|
Piše: Hfz. Nihad Beganović (Bh Muslim Monitor)
Još nas nešto više od dvije sedmice dijeli od našeg najdražeg gosta, mjeseca ramazana. Imami nas preko mimbera već podsjećaju na njegove vrijednosti, a u sebi sa blagim žalom evociramo uspomene na prošli ramazan koji nam je po običaju prošao brzo i u kojem su sve one stvari koje smo planirali i željeli uraditi ,uglavnom, ostale nedovršene.
Ogromna želja da ga što bolje iskoristimo istopi se u ramazanskoj svakodnevnici: sehuri, iftari, teravije, sijela, razna druženja... Sve se nekako stigne, ali od svih trenutaka i vremena koje nam je na raspolaganju, najmanje ga posvetimo sebi i razmišljanju o islamu, Allahu Dž.š., Poslaniku s.a.v.s. smrti, dunjaluku, ahiretu. Istina, toga zaista ima, ali to je daleko od poslaničke ili ashabijske prakse. Za mnoge od nas ramazan je zapravo najbolja prilika da se zaradi, da se povećaju ``da`wetske aktivnosti``. Svi za nekoga ili nešto spremamo, radimo, a najmanje za sebe, tako da ramazan dođe i ode, a da naša takwa, naš odnos prema drugim ljudima, prema vjeri, se nikako ili neznatno promjeni.
Ramazan je prilika za pokajanje, prilika za onoga koji ne zna za Allaha, ili neće da zna ništa o vjeri islamu da bar za trenutak ostavi svoje predrasude po strani i da prelista ili pročita neku brošuru o islamu, jer islam, koji kako reče jedan naš musliman, nije isključivo vlasništvo ljudi koji sebe nazivaju muslimanima. Mnogi ljudi koji sebe ne nazivaju muslimanima, svojim djelima su bliži islamu, nego oni koji se busaju u prsa da idu na Džumu ( sedmičnu molitvu ) a u stvari svojim djelima pokazuju da su licemjeri bez premca.
Ramazan je prilika za sve mladiće i djevojke koji (ne)znaju mnogo toga o islamu da se iskreno pokaju, da se vrate Allahu i njegovom Poslaniku s.a.v.s., te da se njihovih pet vakata namaza, koje manje-više obavljaju tokom ramazana, nastavi i poslije mjeseca ramazana. Namaz je grijeh ostaviti, namaz je stub islama, bez namaza kako da se nadamo Džennetu i Allahovom oprostu?
Kao i kod nemuslimana, tako i među samim muslimanima koji ne klanjaju, ima mnogo više islama i iskreniji su i više drže do obećanja, čistoće, radinosti, i ostalih vrijednosti od onih muslimana koji su na prvi pogled totalne askete, pobožnjaci, riječi Allah i Poslanik ne prestaju da im izlaze iz usta, ali su u suštini šuplji balvani od kojih uglavnom redovno glava boli.
Smirenost za kojom svi tragamo je u pridržavanju imanskih i islamskih šarta o kojima smo učili u mektebima. O natjecanju u dobru, o dobroti ovih ili onih ne možemo govoriti, a pritom zanemarivati temelje islama, nehajno se odnositi prema namazu, ili pak biti na namazu, imati veliku bradu, a drugim ljudima zagorčavati život ``dugim jezikom``.
Neka ovaj ramazan bude naš. Spremimo se da ga dočekamo onako kako to i zaslužuje, jer će nas opet nakon mjesec dana boravka sa nama, napustiti i neće ga biti dugih 11 mjeseci.
Bh Muslim Monitor
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 638
|
