Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)
Dok se u Bosni i Hercegovini raspravlja o tome ko je i da li je kriv što je takozvana Alžirska grupa uhapšena i isporučena vlastima SAD-a, međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u Londonu, Amnesty International, poziva i druge evropske zemlje na čijem teritoriju su zabilježene slične povrede ljudskih prava da provedu nezavisne istrage i procesuiraju odgovorne kako se nešto slično nikada više ne bi ponovilo

Evropa protiv ljudskih prava

Dok se u Bosni i Hercegovini raspravlja o tome ko je i da li je kriv što je takozvana Alžirska grupa uhapšena i isporučena vlastima SAD-a, međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u Londonu, Amnesty International, poziva i druge evropske zemlje na čijem teritoriju su zabilježene slične povrede ljudskih prava da provedu nezavisne istrage i procesuiraju odgovorne kako se nešto slično nikada više ne bi ponovilo

Amnesty International u svom junskom specijalnom izvještaju naslovljenom Stanje poricanja: evropska uloga u ilegalnom transportu i tajnom pritvaranju (State of denial: Europe’s Role in Rendition and Secret Detention) upozorava da niti jedan konkretan korak nije poduzet kako bi se spriječilo da Evropa ikada više bude upetljana u ilegalni transport ili tajno pritvaranje lica osumnjičenih za međunarodni terorizam. U izvještaju, koji u prvoj rečenici Uvoda kao primjer takve prakse navodi našu zemlju i hapšenje Mustafe Aďt Idira zajedno sa još petoricom osumnjičenih za terorizam, traži se provođenje nezavisne istrage o svim do sada zabilježenim slučajevima kidnapovanja osumnjičenih za terorizam na evropskom tlu. U istom izvještaju objavljenom 24. juna 2008. godine daje se dosta novih detalja o samim dokumentovanim sličnim slučajevima, kao i o umiješanosti evropskih vlada u takve nezakonite aktivnosti.

Evropske vlade se nalaze u stanju poricanja i predugo izbjegavaju da se suoče sa istinom - tvrdi Amnesty Inteernational, te dodaje kako je njihovo učešće u ilegalnom transportu i tajnom pritvaranju u potpunoj suprotnosti sa njihovim tvrdnjama kako su evropske vlade odgovorni učesnici u borbi protiv terorizma.

Na sedamdeset i šest stranica teksta dokumentovano je šest spornih slučajeva u kojima su, prema mišljenju ove organizacije, povrijeđena prava trinaest individua. Za svaki pojedinačni slučaj obrazložena je uloga evropskih vlada, od toga da su neke od njih dozvolile prelijetanje i slijetanje aviona na svojoj teritoriji u kojima su se nalazile osobe za koje su mogli znati da su odvođene na crne tačke ili mjesta gdje su držane u pritvoru u nekoj vrsti pravnog vakuuma, do toga da su neke od država čak dozvolile privremeno osnivanje takvih nezakonitih pritvora na svojoj teritoriji. Danas se šestorica (i to upravo oni iz BiH) od njih još uvijek nalaze u zatvoru Guantanamo Bay, jedan je još uvijek u zatvoru u Egiptu gdje je, prema tvrdnjama Amnestyja prošao nefer sudski proces pred vojnim sudom. Sve žrtve sa kojima su uposlenici i aktivisti Amnesty Internationala razgovarali, a koje su oslobođene, tvrde da su bili podvrgnuti torturi ili nekom drugom obliku nekorektnog ponašanja.

Nezakonita hapšenja i deportacije

Organizacija je javnost podsjetila na to da je svaka država odgovorna za kršenje međunarodnog prava ukoliko su njeni organi svjesno pomogli drugoj državi u kršenju ljudskih prava. Prema njima, to znači da je svaki evropski agent (operativac ili bilo koji drugi državni službenik) koji je svjesno učestvovao u nekom od CIA-inih programa ilegalnog transporta i tajnog pritvaranja prekršio svoju zakonsku ovlast, bez obzira da li je uloga koju je imao bila aktivna ili pasivna, i bez obzira da li su drugi u vladi ovlastili takvo njegovo ponašanje ili ne.

S obzirom da zemlje Evropske unije nisu smogle snage da se sa ovim navodima suoče na način da prihvate odgovornost i procesuiraju odgovorne, brojni aktivisti za zaštitu ljudskih prava se plaše da bi se slična praksa mogla ponoviti u nekom slučaju koji ne bi imao veze sa islamističkim terorizmom. Činjenica da su se takva kršenja ljudskih prava dešavala na teritoriji Evrope i uz znanje države govori kako je sistem njihove zaštite još uvijek nedovoljno efikasan, te da se na njemu još mora raditi. Upravo zato ovi slučajevi nezakonitog hapšenja i deportacije, iako bi to mnogi voljeli, jednostavno ne smiju biti zaboravljeni niti opravdavani izvanrednim okolnostima koje su nastupile nakon 11. septembra.

Kako se slična praksa više ne bi ponovila, Amnesty International je objavio plan od šest tačaka koji bi trebao osigurati da nijedna od evropskih zemalja nikada više ne bude uključena u ilegalan transport uhapšenih i njihovo tajno pritvaranje. Ovim planom pozivaju se države da osude transport i tajna pritvaranja; pokrenu nezavisne istrage svih slučajeva u koje su upleteni europski agenti ili teritorij; privedu počinitelje pravdi; osiguraju nadzor nad obavještajnim službama; odbiju prevoziti ili potpomagati prijevoz svih uhićenika u drugu državu bez odgovarajućeg sudskog nadzora; i osiguraju naknadu za žrtve.

Ostale preporuke uključuju zahtjeve da bilo koji avion koji traži dopuštenje da leti preko evopskog teritorija ili da sleti na njega navede je li bilo koji od putnika lišen slobode i ako jest, da iznese njegov status, odredište i pravnu osnovu za njegov prijevoz.

Amnesty International je još jednom naglasio da su vlade obavezne štititi ljude od terorističkih napada, ali to moraju činiti u okviru ljudskih prava i vladavine međunarodnog prava. Transport uhapšenih i tajna pritvaranja potkopavaju takve mjere ograničavajući mogućnost država da odgovorne za teroristička djela privedu pravdi - navodi se u saopćenju koje je uz objavljivanje izvještaja ova organizacija izdala medijima.

Kao i u ranijim osvrtima na stanje ljudskih prava u Evropi koje redovno izdaje ova organizacija BiH se spominje, zajedno sa Makedonijom, Njemačkom, Italijom, Švedskom i Britanijom, kao zemlja saučesnica u pritvaranju i skrivanju američkog prebacivanja osumnjičenih za terorizam u zemlje u kojima se prakticira mučenje, zatvor Guantanamo ili na nepoznate lokacije u svijetu u kojima se pretpostavlja da se na njima nalaze tajni CIA-ini zatvori.

Alžirska grupa

Bosni i Hercegovini se stavlja na teret izručenje tzv. Alžirske grupe američkim vlastima suprotno važećem domaćem zakonodavstvu i ustaljenoj metodi deportacije. Mustafa Aďt Idir, Belkacem Bensayah, Lakhdar Boumediene, Boudella El Hadj, Nechla Mohamed i Saber Lahmar Mahfoud su, navodi se u izvještaju kao i u posebnoj brošuri koju je Amnesty štampao u sklopu svoje kampanje Antiterorizam uz poštivanje prava, svi iz Alžira došli u BiH od početka do sredine devedesetih. Svi su se u međuvremenu oženili i imaju djecu. Na dan kada su uhapšeni, četvorica su imali bh. državljanstvo, jedan je imao regulisan boravak, a jednom je oduzeto državljanstvo.

Amnesty navodi da je 17. januara 2002. policija Federacije BiH uhapsila ovu šestoricu pod optužbom da su pripremali napad na američku ambasadu u Sarajevu i uz pomoć policije Kantona Sarajevo izručila ih, rano sljedećeg jutra, američkim snagama koje su bile raspoređene u BiH u sklopu NATO-ove operacije očuvanja mira (SFOR). Prema saznanjima Amnestyja, američke trupe su ih zatim iz svoje baze u Tuzli prebacile u vojnu bazu Indžirlik (Incirlik) u Turskoj. Iz ovog aerodroma kojeg koriste američke snage, oni su prebačeni u zatvor Guantanamo Bay na Kubi gdje se i danas nalaze. Za vrijeme transporta ljudi su vezani (okovani), oči su im prekrivene neprozirnim naočalama, a na ruke su im bile navučene rukavice sa jednim prstom - što je ustaljena praksa prilikom izručenja u Guantanamo.

Šestorka se u zatvoru nalazi već šest godina bez da je protiv njih podignuta optužba. Prema svjedočenju njihovih advokata, svi su loše tretirani ili su bili podvrgnuti nekom obliku torture počevši od predugog boravka u samici pa do uskraćivanja sna i izlaganja visokim temperaturama. Mustafa Aďt Idir je optužio američke vlasti da su ga za vrijeme pretresa njegove ćelije 2004. čuvari oborili na zemlju i da je jedan od njih skočio na njegova leđa i glavu. U optužbi koju su njegovi zastupnici podigli u aprili 2005. navodi se kako je jedna strana njegovog lica ostala paralizovana (zbog tog udarca). Osjeća konstantan bol. Ne može normalno jesti, niti piti na usta koja više nisu u funkciji. Stražari ga zbog toga provociraju. Kao posljedicu napada doktori su mu konstatovali facijalnu paralizu (Bell’s palsy).

Sve do aprila 2008. Saber Lahman Mahfoud se nalazio u izolaciji koja je trajala preko 22 mjeseca. Njegovi advokati tvrde da su zbog ograničenog prostora i nemogućnosti da trenira mišići njegovih nogu ozbiljno oštećeni kao i nervi. Kada su ga njegovi advokati posjetili u aprilu 2008. bio je, prema njihovom svjedočenju, u jako lošem psihičkom stanju i osjećao je konstantan bol u nogama. Prema istom izvoru, nije mu dozvoljeno da šalje ili prima pisma od svoje porodice, a često mu se uskraćuje papir i olovka.

Za Lakhdar Boumedienea izvještaj navodi kako štrajkuje glađu još od decembra 2006. Prema svjedočenju njegovih advokata, čuvari ga dva puta dnevno vežu za stolicu, stavljaju mu masku preko lica i prisilno ga hrane kroz cijev uguranu kroz njegovu nosnicu. Što se tiče trojice ostalih, autori izvještaja kažu kako nemaju nikakvih relevantnih informacija o njihovom stanju.

Za sav ovaj navodni nehumani tretman Alžirske grupe Amnesty International smatra odgovornim i vlasti u BiH koje su ovu šestorku suprotno odlukama Ustavnog suda FBiH i svim lokalnim i međunarodnim pravnim procedurama izručile u Guantanamo i nisu učinile ništa značajno kako bi osigurale kod američkih vlasti njihovo oslobađanje.
Pravne bitke koje oni sa sličnim iskustvima vode protiv evropskih zemalja nakon što su bili oslobođeni govore da će i u BiH neko morati odgovarati, te da će naša zemlja, prije ili kasnije, tim ljudima, ukoliko se uistinu dokaže da su nevini i mimo zakona izručeni - a tako sada stoje stvari, morati platiti kompenzaciju. Nadati se da će pritisak koji vrše međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, porodice uhapšenih, kao i najavljeni procesi koji se vode u Tužiteljstvu ukoliko se dokaže da nisu čisto politički motivisani, biti pouka onima koji sada obnašaju vlast da okončaju agoniju tih ljudi i da stvore zakonske mehanizme koji će spriječiti da se nešto slično nikada ne ponovi nikome u ime građana BiH.

Djelujte odmah!

Amnesty International je uputio pismo Predsjedavajućem Vijeća Ministara BiH Nikoli Špiriću i Ministru vanjskih poslova BiH Svenu Alkalaju sa preporukama šta bi bh. vlast trebale učiniti odmah kako bi se, prema njihovom mišljenju, ispravila greška počinjena prema tzv. Alžirskoj grupi. U preporukama se između ostalog navodi i procesuiranje odgovornih. Istraga koju vodi Tužiteljstvo Kantona Sarajevo bi trebala pokazati ko su ti odgovorni i da li je izručenje izvršeno kroz institucije sistema ili van njega, po političkim direktivama jedne, ili više, političkih opcija.
Faksimil pisma na engleskom jeziku je prelomljen u obliku letka i može se naći na web stranicama ove organizacije. U pismu se kaže:

Djelujte odmah!
Bosanskohercegovačke vlasti bi trebale:

osigurati potpunu implementaciju odluka Doma za ljudska prava za BiH, kao i Komisije za ljudska prava, te sve eventualne presude Evropskog suda za ljudska prava koje će možda biti izrečene u ovom slučaju

izvesti pred lice pravde sve odgovorne za kršenje međunarodnog prava kao i lokalnih zakona koji su učestvovali u deportaciji ovih ljudi

ponovo analizirati i izmijeniti sve procedure koje su omogućile izručenje ovih ljudi američkim vlastima.

poduzeti sve neophodne mjere kako bi osigurale da vlasti SAD-a istraže sve optužbe o mučenju i da oslobode šestoricu ljudi ukoliko se neće protiv njih podići optužnica za prepoznatljiva krivična djela i biti im organizovano fer suđenje i to bez odgađanja.

poduzeti sve moguće mjere kako bi se zaštitila prava šestorice ljudi

osigurati da se, ako budu pušteni, šestorka može vratiti u BiH ukoliko to žele

dodijeliti šestorici punu odštetu, uključujući kompenzaciju, restituciju, rehabilitaciju, zadovoljštinu i garancije da se nešto takvo neće ponoviti, zbog kršenja ljudskih prava kojem su bili izloženi zbog postupaka BiH.

insistirati, preko diplomatskih predstavništava, i ako je neophodno, preko međunarodnog pravnog zahtjeva, na tome da SAD osiguraju punu odštetu, uključujući kompenzaciju, restituciju, rehabilitaciju, zadovoljštinu i garancije da se nešto takvo neće ponoviti, zbog kršenja ljudskih prava kojem su bili izložen kao građani BiH.

Mučenja se prakticiraju u  81 zemlji

U svom godišnjem izvještaju, Amnesty International - organizacija za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u Londonu, navodi da se mučenja još uvijek prakticiraju u 81 zemlji, 77 države onemogućavaju slobodu govora, a u 54 zemlje nema uvjeta za poštena suđenja. Organizacija navodi da postoje sve veći zahtjevi za pravdom širom svijeta, ali da je kršenje osnovnih ljudskih prava još uvijek rašireno- prenosi Glas Amerike na bosanskom jeziku.U istom godišnjem izvještaju Amnesty Internationala o stanju ljudskih prava u svijetu poimenično se navodi i Bosna i Hercegovina, kao zemlja koja bi, uz Španiju, Rusiju, Ukrajinu i Moldaviju, trebala da neodložno i temeljito istraži sve incidente i slučajeve zlostavljanja i mučenja kriminalaca.

Imas komentar?

Upisi komentar

Molimo drzite se teme ovog teksta. Nepodobni komentari biti ce obrisani.
Ime:
BBCode:
Komentar:
Code:*
	Kontaktiraj me e-mailom o odgovorima na moj komentar