, također, ulaze vrijednosti koje su nađene zakopane u zemlji (rikaz), od ostataka prijašnjih nevjerničkih naroda, bez obzira da li je to nađeno u muslimanskoj ili nemuslimanskoj zemlji, i ukoliko na njemu ili na nekom njegovom dijelu imaju oznake poput imena, pečata, krsta i slično tome, koje ukazuju da je njegovo porijeklo od nemuslimana. Ukoliko se na njemu bude nalazilo neko od islamskih obilježja, poput imena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekih od islamskih vladara, ili ajet iz Kur`ana, to spada pod propis izgubljene stvari, kao i stvari na kojima nema neke oznake, kao što je posuđe, nakit, oruđe i sl. Takve stvari se ne mogu usvojiti sve dok se ne provjeri njihovo porijeklo, jer to je muslimanski imetak koji je još u nečijem vlasništvu. Na ovu vrstu imetka (rikaz) daje se jedna petina za zekat, shodno hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”... a na rikaz se daje petina.” Ova petina je obavezna bez obzira o kojoj količini se radilo, što je mišljenje većine učenjaka, a ima isti propis kao i ratni plijen koji se zadobije bez borbe (fej`). Ostatak imetka, po mišljenju učenjaka, pripada onome ko ga je našao, shodno postupku Omera, r.a., koji je ostatak nađenog blaga predao onome ko ga je našao.
Kategorije ljudi kojima se daje zekat
Imamo osam kategorija ljudi kojima se daje zekat, a to su:
a) siromasi (fukara); to su ljudi sa malim sredstvima za život ili čak nemaju ništa što je potrebno za nužan život. Njima se daje od zekata onoliko koliko im je dovoljno za čitavu godinu; b) nevoljnici (mesakin); to su oni koji nalaze polovicu za svoje životne potrebe, ili više od pola, što znači da su u boljem položaju od siromaha pa im se daje od zekata količina koja će upotpuniti njihove potrebe za godinu dana; c) radnici koji su zaduženi; od strane imama (vladara), za skupljanje, čuvanje i podjelu zekata onima koji su mu potrebni. Ova vrsta ljudi dobija od zekata naknadu za uloženi trud; d) osobe čija srca treba pridobiti za korist islama; a njih imamo dvije kategorije - vjernike i nevjernike. Nevjernicima se daje od zekata ukoliko to može biti razlog njihovog prihvatanja islama, ili da time prestane njihovo zlo prema muslimanima, i sl; Muslimanu se daje kako bi se popravilo njegovo vjersko stanje, ili kada je davanje zekata razlog da njemu slični prihvate islam i sl., e) robovi, kojima treba pomoć kako bi se otkupili iz ropstva, jer nisu u stanju da to sami učine; njima se daje onoliko koliko im je dovoljno da se otkupe. Pojedini učenjaci smatraju da je za imetak od zekata dozvoljeno kupovati robove s ciljem da bi se oslobodili; f) dužnici, bilo da su zaduženi zbog sebe ili zbog drugih; onaj koji se zadužio zbog svojih potreba, a nije u stanju da vrati dug, dobija od zekata onoliko koliko mu je potrebno da vrati dug. Ukoliko je čovjek zadužen zbog drugih, tj. zbog popravljanja ljudskih međuodnosa, dobija od zekata kako bi se potpomogao u tome, pa makar bio i bogat; g) borci na Allahovom Putu; pod ovim se općenito podrazumijeva kategorija ljudi koji se bore na Allahovom Putu (Džihad), a imetak od zekata se daje borcima na Allahovom putu (muDžahidima) koji nemaju redovna primanja iz državne kase (bejtu-l-mal); h) putnici (ibnu-s-sebil); pod kategorijom putnika se u ovom slučaju općenito podrazumijeva oni ili onaj kome su potrebna sredstva kako bi nastavio put. Njemu se daje od zekata onoliko koliko mu je dovoljno da stigne u svoje mjesto.
Uzvišeni Allah je spomenuo ove vrste ljudi u Kur`anu, kazavši:
”Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom Putu, i putniku - namjerniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je. ” (Prijevod značenja Kur`ana, Et-Tewbe, 60.)
Zekat koji se daje pred kraj mjeseca ramazana (zekatu-l-fitr)
Mudrost propisivanja zekatu-l-fitra
Zekatu-l-fitr je dakle manja količina imetka koja se daje pred kraj ramazana propisana kako bi postače očistila od pogrdnog i nepristojnog govora eventualno učinjenog tokom ramazana, i nakon toga, da bi se pomogla sirotinja kako ne bi bili primorani da traže milostinju na dan Bajrama. Kaže Ibn Abbas, radijallahu anhuma: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je propisao zekatu-l-fitr kako bi se postači očistili od pogrdnog i nepristojnog govora, i da bi se nahranila sirotinja. ” (Hadis bilježe Ebu Davud i Ibn MaDže.)
Status zekatu-l-fitra
To je obavezna dužnost za svakog muslimana i muslimanku, starog i mladog, slobodnog i roba, shodno hadisu kojeg prenosi Omer, radijallahu anhu, u kojem se kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je propisao zekatu-l-fitr u ramazanu u vidu jednog sa`a hurmi ili pšenice za svakog muslimana i muslimanku, slobodnog i roba, starog i mladog, i naredio je da se dadne prije odlaska na namaz (tj. bajram-namaz). ” (Hadis je muttefekun alejhi, tj. bilježe ga imami Buhari i Muslim). Također je poželjno dati zekatu-l-fitr za još nerođeno dijete. Musliman je obavezan dati zekatu-l-fitr za sebe kao i za one koji su pod njegovim skrbništvom, kao što su žena, djeca, ili rođaci. Nije obavezan izdvajati osim iz viška svojih potreba, i potreba onih koji su pod njegovim skrbništvom, koje su mu dovoljne za dan Bajrama i noć uoči Bajrama.
Količina zekatu-l-fitra
Obavezna količina zekatu-l-fitra iznosi jedan sa`a najzastupljenije namirnice u dotičnoj zemlji, poput pšenice, ječma, kukuruza, suhog grožđa, hurmi, riže i sl., a jedan sa`a iznosi približno 2,176 kg. Po mišljenju velikog broja učenjaka nije dozvoljeno davati zekatu-l-fitr u novcu, zbog toga što je to na prvi mah suprotno onome na što ukazuju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi. Međutim, dokazi kod islamskih učenjaka koji dozvoljavaju izdvajanje fitara u novcu su također validni tako da neće pogriješiti onaj koji izdvoji novac u svrhu zekatu-l-fitra i u određeno vrijeme.
Vrijeme davanja zekatu-l-fira
Dozvoljeno je izdvojiti zekatu-l-fitr na dan ili dva dana prije Bajrama, međutim najpohvalnije je dati poslije sabaha na dan Bajrama, a prije nego se klanja bajram-namaz, zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se zekatu-l-fitr dadne prije nego narod izađe na bajram-namaz. Također nije dozvoljeno da se kasni nakon bajram-namaza, jer se u tom slučaju smatra običnom sadakom, a čovjek biva griješan zbog kašnjenja.
Kategorija ljudi kojima se daje zekatu-l-fitr
Zekatu-l-fitr se daje siromasima i nevoljnicima jer su mu oni najprječi, a svako ko na dan bajrama neće imati hrane i nema za šta da je nabavi zaslužuje da mu se dadnu fitre.
