Konciznost, ekpresija i etika govora
Govoreći o stilskim figurama i različitim vrstama kur’anske ekspresije, niukom slučaju nismo ih sve pobrojali. Naprotiv, samo smo ukazali na najosnovnije, a činjenica je da nema ajeta a da nije okićen sa niz različitih stilskih figura, od kojih opet svaka nosi sebi specifičnu semantiku, pouke i mudrosti. Od prenesenog značenja u Kur’anu, jedan od često zastupljenih stilova o kojem još nismo kazivali je kinaja (ili alegorija, kako su mnogi bosanski naučni radnici izabrali kao prijevod, mada to nije potpuno adekvatna zamjena arapskome pojmu) ili – stil u kojem se opotrebljava izraz koji se proteže na preneseno značenje jednog ili više pojmova, uz postojanje dokaza da se njime ne odbacuje osnovno značenje izraza. Upravo je u posljednjoj sintagmi razlika između kinaje i klasičnog metaforičkog izraza (meDžaz) koji nosi dokaz da se ne aludira na osnovno značenje nego samo na preneseno. Ovom stilskom figurom postiže se Kur’anu svojstvena konciznost i bogata ekpresija, te najodabranija etika govora.
Časna Merjem i plemeniti joj sin Isa
Kur’anski govor ne izostavlja ni najmanju česticu niti riječkako bi iskazani ajet bio nenadmašiv po smislu, racionalan po značenju i emotivno snažan i utjecajan. I kada se radio o aluziji na nešto realno što rasvijetljava određenu zabludu ili raskrinkava izvjesnu dogmu, govoreći o odabranim stvorenjima, o časnoj Merjem i plemenitom joj sinu Isau, Kur’an prenesenim značenjem ukazuje na stvarnost koja potvrđuje njihovu ljudskost, a negira božanstvenost. Kaže Uzvišeni: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je istinoljubiva bila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću. (El-maide, 75.) Hvaleći divni moral čedne Merjem, koja je istinoljubiva bila, a i njen sin, poslanik, Kur’an dodaje na to alegorički izraz i oboje su hranu jeli, ciljajući naravno na ono što iz toga prostiče. Ajet kao da kaže: konzumirali su hranu i obavljali su fiziološke potrebe, poput ostalih stvorenja, pa kako da imaju božanske osobine i budu obožavani, kada je Bog savršen i niočemu nije ovisan i nizačim nema potrebu.
Odvratnost ogovaranja
Mnogi kur’anski izrazi kroz alegoriju ostavljaju snažnu emotivnu impresiju. Kako opisati jednu ogavnu naviku koja lahko postane sastavni dio teme gotovo svakog razgovora? Kako iskazati odvratnost ogovaranja u koje se inače brzo upadne da ga se vjernici potpuno klonu? Uzvišeni Allah izabrao je nazamjenjive riječi: O vi koji vjerujete, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svog – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i Milostiv je. (El-HuDžurat, 12) Ogovaranje je poput jedenja mrtvoga tijela, a nema ništa da se čovjek više gnuša do pomisli na jedenje ljudskoga mesa i to još mrtvog i još tijelo svoga brata. I kao što mrtvac ne zna da mu jedu meso, tako i onaj koga ogovaraju ne zna da je predmet gibeta. Kur’an ovakvim alegoričkim izrazom kao da kaže ostavite ogovaranje i držite ga odvratnim kao jedenje mrtvoga bratovog tijela. U drugom primjeru se opet insistira na umjerenosti, ali s drugim alegoričkim izrazom, da se pojasni pokuđenost škrtosti i rasipništva na jasan i uravnotežen način. Ne drži ruku svoju stisnutu kao da je za vrat privezana, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao, (El-Isra’, 29) Nemojte da vam ruka bude stisnuta kada treba udijeliti, i kao da je vratu prikučena. Nema sumnje da ovakva slika puno više kazuje od pukih riječi “ne budite škrti” i da ostavlja puno veći trag u samoj ličnosti.
Odnos među supružnicima
Mnogo je ajeta čija alegorička ekspresija na najjednostavniji i istovremeno značenjski najbogatiji način aludira na određeni pojam, sliku ili radnju. U narednim ajetima, Allah, Dž.š., postavlja propise, pojašnjava uzroke, upućuje na najljepše i ukazuje na blagodati koje je podario ljudima, kada se one koriste na dozvoljen način. Kaže Uzvišeni: I pitaju te o mjesečnom pranju! Reci: “To je neprijatnost!” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnoga pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju! A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio! Allah, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se čiste. @ene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete! A pripremite nešto i za duše svoje! (El-Beqara, 222, 223) Porazmislimo o smislu ajeta, u kojima Allah nakon uspostavljanja određenih granica, ukazuje na ukazane blagodati. Nije li alegorijski pojam njive nezamnjivo izabran da najkonciznije i najmaštovitije ukaže na odnos između supružnika, a istovremeno zadrži svoj etički momenat?! Slično je i sa narednim ajetom: Dozvoljava vam se da u noćima posta imate odnos sa ženama vašim; one su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova; Allah zna da sami sebe varate, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam; zato se sada sastajte s njima i žudite za onim što vam je Allah odredio… (El-Beqara, 187) Koliko su samo višeznačne i bogate riječi one su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova da su jednostavno nezamjenjive i nikako se ne mogu nadomjestiti, čak i ako bi pokušali našire pojasniti svu ekspresiju koji pojam odjeća posjeduje. Kao što se na najprostioji način ukazuje na priodnost života između supružnika i na jedan od osnovih smislova njihova zajedničkoga življenja: sastajte se s njima i žudite za onim što vam je Allah odredio…
Allah, Dž.š., najbolje poznaje tajne Svoje knjige.
