|
 Piše: Nedim Haračić
U mjesecu smo ramazana, odabranom mjesecu u kojem bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., pred Džibrilome prouči cijeli Kur'an. Ovaj je plemeniti gost različit od svih drugih, on se iščekuje pola godine dok ne dođe, a kada ode, sa žalom što nas je napustio spominje se još toliko. On je jedini gost koji donese hedije, ne očekujući da mu se vrate. I njegov se miris širi gdje ima bar jedan postač koji se nada Allahovoj nagradi za svoj učinjeni post i ibadet. Najispravnije je o ovome ibadetu ipak kazati kroz svijetlo Allahovih riječi koje su najasnija uputa i najprecizniji sud o svakoj bitnoj stvari u ljudskome životu.
La ilahe illa Allah mijenja čovjeka u temeljuKur'anski izraz o pitanju posta je koncizan ali dubokoznačan. Međutim prije nego promotrimo ajete koji kazuju i mjesecu ramazanu i postu u njemu umijesno je ukazati na jedan divan aspekt na kojem islam posebno insistira. Radi se o suštini i smislu odredaba i uputa koje ističe Kur'an i Sunnet, čineći ih kao takvim obligatnom dužnošću, preporučljivim činom ili pokuđenim i zabranjenim djelom. Kada bi ovaj islamski princip kazali u što kraćoj definiciji, rekli bi islam predstavljaju riječi koje prate djela, a koja su bez izuzetka od opće koristi pojedincu i zajednici. Pogledajmo ovaj primjer kroz prvi temelj islama – šehadet da je samo Allah istinski bog i da je Muhammed Njegov poslanik. Da ove riječi nisu puka fraza najbolje svjedoče primjeri ashaba, tabiina i potonjih muslimana koji bi prihvati islam, izgovorivši šehadet, te bi se vratili među svoje, a oni bi ih dočekali konstatacijom da su došli drugačiji nego su prije bili. Ustvari su se oni uistinu promijenuli – kazavši riječi šehadeta, razumijeli bi njegovo istinsko smisleno značenje i konsekvence koje ono nosi. Promijenuli bi u potpunosti svoj cjelokupni svjetonazor. U njihovom životu bile bi uspostavljene potpuno nove mjere vrijednosti, toliko da bi se to vidjelo na njihovom licu, sa novim sjajem u očima, u riječima i djelu. Namaz odvraća od isprazna govora i ružnih djela Plemeniti Kur'an na najkoncizniji način ukazuje na suštinu i smisao stvari. U ibadetima koje propisuje nema ni najmanje ceromonijalnosti ili folklora. Ustvari, bavi se konkretnim i suštinskim! Forma bez smisla samo je prazan okvir i slika bez života. Prostor ne dozvoljava da se navede koliko je svaki islamski propis živ i smislen, ali spomenut ćemo još namaz i post. Namaz ima svoju formu, ali je ona uslovljena i smislom – iskrenošću i skrušenošću prema Uzvišenom Gospodaru. I osim toga, djelima koja slijede iskreno obavljen namaz. Kaže Uzvišeni: “U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Uspjeli su vjernici, oni koji su u svom namazu skrušeni, i koji se od besmislica okreću...“ (El-Mu'minun, 1-3) Kako razumijeti ispravno ove ajete, a da se ne uvidi koga to Allah naziva uspješnim, i šta on to radi? To su vjernici, koji namaz skrušeno obavljaju, i takav namaz ih odvraća od besmislena i isprazna govora... Zanimljivo je da se uvijek kraj namaza podastire još koje djelo, kao da se aludira da ipravno obavljen namaz povlači za sobom činjenje drugih dobrih djela. Najčešće se spominje dijeljenje imovine, jer je to jedna vrsta žrtve radi Allaha, a ništa se insanu ne zna privezati za srce kao imetak, i zato što je ona potreba onih muslimana koji su pomođi najpotrebniji. U narednom ajetu se jasno aludira da namaz nije puka forma, nego živi razgovor između Gospodara i roba koji povlači određene konsekvence: ”Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz – namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; a Allahovo spominjanje vas veće je od vašeg spominjanja Njega! – A Allah zna šta radite!” (El-Ankebut, 45)
Post je propisan da bi se Allaha više bojali i bili Mu poslušniPost u ovome odabranome mjesecu nikako ne bi smio biti puko gladovanje i žeđ, dakle formalno apstiniranje od hrane i pića. Na ovo je upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u niz hadisa. U jednome je kazao: ”Ko ne ostavi ružan govor i nevaljala djela, pa Allahu nisu potrebni njegovo gladovanje i žeđ.” U drugome jasno ukazuje da je post nešto više: ”Koliko ljudi od njihovoga posta nemaju ništa do gladovanje i žeđ.” Post je dakle djelo koje za sobom povlači druga dobra djela i pomaže da se ona lakše čine. To je Kur'an kazao najkonciznijom ekspresijom u narednom ajetu: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se Allaha bojali.” (El-Bekara, 183) Dakle, post uči i teži odgojiti postača da se Allaha boji. Kao da kaže: postite, a vašu iskrenost u postu samo Allah vidi, kao što niko drugi do Njega ne vidi da li to činite radi običaja ili radi ljudi, ili da li se tajno mrsite kada vas niko ne vidi. To što je kur'anski termin prezent glagola ”biti bogobojazan” aludira još na živost ovoga djela, jer se bogobojaznost upravo povećava činjenjem dobrih djela koja su u mjesecu ramazana posebno preporučena, a loša dodatno omražena i pokuđena. Ta je bogobojaznost plod iskrenosti u postu, strpljivosti na iskušenjima i ustrajnosti u dobročinstvu. To nikako ne može biti puka forma gladovanja, jer ovaj mjesec nanovo podsjeća na ”objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla” (El- Beqara, 185), a da tim putem krenu, ljudi trebaju biti istinski bogobojazni, i da se radi Allaha ne boje prijekora ljudi. BH Muslim Monitor 14.09.2008.
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 28379
Samo registrovani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo registrujte se ili prijavite na sajt. |
