Najveći mi je uspjeh kad mi ljudi nazovu selam na ulici
Zadnji meč svjetskog šampiona u kick boxu Salke Zildžića mnogi su Bošnjaci doživjeli kao nekoć mečeve Muhammeda Alija. Po mnogo čemu Zildžić i podsjeća na Alija. Mlad je, lijep, najbolji bokser u svojoj kategoriji, a još musliman koji prakticira svoju vjeru. Razgovarali smo s njim o sportu, vjeri, politici... Dva dana prije nego što smo razgovarali sa svjetskim šampionom u kick boxu Salkom Zildžićem, on je u Tuzli operisao šaku. Na ruci nosi gips, ali kaže da se dobro osjeća i da će biti spreman za revanš sa crnogorskim borcem Strugarom. Zbog toga i naše prvo pitanje u razgovoru sa Zildžićem nije moglo biti ništa drugo do prisjećanje na njegov zadnji meč.

Prije mjesec dana u Budvi si poražen od crnogorskog borca Ivana Strugara. Kako se osjećaš sada i možeš li objasniti šta su bili glavni razlozi poraza od Strugara?

Zildžić: Što se tiče poraza i osjećaja... ovaj meč ja ne smatram izgubljenim, već, eto, Ivanu su podigli ruku, a razlog tome su dvadeset dva mjeseca moga odsustva sa ringa zbog povrede i peha koji mi se dogodio dvadeset dana prije samog meča, a to je anemija, što je uveliko umanjilo efekat priprema. Ipak, hvala Allahu, ja sam zadovoljan, jer Allah je dao da uz sve probleme koji su me pratili moj protivnik izvuče deblji kraj kad su u pitanju teški udarci.

Ostanimo još malo kod tih teških udaraca. Odavno pratim tvoje borbe i koliko sam primijetio ti nisi borac koji se u ringu tuče. Ali si, čini mi se, u zadnji meč ušao agresivnije. Puno si više koristio ruke nego noge. Znači li to da si promijenio taktiku i da li je i to utjecalo na onakav ishod meča?

Zildžić: U zavisnosti od borca s kojim se borim nekad radim više ruke, nekad noge, a nekad ujednačeno i jedno drugo. Što se tiče ovog meča, a imajući u vidu svoje zdravstveno stanje, znao sam da će, bez obzira na intenzitet, nakon pet minuta meča doći do krize uzrokovane nedovoljnom opskrbom kisikom zbog anemije, te sam pokušao maksimalno iskoristiti taj početak borbe i zadati što teže udarce koji će oslabiti protivnika ili meč završiti i prije kraja. Hvala Allahu, mislim da sam i uspio jer nakon prve runde napadi Ivana bili su jako oprezni i reagirao je na svaki moj trzaj, što mi je na kraju omogućilo da prebrodim krizu treće i četvrte runde.

U Budvi nisi bio sam. Mnogobrojni Bošnjaci su s velikom pažnjom pratili tvoju borbu i poraz teško doživjeli. Jesi li se nadao da će tvoj meč biti tako euforično praćen, posebno od Bošnjaka iz Sandžaka?

Zildžić: Da budem iskren, nisam očekivao ovakvu gledanost. Po našim informacijama preko milion ljudi u našoj zemlji pratilo je meč bez satelita. Meni zaista teško pada što su naši ljudi to veče tugovali, a posebno naši Bošnjaci u Crnoj Gori i Sandžaku. Ako Bog da, popravit ćemo to u revanšu.

Revanš protiv Strugara najavljen je u februaru u tuzlanskom Mejdanu. Ti sad imaš gips na ruci. Hoćeš li imati dovoljno vremena da se oporaviš i pripremiš za taj meč?

Zildžić: Revanš meč će biti odgođen za april upravo zbog povrede šake, a do tada, inšallah, kanim, uz Allahovu pomoć, biti spreman.

U mnogo čemu razlikuješ se od drugih boksera. Transparentno pokazuješ svoju pripadnost islamu. Na ring izlaziš praćen ilahijom iz filma "Pod zastavom Muhammeda". Zašto to radiš? Je li to samo imidž ili imaš neki cilj?

Zildžić: To je sigurno postao moj imidž, ali nije to nikakva isprazna stvar niti fol. U svakodnevnom životu ja slušam samo ilahije pa ne vidim koja bi druga numera mogla da me predstavi bolje od ilahije. Tako na neki način svima bez stida i srama kažem da sam musliman i da, eto, kao ''takav'' mogu biti prvak svijeta, i da biti musliman nije opterećenje nego je velika beneficija, jer otkad sam počeo prakticirati vjeru, ovaj dunjalučki život mi je mnogo sređeniji. Za ovih pet zadnjiih godina postigao sam više nego za dvadeset jednu godinu života u kojima nisam baš u potpunosti prakticirao islam. Moja izlazna numera je iz dva dijela. Prvi je instrumental iz filma ''Pod zastavom Muhammeda, a.s.'', a drugi najstarija ilahija, ''Taleal Bedru alejna''. Bedr je poruka za one koji spavaju, da je vrijeme da snagu, uspjeh i sve ostalo tražimo u islamu. Za mene je uspjeh kada me neko prepozna kao Salku Zildžića Prvaka. I prvo što mi kaže jeste es-selamu alejkum, zbog toga što zna kakav sam. Moje srce je tada, što bi naš narod rekao, kao ćurta (smijeh).   

Šta je bio razlog da se okreneš vjeri? Je li neko utjecao na tebe ili si sam došao do spoznaje...

Zildžić: Pa druženje sa mojim tadašnjim i sadašnjim trenerom za kick box, Enverom Hebibovićem utjecalo je na to da počnem analizirati svoje postupke i događaje oko sebe. Također i gledanje intervjua Hamze Ražnjatovića na jednoj od televizija, o njegovom prelasku na islam. To sve me nagnalo da postavim sebi neka pitanja i potražim odgovore na njih. Onda sam pročitao knjigu Kur'an i savremena nauka. Ona je promijenila mnogo toga u meni, u mom poimanju svijeta oko mene. Konačno, islam mi je dao odgovore na pitanja: Ko sam? Zašto sam rođen? Zbog čega živim? Što ''umiremo'' – preseljavamo? Gdje nakon smrti...

Moram te pitati i ovo. Kako si i čime povezao islam, vjeru mira, i kick box, borilačku vještinu koja nije nimalo nježna?

Zildžić: Kick box je moja zaostavština iz života prije potpunog prakticiranja islama. Sad pokušavam preko sporta, koji jeste na prvi pogled grub, doprijeti do ljudi na način da shvate da sva ta snaga i uspjeh dolaze od Allaha. I da svaki čovjek, bez obzira koliko njegov posao bio težak, može biti vjernik. Jer ako islam može prakticirati čovjek koji se bavi napornom borilačkom vještinom, šta sve musliman može postići u drugim “nježnijim sferama“ života. Često čujem od ljudi da kažu: ''Ne može se klanjati, kad bi se onda radilo''. Ako se možeš spremati za mečeve i klanjati i postiti, sve drugo bi trebalo biti lakše, zar ne?

Aktivan si i u političkom životu. Šta je lakše, politika ili kick box?

Zildžić: Kick box je lakši. Jedan je protivnik (smijeh). Po meni, bavljenje politikom je jako težak posao za nekoga ko je musliman. Ali ne vidim lakše ili bolje rješenje za pokušaj popravljanja stanja i borbe za bolji i pravedniji život muslimana, a i drugih naših sunarodnjaka. 

Šalu nastranu, politički angažman zahtijeva puno odricanja i zalaganja. A uz to, politika je, složit ćeš se sa mnom, prljavija od boksa. Kako se snalaziš u tim vodama?

Zildžić: Pa ne znam. To je pitanje na koje ne bih ja trebao davati odgovor. Mogu reći samo da se trudim. Da pokušavam poboljšanjem sporta i obrazovanja pomoći omladini, mladim ljudima koji sve više gube bitku sa pošastima modernog društva pod krinkom ''to je cool'' ili ''to je danas moderno''.

Muslimani u Bosni u teškoj su situaciji. Dok se s jedne strane izmišljaju vehabije, s druge strane u tvoju rodnu Vlasenicu, npr. tvojim je vršnjacima nemoguće vratiti se, jer će im to zabraniti četnici koji su ih istjerali, a koji se i danas nalaze na rukovodećim mjestima. Kako riješiti te probleme, koje, čini mi se, ni tvoja stranka nije baš najbolje primijetila?

Zildžić: Mislim da,  generalno, nama Bošnjacima treba više zajedničkog djelovanja oko određenih prioriteta. Na prvo mjesto stavit ću ''jedinstvo'', jer zbog njegovog blagog odsustva nam se i dešavaju ovakve stvari. Samo smo mi podijeljeni u nekoliko različitih jakih stranaka, koje povećavaju različitost interesa, što nas čini jako ranjivima i podložnijim propustima.

Rođeni šampion

Salko Zildžić rođen je 1981. godine u Vlasenici. Završio je srednju elektrotehničku školu i trenutno studira uporedo u trenerskoj školi i na Elektrotehničkom fakultetu u Tuzli, gdje i živi.

Sportski rezultati:

-    bronzana medalja – Prvenstvo svijeta za seniore, Italija 1999.,

-    zlatna medalja – Prvenstvo svijeta za juniore, Ukrajina 2000.,

-    profesionalni prvak Evrope 2004.,

-    profesionalni prvak svijeta 2004.,

-    zlatna medalja – Prvenstvo svijeta za seniore,  Maroko 2005.,

-    odbrana profesionalne titule prvaka svijeta 2006.,

-    sportista godine općine Tuzla 2000., 2004., 2005.,

-    sportista godine Tuzlanskog kantona 2004., 2005.

Razgovarao: Ibrahim Ismail

BH Muslim Monitor - Saff