Svaka je sura kazana sebi svojstvenim stilom, u mnogim surama toliko međusobno različitim da svaka za se predstavlja integralno djelo koje traži posebnu pažnju i promišljanje. Svaka je originalna na sebi specifičan način, odiše sebi svojstvenim ritmom, ukomponirana je sebi svojstvenim metrom i ukrašena je prigodnim stilskim figurama. I opet, sve su u okrilju jedinstvene kompozicije, povezanih značenja i pouka, sa globalnim ciljem kojem upućuju čovječanstvo – njegovoj općoj sreći na dunjaluku i ahiretu. 
    
Aludirajuća akustika ajeta u skladu sa tematikom cjeline

Od sto i četrnaest sura koliko Kur’an sadrži, svaku karakterizira drugačija eksplikacija, i svaka nosi određeno i ciljano značenje i impresiju. Različite su po dužini, neke imaju preko dvije stotine ajeta, neke stotinjak, neke po nekoliko desetina, a najkraća sura ima tri ajeta. Ajeti su također različiti po dužini, neki su od jedne riječi, ima ih od dvije ili tri, a ima i od jednog ili niza redaka. Kod nekih sura svi ajeti završavaju identičnom rimom, kod nekih većina, a kod nekih shodno tematskim cjelinama koje sama sura nosi. I opet, pored ovakve dijametralnosti u stilu, nema ajeta a da nije uvezan s drugima i da ne nosi tematici primjereno značenje koje, kada ga znalac kur’anskih naučnih disciplina pojasni, iznenadi svojom veličanstvenošću. Usto, uvezano je i značenjski i smisleno. Uzvišeni predočava Svoja svojstva, stanje stanovnika Dženneta i Džehennema, povijest drevnih naroda, pouke i poruke, te propisuje i zabranjuje, od ibadeta namaza, haDžDža, posta, zekata, preko hrane i pića, raznovrsnih zanimacija, do naslijeđa, braka, razvoda, odmazde, testamenta, ratovanja, zarobljenika…

Ni u čemu nema kontradikcije, niti kakve nelogičnosti, nema netačnosti ni manjkavosti. Nema sumnje da bi i pored grandioznih činjenica koje Kur’an svjedoči i drugih koje se još uvijek svakodnevno otkrivaju i iz kojih učenjaci crpe, pored povijesti duže od četrnaest stoljeća u kojima je on stalni izazov ljudima, dakle i pored nedostižne ekspresivne i naučne harmonije ove Božije knjige, sigurno je da bi se cijeli svijet “digao” kada bi postojala i najmanja kategorička ili izvjesna netačnost. Opisujući različit stil od sure do sure, naći ćemo da pojedine imaju aludirajuću akustiku, poput npr. sure Muhammed u kojoj, uz značenjski segment, te opis zavisti i neprijateljstva nevjernika spram vjernika, završeci ajeta neodoljivo podsjećaju na zvukove rata, padanje teških katapulta (u završecima lehum, e’amalehum, balehum, ehwaehum, emthalehum…) i mahanje sablji kroz zrak (emyhaluha, aqfaluha). Ova se sura još zove i Borba, i takva atmosfera izvire iz ajeta i tako odzvanjaju u ušima. Njome kao da se izjavljuje borba onima koji od Allahova puta odvraćaju i prema vjernicima neprijateljuju i spletke pletu. Slične ili potpuno drugačije akustične impresije nosi niz sura poput sura El-Kamer, Er-Rahman, El-Waki’a, Ez-Zarijat, Et-Tur, gotovo sve sure iz posljednjeg tridesetog Džuza… Ovo je divno pojasnio Sejjid Kutub u svome tefsiru Fi zilalil-Kur’an.

Postizanje sreće na ovom i budućem svijetu i naučna nadnaravnost

Neke sure svoj zvučni ritam mijenjaju shodno promjeni tematske cjeline, odnosno značenja i impresije koju donose. Tako sura Vijest u početnim ajetima (1-5) potvrđuje vijesti o kojima ih je Poslanik, s.a.v.s., izvijestio, da je Stvoritelj samo jedan, da je vjerovjesništvo istinito, da je proživljenje neminovno, pa nevjerničku nedomicu o tome prijetećom porukom kude i kore. Potom, sasvim drugim stilom, drugačijom milozvučnom rimom i divnim ritmom, sa teme o budućem svijetu skreće pažnju na svijet koji je pred nama, u kojem živimo i čije blagodati uživamo. Kao da kazuje: Raspravljate se vi, Kurejšije, o Allahovoj jednoći, i čudite se, i poslanstvu i danu proživljenja, i negirate… Saznat ćete šta vas čeka zbog vašeg nevjerstva, kada proživljeni budete. (Prijevod značenja En-Nebe’, 1.-5.) Pa nakon što ih ukori i Sudnjim danom upozori i uplaši, Uzvišeni ih podsjeća na Svoja veličanstvena svojstva odražena u onome što je stvorio, i to upravo metrikom i melodioznosti koji aludiraju na moć, znanje, mudrost i milostivost: Zar vam ne učinismo Zemlju posteljom i prostranstvom po kojem hodite, i planine stvorismo sa stubovima duboko u zemlji usađenima, da možete u miru živjeti, zar je to moglo bez moći, znanja i mudrosti. I stvorismo vas u parovima, i dali smo da vam vaš san počinkom bude, da se odmarate, i učinismo noć pokrivačem… (Prijevod značenja En-Nebe’, 6.-10.) Sve onako kako je najbolje po vas…

I ovakvom intonacijom iskazana je ova cjelina sve do šesnaestog ajeta nakon kojeg se ponovo mijenja stil i kazuje se kako će nastupiti ono što poriču nevjernici, a potom kako će takvi ružno skončati i, na kraju, šta čeka one koji su vjerovali. U navedenoj tematskoj cjelini najmanje su dvije naučne nadnaravnosti, prva ukazuje na postojanje korijena ili temelja planine koji je u zemlji poput stuba. Naime, tek je prije par decenija otkriveno da planina ima korijen ili stubove (na što aludira kur’anski termin ewtad) koji je duboko u zemlji i veličine koliko i sam vidljivi dio planine. A drugi je činjenica da je noć čovjekov zaštitnik (libas), naime, kako to pokazuju određena naučna istraživanja, postoje određeni hormoni u tijelu koji su ključni za odmor i krijepost, a koji su u funkciji samo kada nema sunčeve svjetlosti, od koje je kao štit Allah učinio noć. Međutim, Kur’an je ovim impresivnim činjenicama odvojio prostora koliko dvije riječi (ewtad i libas), da bi, na jednoj strani, potvrdio svoju grandioznost, jer je od Onoga Koji sve zna, i da bi, na drugoj, usmjerio koncentraciju čitatelja na ono što je važnije i što predstavlja cjelokupan smisao života: zaista je Džehennem mjesto zasjede u kojem će nasilnici skončati, a onima koji su se Allaha bojali, bez sumnje će se želje ispuniti, u Džennetskim će nasladama uživati…    

                  
Razumijevanje Kur’ana onako kako su ga razumjeli oni kojima je objavljen

Svako poglavlje treba tumačiti onako kako su ga razmijevali oni kojima je kazano, pa tako i suru En-NeDžm koja se neposredno obraća Kurejšijama i kroz niz naizmjeničnih ekspresivnih stilova, pobija njihovo krivovjerstvo i potvrđuje jednoću Gospodara, Njegovo pravo da se samo On obožava, dokazuje istinitost Objave i vjerovjesništva i besmisao i nemoć lažnih božanstava. Da su sa ovakve realne postavke tumačili ovo kur’ansko poglavlje, mnogi bi orijentalisti razumjeli šta je nagnalo Kurejšije da kada su prvi put čuli ovu suru učine seDždu zajedno sa Poslanikom, s.a.v.s., i vjernicima, još dok je oko njih i Kabe bilo preko tri stotine i šezdeset božanstava u različitim likovima kipova. Ne bi bilo potrebe za izmišljanjem tzv. “ždralovih ajeta” ili tzv. “šejtanskih ajeta” da bi se opisali razlozi spomenute seDžde idolopoklonika.

Ovakvom površnom pristupu Kur’ana podlegli su i autori poznate enciklopedije Britannica, koji su naveli niz nelogičnih, neakademskih i nadasve netačnih floskula. Pošto to nije tema kojom se u ovom serijalu bavimo, citirat ćemo samo ono što je povezano sa poglavljem o kojem govorimo. U enciklopediji se navodi: “Postoji izvor koji kaže da je Muhammed priznao određenu vlast tri božanstva, Latu, Menatu i Uzzau, da bi se nakon nekog vremena povratio i to opovrgao.” Ako su tražili odgovor na pitanje zašto su idolopoklonici učinili seDždu čuvši poglavlje En-NeDžm, ipak je neshvatljivo kako iole dostojoan akademik može Božijem Poslaniku pripisati da je mogao bilo koga opisati u bilo čemu ravnim jedinom Stvoritelju. Pored toga što to odbacuje zdrav razum, a i sama povijest, to odbacuju i ajeti same sure, koji jedan za drugim negiraju bilo kakvu moć i značaj božanstava pored Allaha, ukazujući na razlog čina seDžde, i ne dozvoljavajući, ni praktičko ni teorijsko umetanje ili insinuaciju koja ne dolikuje Božijoj Knjizi i Njegovom Poslaniku. Poglavlje En-NeDžm sastoji se od pet različitih ali neodvojivo povezanih tematskih cjelina. Prva potvrđuje vjerodostojnost Objave, istinitost Poslanika, s.a.v.s., i meleka Džibrila koji mu je dostavlja.

Zaklinjući se zvijezdom kada zalazi, kao da kaže: Ovaj vaš prijatelj Muhammed, o Kurejšije, živješe s vama više od četrdeset godina, nije vas nikad napustio, niti izdao, niti je zalutao i nemoralan bio, nemoguće je da odjednom govori po hiru svome. Ova je Objava istina, dostavlja mu je melek Džibril kojeg je on vidio u stvarnom obliku, sa njegovih šest stotina krila, zar ga u laž ugonite i poričete ono što je svojim očima vidio. A vidio ga je i drugi put, kod veleljepnog drveta Sidreta, kojeg Allahov nur prekriva, tu je Džennet kojem hrle meleki i duše šehida i Allahovi bogobojazni robovi. I to u noći Isra’a, putovanja na nebo, kada je vidio najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga. (En-NeDžm, 1.-18.) Potom slijedi slika druga, koja u potpunosti negira božanstva osim Allaha, a počinje novim načinom izlaganja upućenog idolopoklonicima: A, nakon ovi ajeta gore kazanih, o Allahovoj moći i veličanstvenim dokazima koje je i na Zemlji i na nebesima vidio Muhammed, vaš povjerljivi prijatelj koji vas nikada slagao nije, zar ste slijepi pa da obožavate obične bespomoćne kipove i poredite ih sa Onim Koji prostranistvima nebesa i Zemlje vlada. Vidite Lata i Uzza, i Menata, kako su bespomoćni, i imena ste im vi i vaši preci nadjenuli… I to od osnove Allahovih imena, Lat od imena Allah i Uzza od imena Aziz. Zar pripisujete Gospodaru kćeri, a vi ih sebi ne želite, to je rezon nepravedan i neprihvatljiv. I kako da vam kipovi posreduju kod Uzvišenog, kao što kažete, kad On nikakav dokaz o njima nije dao. Ne, nego oni slijede pretpostavke i težnje strasti svojih. (Prijevod značenja En-NeDžm, 19.-23.)

Imas komentar?

Upisi komentar

Molimo drzite se teme ovog teksta. Nepodobni komentari biti ce obrisani.
Ime:
BBCode:
Komentar:
Code:*
	Kontaktiraj me e-mailom o odgovorima na moj komentar