|
 Piše: hfz. Nihad Beganović
Sakupljanje Kur'ana ima dva značenja i za oba imaju tekstovi koji ih pobliže objašnjavaju. U Kur'anu se spominje izraz ’’džema' ’’, kaže Allah Uzvišeni: ''Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao''. Ovdje sakupljanje znači njegovo čuvanje. Drugo značenje je zapisivanje ajeta i sura i njihovo sakupljanje na jedno mjesto.Kada se radi o prvom značenju, dakle, njegovo čuvanje i učenje napamet, prvi koji je cijeli Kur'an znao napamet bio je Poslanik s.a.v.s., a nakon toga tom plemenitom osobinom se okitila nekolicina njegovih najbližih ashaba, i po onome što znamo iz predaja, može se kazati da taj broj s obzirom na okolnosti te trud i vrijeme koje treba izdvojiti za to, nikako nije bio mali.
Samo ih je kao što prenosi El-Kurtubi r.h. u bici Bi'r Meu'ne bilo sedamdeset, dok sa druge strane, ako bi doslovno prihvatili hadise koje bilježi Buhari u svome sahihu, a koji govore o broju hafiza u doba Poslanika s.a.v.s., mogli zaključiti kako njihov broj nije prelazio sedam. Njihova imena se spominju u tri različite predaje to su: Abdullah ibn Mes'ud r.a., Salem ibn Makul r.a., Muaz ibn Džebel r.a., Ubejj ibn K'ab r.a., Zejd ibn Sabit ra., Ebu Zejd ibn Es-Seken r.a., i Ebu Derda r.a.. Sujuti u Itkanu neke od ovih ashaba hafiza spominje poimenično, oslanjajući se na predaje iz knjige El-Kira'at koja se pripisuje Ebu Ubejdi, a ukojoj su pored ove sedmorice spomenuta još i četvorica halifa, zatim Talha r.a., S'ad r.a., Ebu Hurejre r.a., El-Ubadeh r.a., zatim četvorica ashaba poznatija kao Abadileh (Abdullahi) Allah sa njima bio zadovoljan, te žene Poslanika s.a.v.s. Aiša r.a., Hafsa r.a., i Ummu Selemeh r.a.. Ovo su najpoznatiji ashabi koji su naučili Kur'an napamet direktno od Poslanika s.a.v.s. Međutim, broj onih koji su cijeli Kur'an memorisali nakon smrti Poslanika s.a.v.s. je mnogo veći. O tome je pisao Ez-Zehebi u Tabekatul Kurr'a. Spominje da je sedam ashaba koji imaju sened od Poslanika s.a.v.s., a da je broj onih koji su naučili Kur'an poslije Poslanika s.a.v.s. i čiji sened dopire do ovih sedam ashaba mnogo veći. Broj ashaba koji su znali Kur'an napamet u doba Poslanika s.a.v.s., bez imalo dvojbe govori nam koliko su pridavali pažnje Kur'anu i koliko ih je on zaokupljao. Njihova najveća briga je bila učenje i slušanje Kur'ana.Rekao je Ibn El-Dževzi:''Praksa memorisanja Kur'ana, koja ostaje u srcu i grudima je najplemenitija osobina koju je Allah dao ovom ummetu''.
Što se tiče drugog značenja riječi ''džem'a'', dakle njegovo zapisivanje, koje se odvijalo u prvoj epohi, podijeljeno je u tri etape. Prva etapa je sakupljanje Kur'ana u doba Poslanika s.a.v.s., zatim u doba Ebu Bekra r.a., i najzad, sakupljanje Kur'ana u doba Osmana r.a.
Sakupljanje Kur'ana i njegovo zapisivanje u doba Poslanika s.a.v.s.
Poslanik s.a.v.s. je imao pisare, od kojih su se izdvajali: četvorica halifa, Muavija r.a., Zejd ibn Sabit r.a., Ubejj ibn K'ab r.a., Halid ibn El-Velid r.a., i Sabit ibn Kajs r.a.. Njihov zadatak je bio da zapišu sve ono što se Poslaniku s.a.v.s. objavi. Orijentalista Blachere, koji se bavio proučavanjem Kur'ana, navodi da je bilo njih četrdeset koji su zapisivali Kur'an u doba Poslanika s.a.v.s. Bilježi Hakim u Mustedreku hadis od Zejda ibn Sabita da je rekao:'' Bili smo sa Poslanikom s.a.v.s. i zapisivali Kur'an na Er-Rika (komadiće kože ili papira) .'' Ashabi su na različite predmete zapisivali Kur'an. Tako se prenosi da su neke ajete zapisivali na ''El-Luhaf'' ili glatko kamenje, zatim na ''El-Usub'' tj. palmine listove, zatim ''El-Ektaf'' tj. kosti od deve, te na kožu itd.
Kada se radi o raspredu ajeta i pisanju bismille ispred svake sure, to je dio objave i po ovom pitanju postoji konsenzus svih muslimana.O ovome govori i Sujuti,a ovo mišljenje podupire i predaja koju bilježi Buhari od Ibn Zubejra r.a. da je citirao Osmanu r.a. slijedeći ajet:''Žene su dužne da čekaju četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa'', na što mu je Ibn Zubejr rekao:'' Ovaj ajet je dokinut drugim ajetom, zbog čega ga pišeš i svrstavaš zajedno sa drugim ajetima, a i sam znaš da je dokinut, a Osman r.a. mu odgovori:'' O sine brata moga, neću ništa pomjeriti sa njegovog mjesta.'' Osman r.a. nije htio da premješta bilo koji ajet sa mjesta na kojem je bio, pa makar se i znalo da je dokinut, zbog toga što je znao da niti on, niti bilo ko drugi nema pravo dovoditi u pitanje raspored ajeta u Kur'anu, nakon što je Džibril a.s. objavljujući ih Poslaniku s.a.v.s, završio sa njihovim rasporedom, i nakon što su pisari Poslanika s.a.v.s. zapisali sve ono što im je bilo naređeno od strane Poslanika s.a.v.s.
U poznatim zbirkama hadisa mnoštvo je hadisa iz kojih se vidi da je Poslanik s.a.v.s. diktirao pisarima i govorio im gdje da zapišu ajete koji su se objavljivali.. Također, kada se radi o redoslijedu sura i on se smatra dijelom objave. Poznato je da je još za života Poslanika s.a.v.s. postojao redoslijed svih sura. Da je bilo drugačije od ovoga ne postoji niti jedna predaja. I nema osnova mišljenje da su ashabi imali udjela u redoslijedu sura, niti mišljenje da su neke sure poredane Allahovim emrom a neke prepuštene ashabima. S druge strane, Ez-Zerkeši smatra da je redoslijed sura stvar koju Allah Plemeniti nije učinio obaveznom, i da je isti bio prepušten ashabima da ga oni svojim idžtihadom odrede, i da je zbog toga svaki (prvobitni ) mushaf imao svoj redoslijed. Mišljenje Zerkešija (i ako se mnogi alimi sa njim ne slažu) se ipak doima uvjerljivim, jer kako prihvatiti činjenicu da su neki ashabi pišući vlastiti mushaf sami odredili redoslijed sura, ako se on smatrao dijelom objave. Jedno od objašnjenja koje su ponudili oni koji smatraju da on jeste dio objave, je da je to bio njihov lični izbor na koji su se opredijelili, i nisu ni od koga tražili da prihvati taj izbor, a nakon što se ummet ujedinio oko mushafa koji je bio kod Osmana r.a.ostavili su svoje mushafe i prihvatili onaj koji je većina izabrala. Da su smatrali da je to stvar koju mogu sami odrediti, zadržali bi svoje mushafe, i ne bi prihvatili Osmanov r.a. mushaf. Bilo kako bilo, danas preovladava mišljenje da je pisanje sura redoslijedom koji danas imamo u mushafima, isto kao i redoslijed ajeta koji se smatra dijelom objave.Postavlja se pitanje zbog čega Poslanik s.a.v.s. nakon što je sve zapisano od objave, nije sakupio ajete i sure na jedno mjesto. Rekao je Ez-Zerkeši: ''Mushaf nije napisan u doba Poslanika s.a.v.s. zbog toga što bi to značilo često mijenjanje mushafa, i zbog toga je kasnilo pisanje sve dok se nije upotpunila objava Poslanikovom s.a.v.s. smrću''.
Sakupljanje Kur'ana u doba Ebu Bekra Es-Siddika r.a.
Prvi koji je sakupio sve ajete i sure na jedno mjesto bio je Ebu Bekr r.a. Rekao je Ebu Abdullah El-Muhasibij u ''Fehmu Es-Sunen'':''Pisanje Kur'ana nije bila nova stvar, i Poslanik s.a.v.s. je naređivao da sve ono što se objavi da se i zapiše, ali zapisivanje nije bilo na jednom mjestu ,nego se nešto nalazilo urezano na kamenjima, nešto na palminim listovima, komadićima kože ili drveću. Ebu Bekr r.a. je naredio da se svi dijelovi objave koji su bili zapisani na pomenutim vrstama materijala ,prepišu i skupe na jedno mjesto''. Dvanaeste godine po hidžri počelo je Ebu Bekrovo r.a. sakupljanje Kur'ana. Nakon bitke koja se vodila protiv otpadnika i pristalica Musejleme El-Kezzaba poginulo je sedamdeset ashaba koji su znali cijeli Kur'an napamet. Omer r.a.strahujući da će se vremenom Kur'an zagubiti, došao je Ebu Bekru r.a. i predložio da se sakupi na jedno mjesto.O tome nam govori hadis kojeg bilježi Buhari od Zejda ibn Sabita r.a. da je rekao:''Došao sam kod Ebu Bekra r.a. nakon bitke na Jemami, i zatekao Omera r.a. kod njega. Rekao je Ebu Bekr:- Došao mi je Omer i rekao da je na dan Jemame poginulo mnogo hafiza, i da se boji da se tako ne desi i u drugim područjima, i da se zagubi Kur'an, te smatra da trebam narediti da se sakupi cijeli Kur'an na jedno mjesto.Rekao sam tada Omeru:- Kako da radimo nešto što nije radio Poslanik s.a.v.s.?-Tako mi Allaha u tome je dobro,odgovori Omer.Omer me je nagovarao, sve dok mi Allah nije oraspoložio srce prema toj stvari, i vidio sam u tome isto ono što i Omer.Zatim mi je Ebu Bekr rekao:-Ti si odrastao, mlad si i pametan, ni za šta te ne krivimo, pisao si objavu Poslaniku s.a.v.s. Nađi Kur'an i sakupi ga na jedno mjesto.- Tako mi Allaha lakše bi mi bilo da su mi tražili da pomjerim brdo sa jednog mjesta na drugo, nego da sakupim Kur'an na jedno mjesto. Rekao sam:-Kako radite nešto što nije Poslanik s.a.v.s. uradio?Na to mi je Ebu Bekr odgovorio:-Tako mi Allaha u tome je dobro.Ebu Bekr me je nagovarao sve dok mi Allah srce nije otvorio ka tome, kao što je otvorio Ebu Bekru i Omeru.Sakupljao sam Kur'an sa palminih listova i sa kamenja, iz prsa ljudi, sve dok nisam sakupio i zadnji dio sure Et-Tewbe i našao ga kod Ebi Huzejme El-Ensarijji, kojeg nisam mogao naći ni kod koga drugog, a on glasi:''Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti..'', pa sve do kraja sure Bera'eh, i ti listovi su bili kod Ebu Bekra sve dok on nije umro, a zatim kod Omera, a poslije kod njegove kćerke Hafse r.a.''
Zejd ibn Sabit prilikom sakupljanja Kur'ana je imao tri šarta koja su se prethodno trebala ispuniti da bi ajet bio svrstan u mushaf.
Prvo: Ništa se nije pisalo što prethodno već nije bilo u glavama ashaba
Drugo: Da je ajet napisan pred Poslanikom s.a.v.s.
Treće:Da budu prisutna dvojica pravednih svjedoka, da svjedoče da su ajeti bili napisani pred Poslanikom s.a.v.s.
Dakle, Zejd ibn Sabit nije ništa pisao a da prethodno nisu bili ispunjeni ovi šarti.Bilježi Ebu Davud hadis od Hišama ibn Urveh ,a ovaj od svoga oca da je Ebu Bekr rekao Omeru i Zejdu:''Sjednite ispred vrata mesdžida, pa ko vam se pojavi sa ajetom i sa dva svjedoka koja to potvrde zapišite ga (ajet).'' Ibn Hadžer smatra da se pod dva svjedoka misli na ono što je prethodno bilo zapisano i istovremeno naučeno napamet. Rekao je Es-Sehavi u '' Džema El-Kurra' '' da je ispravno je da se pod dva svjedoka misli na dva pravedna čovjeka pa kaže:''Misli se da oni posvjedoče da ono što je napisano, da je napisano na jednom od nariječja na kojima je objavljen Kur'an''.
Spominje Sujuti u Itkanu da je Ebu Šameh rekao:''Time je htio da se piše samo ono što je prethodno napisano pred Poslanikom s.a.v.s., i da se ne oslanja samo na ono što je napamet naučeno, zbog toga je rekao za zadnji dio sure Et-Tewbe ''Nisam je našao ni kod koga'',tj. misli se nije našao da je bilo zapisano, jer nije prihvatao samo ono što je napamet naučeno.''Dakle,i Zejd i mnogi drugi ashabi su znali ovaj ajet napamet ali ga je samo Ebu Huzejme imao napisanog kod sebe, i tek kada ga je našao napisanog svrstao ga je u mushaf. Ebu Bekr je uspio da ,za otprilike jednu godinu, skupi cijeli Kur'an na jedno mjesto. Odmah poslije bitke na Jemami naredio je Zejdu da ga skupi, i to se i desilo između bitke na Jemami i smrti Ebu Bekra r.a. Ako se ima u vidu da su ajeti bili napisani na palminim listovima, kamenju, koži i drugim stvarima i da su isti sakupljeni u relativno kratkom roku, mozemo nazrijeti o kakvoj se odlučnosti ashaba radi kada je u pitanju ovo veliko djelo. Ne preostaje nam ništa drugo da kažemo, osim onog što je rekao Alija ibn Ebi Talib r.a.:'' Allah se smilovao Ebu Bekru, on je prvi koji je skupio Allahovu knjigu između dvije korice.'' Dok je Omera r.a. istorija zapamtila po tome što je on došao na ideju sakupljanja Kur'ana, Zejda je zapamtila po tome što je ispravno izvršio ono što se od njega tražilo. Kraj predaje koju bilježi Buhari od Zejda r.a. govori da su listovi na kojima je skupljen Kur'an bili kod Ebu Bekra r.a. sve dok nije preselio, a zatim su bili kod Omera r.a. dok i on nije preselio. Nakon toga su prešli u ruke Omerove r.a. kćerke, a ne kod Osmana novog halife. Zanimljivo je da je mushaf preuzela Hafsa r.a., a ne Osman r.a. novi halifa. Može se kazati da je Hafsa bila preča u tome od Osmana r.a., zato što je tako stajalo u Omerovoj r.a. oporuci, i što je ona bila jedna od žena Poslanika s.a.v.s. On nije mogao oporučiti da ih naslijedi novi halifa, jer nije znao ko će to biti, jer je taj izbor prepustio šuri ili skupini ashaba.
Što se tiče naziva mushaf, prvi put Kur'an je nazvan mushafom u vrijeme Ebu Bekra r.a.Bilježi Ibn Ušteh u ''El-Mesahif'' predaju da je Ibn Šihab rekao:'' Kada je skupljen Kur'an i napisan na listove, rekao je Ebu Bekr:- Dajte mu ime,pa su neki rekli:-Es-Sufr !Na to je Ebu Bekr odgovorio:-To je ime koje koriste Židovi!-pa su odustali od tog imena. Zatim su neki rekli:-El-Mushaf, Abesinci to ime koriste!-pa su se složili da ga nazovu ''El-Mushaf''.Oko mushafa Ebu Bekra r.a. postoji konsenzus cijelog ummeta, i prenešen je mutevatir predajom. Većina uleme smatra da je on obuhvatao svih sedam nariječja na kojima je spušten Kur'an, i po ovome je sličan prvome skupljanju Kur'ana u doba Poslanika s.a.v.s.
Sakupljanje Kur'ana u doba Osmana r.a.
Bilježi Buhari u svome ''sahihu'' predaju od Ibn Šihaba, da mu je Enes ibn Malik pričao, kako je Huzejfe ibn El-Jeman došao kod Osmana r.a., a prije toga je učestvovao u oslobađanju Armeniji i Azerbejdžana. Huzejfu je prestrašilo razilaženje muslimana oko ''kiraeta'',pa je Huzejfe obraćajući se Osmanu r.a. rekao:'' O vođo pravovjernih, ujedini ovaj ummet prije nego što se raziđu oko ''knjige'', kao što su se razišli Jevreji i Kršćani. Nakon toga Osman r.a. je naredio da se donose primjerak mushafa koji se nalazio kod Hafse r.a. i naredio da se napiše njih nekoliko,te je rekao trojici ashaba koji su bili iz plemena Kurejš:'' Ako se vi i Zejd ibn Sabit raziđete u nečemu od Kur'ana, napišite jezikom Kurejšija, jer je Kur'an objavljen na njihovom jeziku. Potom su Zejd ibn Sabit, Abdullah ibn Zubejr, Se'id ibn El-As, i Abdurrahman ibn El-Haris ibn Hišam to i uradili- napisali su nekoliko identičnih mushafa, a nakon toga Osman je rukopise vratio Hafsi, a u svaki dio države je poslao po jedan primjerak Kur'ana, koje je prepisao iz rukopisa koje mu je dala Hafsa r.a., a zatim naredio da se zapali svaka stranica, i svaki mushaf, sem onih koje je on dao da se urade.
Iz ove vjerodostojne predaje proizilazi nekoliko bitnih stvari:
Prvo: Razilaženje muslimana oko načina učenja Kur'ana je osnovni razlog zbog kojeg je Osman r.a. tražio da se sakupe rukopisi koji su se nalazili kod Hafse r.a. Nema mjesta sumnji koju izražavaju neki orijentalisti poput Blachera, i drugih koji dovode u pitanje namjeru Osmana r.a. da napravi nekoliko primjeraka, a da ostale spali. Njihova tvrdnja se zasniva na tome da je Osman r.a. to uradio u ime mekanske aristokratije koja je po njemu bila najbolji predstavnik islama.
Ničim nisu uspjeli dokazali ove svoje tvrdnje, i ne postoji niti jedna vjerodostojna predaja koja govori u prilog ovoj tvrdnji. Svako razuman će dati prednost predajama koje je zabilježio čovjek kao što je Buhari, koji nema premca kada se radi o pravednom i pažljivom odabiranju i bilježenju predaja.
Drugo: Komisija koja je trebala da izvrši ovaj zadatak se sastojala od četiri čovjeka. Ako bi izdvojili Zejda ibn Sabita koji je bio iz Medine, vidi se da su svi ostali bili iz Mekke iz plemena Kurejš. Sva četvorica su se smatrala najboljim i najpovjerljivijim ashabima.
Treće: Navedena četvorica, uzimanjem listova koji su se nalazili kod Hafse r.a. kao osnovu ,su se direktno oslonili na temelj koji je postavio Ebu Bekr r.a.
Četvrto: Kur'an je objavljen na jeziku Kurejšija, i to je jezik kojem se daje prednost kada se radi o zapisivanju Kur'anskog teksta, i u slučaju neslaganja između trojice iz plemena Kurejš i Zejda ibn Sabita. Vidjet ćemo da ovo pisanje Kur'ana nije značilo potiranje sedam nariječja na kojima je objavljen Kur'an, jer nije bilo punktirano tačkama, niti je bilo vokalizirano,a kiraeti su bili prisutni u mushafima kada ih nije obuhvatao jedan oblik.
Peto: Osman r.a. je poslao u različite krajeve islamske države mushafe koje su prepisali četvorica ashaba. Smatrao je da je to jedini način da se izbjegne raskol među muslimanima.
Huzejfe ibn Jemam nije bio jedini kojeg je prestrašilo veliko neslaganje muslimana u kiraetima.Naime, mnoge ashabe je obuzeo očaj novonastalom situacijom, što je Osman r.a. na vrijeme primijetio. Požurio je da riješi problem prije nego što dođe do još većih problema. Na to nam je ukazao Ibn Džerir Et-Taberi u svome tefsiru, u predaji koju je zabilježio od Ebi Kalabe da je rekao:'' Za vrijeme vladavine Osmana r.a. jedan muallim je podučavao druge po jednom kiraetu, a drugi po drugom, i kada bi se sreli učenici od tih muallima, dolazilo bi do neslaganja među njima koje bi se proširilo na njihove učitelje, a kasnije bi jedni druge zbog kiraeta smatrali nevjernicima. To sve je doprlo do halife Osmana r.a., pa je održao hutbu u kojoj je rekao:'' Razilazite se, i jedni druge ne razumijete...ujedinite se o Muhammedovi ashabi, i napišite ljudima ''Imam''(naziv za mushaf koji je upotrijebio Osman r.a.)!'
Ono što je posebno produbljivalo neslaganje muslimana u kiraetima je i činjenica da se sve više govorilo i o drugim mushafima pored onog koji se nalazio u posjedu Hafse r.a, za koji se znalo od same smrti Poslanika s.a.v.s. Najpoznatija su bila dva mushafa koji se pripisuju onima koji su ih sakupili. To su mushaf Ibn K'aba r.a., i mushaf Abdullaha ibn Mes'uda r.a.. Nije isključeno da je bilo još mushafa za koje se nije znalo i koji nisu bili poznati. Niti jedan od ovih spomenutih mushafa nije sačuvan. Ono šta znamo o njima je to da su imali drugačiji raspored sura, i da su sadržavali neke vrste kiraeta. Pokazala se mudrim Osmanova r.a. odluka da spali sve mushafe, sem onog koji se nalazio kod Hafse r.a, jer je postojanje različitih mushafa bivalo uzrokom nejedinstva među muslimanima.Ta njegova odluka je podržana i od drugih muslimana, i skoro da se niko tome nije protivio.
Jedan od rijetkih koji se nije htio povinovati ovoj halifinoj naredbi bio je plemeniti ashab Abdullah ibn Mes'ud, koji je kao što smo ranije spomenuli bio jedan od onih koji su imali svoj vlastiti mushaf. U početku se protivio i odbio da spali mushaf, međutim, i on se na kraju pridružio Osmanovom r.a. mišljenju i spalio svoj mushaf.Otklanjanje svih uzroka nejedinstva je bio prioritet, i ništa se nije smjelo ispriječiti na tom putu. Komisija koja se sastojala od četvorice ashaba i koja je imala zadatak da sprovede Osmanovu r.a. odluku napravljena je 25 godine po hidžri. I ako su sva četvorica bili hafizi, Osman r.a. je tražio da se donesu listovi koji su se nalazili kod Hafse r.a., kako bi se prepisani mushafi oslanjali na mushaf Ebu Bekra r.a., koji je napisan pred Poslanikom s.a.v.s. i sa njegovom dozvolom. Time su zatvorili vrata sumnji i mogućim pričama o porijeklu mushafa. Rekao je Ebu Abdullah El-Muhasibi:''...Mushaf na kojem je napisan prvi Kur'an smatrao se ''imamom'' od njega se nije odvajao Es-Siddik tokom cijelog svog života, isto je postupao i Omer r.a. u svoje vrijeme. Zatim se preselio u vlasništvo Hafse r.a.Kada se javila potreba za ujedinjavanjem ljudi oko jednog kiraeta u vrijeme Osmana r.a.izbor je pao na njega. '' Kada su listovi vraćeni Hafsi ostali su u njenom vlasništvu, sve dok nije preselila.Mervan ibn Hakem je (65 g. hdž.) pokušao uzeti od nje mushaf sa namjerom da ga zapali, ali ona se tome usprotivila. Kada je preselila, Mervan je uzeo od nje listove i zapalio ih. Rekao je pravdajući taj svoj postupak:'' Uradio sam to jer sve što ima u njima već je prepisano i memorisano i nalazi se u mushafu imama.''
Mišljenja su različita o broju mushafa koje je Osman r.a. poslao u druge krajeve islamske države.Rekao je Ebu Amr Ed-Dani u knjizi El-Mukni:''Većina uleme smatra da je Osman r.a. nakon što je završio sa pisanjem mushafa, načinio četri primjerka te u svaki kraj tadašnje islamske države poslao po jedan. U kufu, Basru, Šam, i jedan je ostavio kod sebe. Neki kažu da je sačinio sedam primjeraka mushafa, koja je poslao u Mekku, Jemen, Bahrejn, i u ranije spomenuta četiri mjesta.Rekao je:Prvo (mišljenje) je ispravnije, i takvog mišljenja je ulema''.Dok, Sujuti smatra da je rasprostranjeno mišljenje da ih je bilo pet, i ako bi tome dodali mushaf koji je Osman ostavio za sebe onda ih je ukupno bilo šest. Koliki god bio broj tih primjeraka taj mushaf je obuhvatao svih 114 sura, koje još uvijek nisu bile vokalizirane niti punktirane, niti su sure imale svoja imena, povodeći se za Ebu Bekrom koji ništa od spomenutog nije dodavao u Mushaf.
BH Muslim Monitor
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 1353
|
SVAKA CAST
