|
Ljeto je u Bosni, a u i svijetu, „tanko“ u dešavanjima Skoro da je žalosno gledati lokalne i svjetske TV i printane medije kako pokušavaju skupiti dovoljno materijala kako bi popunili minute dnevnika i stranice novina. Jasno mi je što se politički i javni faktori u gradovima kao što je Washington, u kome se ljeti asfalt topi, ili Bagdadu, čiji su parlamentarci zbog nesnosnih vrućina uzeli čitavih mjesec dana slobodno, odluče apstinirati iz javnog života tokom ljetnih vrućina. Ali, čisto sumnjam da mi u Bosni imamo dovoljno opravdanja da se ne jedan, nego skoro tri mjeseca, skoro ništa relevantno ne dešava. Nije da žalim, jer kod nas se obično pod javnim dešavanjem misli samo na belaj, tako da i nije neka velika šteta što na dnevniku skoro da nemamo šta ni vidjeti ni čuti.
Ali, to ne znači da naša ovisnost o medijima prestaje. Zato se u ovim danima od svega pravi vijest ili se prežvakavaju stare.
S obzirom da u vrijeme godišnjih odmora ljudi i nisu spremni za neke teške teme, naši susjedi sa istoka su se dosjetili kako da u datoj situaciji naprave maksimum. Trojica beogradskih novinara su sabrali „bisere” brojnih srpskih javnih ličnosti u prvu Antologiju savremene srpske gluposti “Nije srpski lupati” koju je prije nekoliko dana izdao beogradski magazin Status. Odlično štivo za ljetni odmor i dobra prilika da se u vrijeme dok se krupne ribe odmaraju prisjetimo svih njihovih podviga u proteklom periodu.
Iako u antologiji javno izrečenih stupidarija ne nedostaje i bosanskih Srba, ovo je dobra prilika da neko u Bosni za slijedeće ljeto priredi sličnu zbirku, možda pod naslovom „Lijepi li su bosanski tokmakluci“. Ne mislim da će im, s obzirom na obim materije, biti teško. I Beograđani su vjerovatno bili podstaknuti pionirskim poduhvatom splitskog „Ferala“ koji već godinama revnosno prikuplja javno izrečene nebuloze tog podneblja (mada i oni prelaze u bosansku avliju, pa i iz nje uberu koji bulbul gluposti).
E sad, dok neko ne pokaže da i mi u Bosni svoga konja za trku imamo, ostaje nam da se zadovoljimo sa provalama naših susjeda.
Tek toliko da se podsjetimo ko i nama nerijetko radi, ili je radio, o glavi.
Kod nas u Bosni se već odavno znalo da će rečenica „mir je neizbježan!“ koju je Slobodan Milošević napisao u pismu rahmetli predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću u augustu 1995. biti antologijska. I stvarno je, evo, dogurala u antologiju srpske gluposti. A onda se redaju i biseri njegovih bosanskih podanika. Kao npr: „Nije problem nabaviti nuklearno oružje na tržištu, čak i kada ga ne bismo imali.“- Radovan KaraDžić, predsjednik RS-a (Večernje novosti, 7. januar 1993.)
„Međunarodna zajednica će izgubiti mečsa mnom.“ - Ratko Mladić (august 1993.)
“što se tiče optužbi za ratne zločine, mi smo vrlo jasni da je tako moralo da bude.” -Momčilo Krajišnik, član Predsjedništva BiH (novembar 1997.)
“Moskva se brani u Srbiji, ali nisam siguran da u Moskvi to shvataju.”- Nikola Poplašen, predsjednik RS-a.
Već pogađate da uz Vožda među Srbima s onu stranu Drine pozamašan broj stranica pripada neprikosnovenom lideru Radikala. Mene se posebno dojmila ona njegova: „Ja vam garantujem, sa divizijom od 10 hiljada četnika, dopro bih za 48 sati do Zagreba. Razume se, zabranio bih četnicima da ulaze u Zagreb, jer bih se bojao da se ne izgube. Ipak je to veći grad.’ – Vojislav šešelj. I onda nekoliko nasumice odabranih:
“Moje je tvrdo uverenje: bolje sporije, ali brže.”- Vojislav Koštunica, kandidat za premijera (januar 2004.)
“I poslanici su jedna vrsta ljudi.”- Vojislav Koštunica, predsjednik DSS
“Broj Srba koji su pobijeni na Kosovu ostaće nepoznat sve dok se svi ne vrate svojim kućama.” - Zoran Anđelković, predsjednik Privremenog izvršnog vijeća Kosova.
„Sigurno da je Mladić pogrbio ramena i promenio hod, a u usta je, da bi promenio fizionomiju, mogao da stavi lažnu protezu, tampone ili male kesice kečapa.“ -Marko Nicović, bivši policajac.
„Haški tužioci su ružni zato što su nehumani i zli. S druge strane, Slobodan Milošević spada u lepe ljude. Najlepše.“- Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića. I na kraju obavezno šaban koji nikako da pobjegne od svoga imena: “Nisam otišao na pecanje u Ameriku, jer se jedan član Al Kaide zove slično kao ja.”- šaban šaulić, pjevač. A ni beogradski muftija nije zaobiđen sa svojom izjavom “Molimo Boga, a i nadležne organe da nam pomognu da ostvarimo svoja ljudska prava.”- Hamdija Jusufspahić, beogradski muftija. Piše: Muhamed Jusić Bh Muslim Monitor |
