|
Kreacija kur`anskoga jezika – besprimjerna ljepota i bogatstvo značenja
Tokom vremena nadogradnje i razvijanja kur’anskih znanosti, kroz različite disipline, te različite socijalne i duge prilike u kojima su sami mufessiri i naučnici o tumačenju Božije knjige živjeli, može se definitivno reći da je nauka o Kur’anu nepresušna, neograničena i ljudskome duhu nikada potupuno savladana materija. šta više, i danas, nakon više od četrnaest stoljeća, nalazimo nova tumačenja pojedinih ajeta i otkrivamo nove poruke Knjige, kao da je prvi put čitamo. Piše: Nedim HARAČIĆ Kao što kaže Uzvišeni: Reci: “Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morem poput njega.“ (El-Kehf, 109) I sve to, ali bez kakve kontradiktornosti ili netačnosti, bez nekorisnih riječi i čestica, i potpuno umjesno i nezamjenjivom ekpresijom kazano. I to Uzvišeni potvrđuje: “A zašto oni ne proučavaju Kur’an? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivurječnosti!” (En-Nisa`, 82) Zato je Kur`an izazov za sve ljude, bez obzira kojoj naciji pripadali, iz kojeg mjesta potjecali ili u kojem vremenu živjeli.
Tropika – kreativnost jezika Nauka koja za bavi rječitošću Kur`ana (ar.: belaga) podijeljena je na tri oblasti: sintaksa (‘ilmul-me’ani), stilistika (‘ilmul-bejan) i tropika (‘ilmul-bedi`). Ova posljednja predmet je određenih razmimoilaženja kod učenjaka, posebice jer ju kao posebnu disciplinu muffesiri nisu odvajali od nauke o stilistici sve do početka sedmoga hiDžretskog stoljeća, kada je imam Bedruddin ibn Malik ed-Dimeškqi u svojoj knjizi Misbah, rječitost Kur`ana podijelio na gore tri spomenute discipline, te je većina potonje ulema slijedila ovu podjelu. Dakle, sintaksa je disciplina koja se bavi besprjekornošću kur`anske kompozicije (nazm), stilistika riječima i figurama kojima postiže značenjski i ekpresioni cilj, dok tropika daje akcenat na kreacione momenta jezika. Tropika je ustvari disciplina koja izučava jezičke kreacije kojima se dekorira i kiti jezik na najljepše načine. Ajeti su tako okićini tropima da ih u ponekim ajetima i nakon niza čitanja ne primjećujemo kao posebnu sintagmu. Zanimljivo je da su imam Sujuti u svom „Itqanu“ i Ibn Ebi Asbea` u knjizi „Bedi`ul-Kur`an“ spomenuli preko stotinu različitih tropa koji su upotrebljeni u Kur`anu. A sam je kur`anski jezik tako, da kažemo, prirodno bogat, da se njegova estetičnost ogleda i kroz integralni i kroz parcijalni segmenat. Tropi su upravo ti ukrašeni parcijalni dijelovi jezika koji su neodvojivi od integralnog, i sa njegove semantičke, i sa kompozicijske i metričke strane. Oni su dakle kreativni momenti koji upotpunjuju estetičnost izraza i bogatstvo značenja. Allahu moj, Koji svu vlast imaš Proučimo naredni ajet koji je okićen nizom različitih ukrasa: Reci: “Allahu moj, Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga Ti hoćeš, i unizuješ koga Ti hoćeš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti doista Svemoćan si!” (Ali Imran, 26) Pored veličenstvenog značenja na koje aludira ajet nakon integralnog čitanja, promotrimo njegove kreativne parcijalne momente. Ajet počinje sa Allahu moj, Koji svu vlast imaš (ili Vlasniče svake postojeće vlasti), i kao da time postavljaju naslov kur`anske cjeline koja slijedi, aludirajući da je Onaj koji svu vlast ima kadar da čini što hoće. Ovakvim „naslovom“ čitatelj Kur`ana razmijeva prava sveopćeg Vlasnika. Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, i oduzimaš od koga Ti hoćeš, Ti uzvisuješ koga Ti hoćeš, i unizuješ koga Ti hoćeš, nastavlja Uzvišeni, govoreći o onome što se svakodnevno dešava i od čega niko živ nije izuzet. Kako pojasniti da su sudbine svih nas u Allahovoj ruci, da nekima vlast daje, a od nekih je uzima, i da neke uzvisuje, a neke unizuje? Kako to kazati, a da čovjek na osnovu toga zauzme ispravan balans u životu, sa stalnim osjećajem zavisnosti od Allaha i oprezom u pravednom vladanju i ispravnom djelanju. Kur`an ovdje koristi dvije vrste tropike – antitezu (et-tibaq) i složenu simetričnu antitezu (el-muqabela), da se ureže u svijest vjernika ova stalna njihova ovisnost o njihovom Gospodaru. On daje i On oduzima vlast, i On je apsolutni Vlasnik, pa kako onda da se On ne obožava i kako da se vlast koju nam je dao ne iskoristi na način kojim će apsolutni Vlasnik biti zadovoljan!? Jer On uzvisuje i unizuje! Nisu li antiteze: daje i oduzima, te uzvisuje i unizuje, u zbilji kontinuirani procesi, koje će se ovako iskazane najbolje usredočiti na ono što je u ajetu još snažnije i dojmljivije – On daje i uzima kome On hoće, uzvisuje i unizuje koga On hoće?! Dakle, ajeti okićeni divnim tropima, riječima koje su jedna drugoj opozitne, Kur`an postiže i ljepotu izraza i snagu značenje, i ukazuje na općenitost zamjenica „kome“ ili „koga“ od kojih nije izuzeto nijedno stvorenje, spram apsolutnoga htijenja Uzvišenoga Gospodara. Fenomen vremena i fenomen života i smrti Uzvišeni nastavlja: Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć! Živo izvodiš iz mrtvoga i mrtvo izvodiš iz živoga! Ti opskrbljuješ koga hoćeš, bez ikakva računa! (Ali Imran, 27) Ponovo niz ukrasa ajeta koji ga istovremeno uljepšavaju i značenjski obogaćavaju. Prvi je ukras tkz. inverzija (el-‘aks) riječi uvodiš i izvodiš, a drugi tkz. nepotpuna paronomazija (el-Džinasu en-naqis) u navedene dvije riječi koje se podudaraju u nekoliko zajedničkih komponenti – broju slova, vokalizaciji i njihovom poretku. Pored toga što ajeti nastavljaju kazivati o Allahovoj apsolutnoj moći, ovim vrstama tropa se ukazuje na još dvije neumoljive pojave u žovotu kojim je čovjek sam svjedok, a ispred kojih je nemoćan i bez mogućnosti da ih promijeni – to su fenomen vremena, koje neumitno teče, a čiji je jedini stalni svjedok apsolutni Gospodar, i fenomen života i smrti, čiji je jedini vlasnik aposlutni Stvoritelj. Nemoguće je iskazati ovako dojmljivu sliku sa konciznijim tekstom i divno ukrašenim ajetima, sa tropima koji svaki na svoj način aludira na novo značenje ili pojavu koja je neizostavna iz samoga konteksta, a i iz “naslova” ovoga kur’anskog odjeljka: Allahu moj, Koji svu (apsolutnu) vlast imaš. Koristimo navedene vrste tropike i u narednom ajetu, pa ćemo ga razumijeti puno šire, a pronicljivi će um uočiti niz mudrih i korisnih poruka: “A onome koji udjeljuje i bogobojazan je, i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra olakšati; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim, i ono najljepše smatra lažnim, njemu ćemo put zla olakšati, i imetak njegov mu, kad se strovali, neće koristiti. Mi smo dužni ukazati na Pravi put i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet. Zato vas opominjem razbuktalom vatrom, u koju će ući samo najveći nesretnik, onaj koji bude poricao i okretao se, a od nje će daleko biti onaj najbogobojazniji, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio… (El-Lejl, 5-18) Na šta sve aludira aniteteza u riječima: udjeljuje, bogobojazan je, ono najljepše smatra istinitim spram: tvrdiči, osjeća se neovisnim, ono najljepše smatra lažnim. Ili riječi: put dobra olakšati spram: put zla olakšati, onaj spram: ovaj svijet, nesretnik spram: najbogobojazniji… I sve su ove raznolike slike koje opet sve imaju svoje opozitne parice prikazane nakon ajeta u kojima se takođe antitezom aludira na neumitno vrijeme, na stvaranje i na različita djela kod ljudi: Tako mi noći kada sve zakrije, i dana kad svane, i Onoga Koji muško i žensko stvara, vaš trud je, zaista, različit. (El-Lejl, 1-4) Allah najbolje zna tajne Njegove knjige! Molimo Ga da nas poduči od nje ono što ne znamo, da nas podsjeti na ono što iz nje zaboravimo i da nas opskrbi da je razu,mijemo, i radimo po njoj i učimo je tako da On bude zadovoljanj nama. Bh Muslim Monitor
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 2809
|
