Kur’anska besprimjernost ogleda se istovremeno i u konciznosti i u harmoničnoj višeznačnosti ajeta. Ko se iskreno posveti proučavanju Božije Knjige, neće ništa novo iz nje dokučiti a da ga neće ostaviti još zadivljenijim i još ubjeđenijim u njenu božanstvenost i nenadmašivost. Onaj ko istinski traga za istinom, garantirano će je naći u Kur’anu, i kroz njegovo naučno izučavanje naći će zadovoljenje za svaku svoju duševnu i razumsku upitanost
Piše: Nedim Haračić, prof.
Pojedina islamska ulema pokušala je svesti kur’anske naučne discipline koje se bave ekspresijom i značenjem Kur’ana shodno tematikama koje čine matricu Allahove Knjige, te su ih podijelili na tri segmenta – Allahovu jedinost (tevhid), opomene (tezkir) i propisi (ahkam).
Tevhid podrazumijeva govor o Allahu, Dž.š., Njegovim lijepim imenima i svojstvima, Njegovom stvaranju i općenito djelovanju. Ovdje spadaju ajeti poput ajeta: A Bog vaš, samo je jedan istinski Bog (prijevod značenja sure El-Bekare, 163.); ili: Njemu se mole i dove čine oni na nebesima i oni na Zemlji, svakoga časa (bez zastoja) On nešto čini (uređuje i određuje sve što je u vasioni i na Zemlji) (prijevod značenja sure Er-Rahman, 29.); ili: On je Allah (jedini) Tvorac, Onaj Koji iz ničega stvara, Onaj Koji svemu daje oblik, Njegova su imena najljepša, slave Ga oni na nebesima i na Zemlji, a On je Silni (Koji čini i određuje šta hoće) i Mudri (u onom što čini i određuje) (prijevod značenja sure El-Hašr, 24.).
Ajeti opomene
Dio u Kur’anu koji zauzima izuzetno široko tematsko područje su ajeti opomene, neki obećavaju (w’ad) nagradu, drugi prijete (we’id) kaznom, treći opisuju Džennet i Džehennem, upućuju na pozitivno, grade krijeposnu ličnost, odgajaju zajednicu, ukazuju na nevaljalo i kako da se ono prevaziđe… U ovu skupinu spadaju brojni ajeti, poput: I opominji, jer zaista opomena koristi vjernicima (prijevod značenja sure Ez-Zarijat, 55.). Propisi podrazumijevaju ajete koji su obligatni u pogledu izvršavanja određenih djela, fizičkih i verbalnih, ukazuju na halal i haram, naređuju dobro i korisno, a zabranjuju nevaljalo i zlo, poput ajeta: I da sudiš među njima (El-Maide, 49.). Ovakvu podjelu mnogi su podržali govoreći da odgovara činjenici da sura Kul huvallahu ehad vrijedi koliko trećina Kur’ana jer kazuje o tevhidu koji zauzima jednu trećinu Allahove Knjige, i što navedena tri segmenta postoje u suri El-Fatiha ili Majka Knjige, koja je ime dobila po tome što sadrži tri matične tematike Kur’ana – ajet tevhida: (Jedinom) Gospodaru Sudnjega dana, ajet opomene: Uputi nas na Pravi put, i ajet propisa: Samo Tebi ibadetimo, nikada i nikome drugom osim Tebi. Tematske podjele Kur’ana od strane uleme nisu ostale na ovome, prvenstveno jer značenje i širina Allahove Knjige ne prihvataju ograničenje, kao što to kaže Uzvišeni: Reci: “Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morem poput njega (El-Kehf, 109.). Moguće da je ovaj ajet bio razlogom da poznati kadija Ebu Bekr ibn Arabijj u svojoj knjizi Pravila tumačenja navede sljedeće: “Kur’anskih nauka ima sedamdeset hiljada četiri stotine i pedeset, koliko ima riječi u Kur’anu, pomnoženo sa četiri.” Ciljao je vjerovatno na stav selefa da svaka riječima svoje unutrašnje i vanjsko značenje, te početak i kraj. Naime, riječi u arapskome jeziku aludiraju na određeno značenje shodno redoslijedu harfova u riječi, tako da je bitno koliko riječima harfova, tj. njen početak i kraj, dok postiže određenu melodioznost akustičnu težinu shodno hareketima (vokalima) koje harfovi nose. Ali, Allah zna najbolje tajne Svoje Knjige.
Riječi Kur’ana nemaju ni semantičku ni metričku zamjenu
Kur’an je bez sumnje knjiga čije će se tajne otkrivati do Sudnjega dana, što, između ostalog, potvrđuje njegovu nadnaravnost i božanstvenost. U jednom od prethodnih tekstova spomenuli smo nezamjenjivu ulogu riječce u ajetima, i kroz nekoliko primjera pojasnili da svaka čestica u određenom ajetu ima svoju značenjsku i stilsku ulogu. štaviše, bilo kakva devijacija čestice i njenog mjesta u ajetu znači gubljenje ciljanog značenja i stila dotične sure ili određene cjeline. Arapske čestice su, između ostalog, veliki izazov za učenjake i istražitelje kur’anskih značenja i uputa, prije svega zbog njihovog ogromnog broja i čestog korištenja u samom govoru, a i zbog činjenice da se relativno malo mufessira bavilo ovim kur’anskim fenomenom. Sa riječju je, naravno, ovo pravilo još decidnije. Promotrimo sljedeći ajet: A Zemlju smo rasprostrli, i po njoj planine postavili, i dali smo na njoj bilje od svih (krupnih i sitnih) sastojaka koji je svaki s mjerom određen (El-HiDžr, 19.). Riječi koje su upotrijebljene u navedenom ajetu, u njihovom izvornom obliku, uistinu su od Onoga Koji dobro zna šta je stvorio na Zemlji, u kojoj mjeri, koliko i pod kakvim hemijskim, biološkim i inim zakonima. Ograničit ćemo se na posljednjih nekoliko riječi iz ajeta ``we enbetna fiha min kulli šejin mewzun``, koje smo preveli u sljedećem značenju: “…i dali smo na njoj bilje od svih (krupnih i sitnih) sastojaka koji je svaki s mjerom određen”. Zanimljivo je da nijedan od prijevoda Kur’ana na bosanski jezik, koji su autoru ovoga teksta trenutno dostupni, nije ukazao na veličanstveno značenje koje ovaj kur’anski ajet nosi. Naprotiv, čini se da su se naši prevoditelji opredijelili za površniji smisao koji ajet može obuhvatati u nekom općenitijem značenju: “…da na njoj sve s mjerom raste”, što je kao značenje istinito i podudarno sa stvarnošću. Međutim, Uzvišeni nam je kazao ovaj, kao i sve druge ajete Svojim impozantnim, duboko signifikativnim i nepogrješivo izabranim riječima. Ovdje su to riječi “min kulli šejjin mewzun”, tj. od svega onoga, ili od svih sastojaka, s tačnom mjerom, određenim. I bez poznavanja novijih otkrića biologije i hemije razumijevamo da je Allah, Dž.š., stvorio bilje od raznoraznih sastojaka koji su u tačno određenoj težinskoj mjeri – dakle, Allah je učinio da svaki sastojak nosi određenu težinu. Na ovo nam aludira najopćenitiji semantički izraz u arapskom jeziku “kullu šejjin” koji podrazumijeva općenitost bez izuzetka. Ovaj isti izraz Allah koristi kada nam kazuje da je od vode stvorio sve (kulle šejjin) živo, bez izuzetka, što je jedno od najvećih otkrića moderne nauke. U gornjem ajetu izrazu “kullu šejjin” dodat je epitet “mewzun” što znači tačno određena mjera težine – onoga što čini sastavni dio bilja. Particip pasivni “mewzun” je riječkojoj je nemoguće naći semantičku zamjenu, ni sa stanovišta da su ti sastojci s tačno određenom mjerom, u gram i miligram, i još lakše od toga, nego i zbog činjenice da bilje uopće ima svoje sitne sastojke od čije težine zavisi, kako nam to ustvrđuje moderna nauka, da li će ono rasti i kako će izgledati. A kako je to uvijek slučaj, Kur’an nanovo impresionira sa daljim čitanjem ajeta, sa novim participom pasivnim koji, između ostalih participa aktivnih kojima završaju ostali ajeti sure, dolazi u sljedećem ajetu, dvadeset i prvom iz iste sure, u riječima “osim sa mjerom određenom” (illa biqaderin mal’um), divno smisaono i metrički uvezano sa spomenutim ajetom.
Višeznačnost kur’anskih ajeta
Kur’an je jedinstven u semantičkom bogatstvu koje ajeti nose i koje se otkriva s novim čitanjem. Nema pisanoga djela da je pisano koncizno a da nije ostalo nejasno i maglovito. Ako se, pak, usredsrijedi na pojašnjenje određene tematike, ukažu se suvišne riječi, nepotrebno ponavljanje i nerijetko i kontradikcije. Međutim, kur’anska besprimjernost ogleda se istovremeno i u konciznosti i u harmoničnoj višeznačnosti ajeta. Ko se iskreno posveti proučavanju Božije Knjige, neće ništa novo iz nje dokučiti a da ga neće ostaviti još zadivljenijim i još ubjeđenijim u njenu božanstvenost i nenadmašivost. Onaj ko istinski traga za istinom, garantirano će je naći u Kur’anu, i kroz njegovo naučno izučavanje naći će zadovoljenje za svaku svoju duševnu i razumsku upitanost. I ako se ponovo vrati da iščitava dotični ajet, otkrit će značenje koje u prethodnom čitanju uopće nije primijetio. Takav je slučaj samo sa Božijom uzvišenom knjigom Kur’anom. Proučimo sljedeći ajet (o kojem je divno govorio dr. Deraz u svom izvanrednom djelu Vijest velika): A Allah opskrbljuje koga hoće bez računa (El-Bekare, 212.). Nevjerovatno je koliko ovako koncizne i signifikativne riječi sadrže različitih a ispravnih značenja. Ako ajet prevedemo da Allah opskrbljuje koga On hoće bez blagajnika koji će ga pozivati zašto i koliko koga opskrbljuje ili ne, ispravno je. Ovo značenje iznjedri pravilo opskrbe na ovome svijetu, tj. da Allah opskrbljuje shodno Svom znanju i mudrosti, a ne po pravilu da li je nekome dato više nego što zaslužuje i više nego što je sposoban. Ako prevedemo da Allah opskrbljuje koga hoće bez bojazni da će nestati nafake i opskrbe, također je ispravno. Ovo značenje ajeta aludira na neograničenost Allahove dobrote i opskrbe. Ako kažemo da ajet znači da Allah opskrbljuje koga hoće od kuda se ne nada i od koga i ne očekuje, tačno je, a njime se išareti na uspjeh i pobjedu koja je obećana vjernicima. Ako kažemo da ajet znači da Allah opskrbljuje koga hoće ogromnom opskrbom koja se ne može izmjeriti niti izvagati, tačno je, čime se aludira na Džennetske neizmjerne blagodati koje su namijenjene vjernicima. Ako prevedemo da Allah opskrbljuje koga hoće bez da će mu poslije za to prigovarati ili ga zbog toga ispitivati, ispravno je, a njime se potvrđuje da će u Džennetu opskrba biti bez računa i prigovora za nju… I zaista, samo Allah zna sve tajne Kur’ana.
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 3319
|
