Zloba i uskogrudnost
Piše Nedim Haračić
Moguće je da nema nijedan životni segment koji je, u vremenu kakvom živimo danas, više zapostavljen i omalovažen kod samih muslimana, i vrlo često potpuno pogrešno čak i neislamski interpretiran i prakticiran, kao što je to uređenja i ustanovljavanja međuljudskih odnosa. Ovaj paradoks još je veći kada kroz tematsko promatranje kur'anskog izraza uvidimo koliko veliku koncentraciju i izniman obim prostora islam posvećuje izgradnji pojedinca i zajednice.

Šta više, možemo razumijeti hadis Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.: ''Poslan sam da nadogradim najljepši moral,'' da je jedna od temeljnih smjernica dini-islama izgradnja pojedinca koji će sutra biti kadar formirati porodicu na principima islama i harmonije koju on propagira i da će biti koristan i produktivan član u izgradnji cjelokupnoga društva. Dakle, eventualni propusti u islamskome društvu najčešće budu u neizgrađenosti personalne ličnosti, ili bolje reći u nezadovoljavajućem nivou islamskog odgoja. Samo izgrađena islamska ličnost bit će širokogrudan da u praksi primijeni naredni kur'anski princip: "Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.’"  (El-Hašr, 10.)  Čovjek ne može nositi selam u svojim prsima, niti može formirati harmoničnu zajednicu noseći zlobu u grudima spram drugih ljudi, bila ta zloba plod zavisti, ljubomore, prezira ili proste uskogrudnosti. A još teže mogu biti od onih: ''...koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju. A Allah voli dobročinitelje!" (Ali Imran, 134.) Ili od onih o kojima Uzvišeni kazuje: ''A ko se strpi i oprosti, doista to u grandiozne postupke spada." (Šura, 43.)

Poniznost i pravičnost bez predrasuda
U kontekstu pojma selama i kroz prizmu tematskoga tefsira, Kur'an jasno postavlja smjernice u formiranju islamske porodice. On prevashodno, kroz dimenziju praiskonskog Allahovoga znanja, ustanovljava duhovne vrijednosti, definira smisao života i fenomen sudbine. Opisuje različita iskušenja i njihove uzroke. Insistira na onome što je relevantno, a potiskuje nevažno i marginalno. Uspostavlja ravnotežu između duhovnog i materijalnog. Na tako decidnim i profinjenim osnovama, najodabranijim pedagoškim metodima, gradi se vrijedna islamska ličnost. I mada je uči da bude strpljiva i čvrsta, snažna i odvažna, islam je istovremeno odgaja da bude profinjena i senzibilna, širokogrudna i dobrostiva. Kaže Uzvišeni: "O vi koji vjerujete, ako neko od vas od svoje vjere otpadne – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve." (El-Maide, 54.) U istom ajetu odpadništvo od vjere uzrokom je da Allah zamijeni jedan cjelokupan narod, kao što se to kroz historiju događalo, ali su istovremeno ljubav prema Allahu i poniznost prema vjernicima, dakle međuljudski odnosi izgrađeni na međusobnome poštovanju, bez aroganicije i omalovažavanja, svojstva ljudi koje Allah, dž.š., voli. I u istoj ravni su borci na Allahovom putu i oni koji se za istinu i pravednost zalažu, ne bojeći se ljudi i njihovoga prijekora. Na drugome mjestu se opet egzistira na emocionalnoj podršci koju Allah, dž.š., uvijek daje Svojim robovima koji Mu se iskreno obrate, udovoljavajući im najtajnije stremnje i najistančanije želje: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravome putu." (El-Bekara,186.) Allah je, nedvojbeno, najsigurnije utočište i povratak Njemu najdjelotvorniji je lijek za smiraj srca i duše: ''One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju. (Er-R'ad, 28.) 
   
Ljubav i samilost kao smisao života
Ispravno odgojenoj i na kur'anskim principima izgrađenoj ličnosti ajeti koji slijede nisu puke riječi, nego Allahov imperativ na kojemu egzistira muslimanska zajednica: "O vi koji vjerujete, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružna osobina neposluha nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju – zulumćari su. O vi koji vjerujete, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i Milostiv je." (El-Hudžurat, 11 i 12.) Na ovim osnovama se formira i jedna od najvažnijih institucija u islamu – porodica. Zasigurno je da nema dovoljno adekvatnih riječi kojima se može opisati kur'anska ekpresija o formiranju porodice i odnosima s najbližima. Kaže Uzvišeni: ''I jedan od znakova Njegovih je to što vam je, od vrste vaše, žene stvorio da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21.) Ovaj ajet zahtijeva mnogo više od prostora koji se ima u ovome tekstu, ali ukazat ćemo bar njegovo osnovno značenje. Sam je ajet došao u nizu cjeline od desetak ajeta koji kazuju o Allahovim znakovima na Zemlji i kosmosu. U kakvoj su sprezi stvaranje Zemlje i postavljanje nebesa, stvaranje i proživljenje ljudi, njihova raznolikost po boji i jezicima, razasutost po cijeloj zamljskoj kugli, njihovo osvitavanje i počinak, žurba za nafakom... Osjeti li iko da svaki momenat neko umire i neko se rađa, negdje kiša pada, ovdje izniče bilje, a ondje se suši, pretvarajući se u zemlju, kao i sam mejit, ionako stvorenje od zemlje?

Nije li grandiozan proces kada se rađa jedna nova materija, te od kiše i Sunca nabuja, a kada umre postaje hrana nekoj drugoj materiji?! Kako je fenomenalna ova međusobna povezanost i harmonija?! Kako je istančan osjećaj koji može ćutiti ovaj sklad?! I kako će biti uzremećena ova harmonija kada među supružnicima izostane ljubav i samilost?! Jer oni su dio Kosmosa, dio cjelokupne kompozicije, oni su jedno od drugog, predodređeni da jedno drugome čine sreću i rahatnost. Svaki propust i nedostatak u formiranju ovakve zajednice predstavlja remećenje reda i spokojnosti istinskog islamskoga doma. Bez ljubavi i samilosti ostat će prazna, mukla i turobna. Bit će falična poput izdanka koji nikne izvitoperen, poput stabljike koja ne daje plodove, poput mladunčeta koje dođe na svijet paralizirano ili slijepo...    

(Bhmuslimmonitor.info)

Komentari (2)

	1. 17-05-2009 22:03
	super tekst  Kur'an is best Gosti

gest

	2. 03-08-2010 00:21
	zasto ovo ovdje ??? Gosti

ahmm

Samo registrovani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo registrujte se ili prijavite na sajt.