Preuzeto sa http://shalabajzer.www.noviblog.com
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa ljekovima, vratima i ormarima.Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali krevet. Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolsulama.Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Djelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i niko nije umro zbog toga. Jeli smo mlijecne sladolede, beli hljeb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.

Komentari (2) | Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 393

Oni koji su čitali o Sarajevskoj hagadi i njenom dramatičnom spašavanju kada su njemačke trupe i ustaška vlast okupirale Sarajevo 1941. godine, znaju za ime Derviša M. Korkuta, kustosa Zemaljskog muzeja u tom multietničkom gradu predratne Jugoslavije. Ante Pavelić je izjavio da njegova nova država mora da bude očišćena od Jevreja i Srba. "Ni kamen na kamenu neće ostati od onoga što je njima pripadalo", izjavio je šef Nezavisne Države Hrvatske. U takvoj atmosferi straha i trepeta jedan musliman je našao za shodno da spasi jevrejsku knjigu neprocjenjive kulturološke vrijednosti koja se sudbinski našla u okupiranom bosanskom gradu. 
Korkutovo spašavanje Hagade.

Imas komentar? | Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 505

Teško ti je i
kad je ljeto,
proljeće,
jesen i zima,
jer si manjina.
I ti smetaš,
iako si miran.
Opet smetaš njima!
 I kad ih oblije
čudna euforija
i preplave se
raznim emocijama.
Oni se prave heroji,
pa počnu da
prijete manjinama.

Komentari (1) | Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 405

Tekst koji slijedi je posveta žrtvama zločina u štrpcima uz saosjećanje sa njihovim porodicama.
Piše: Aida PIRANIĆ
Stiže do Gospodara svih svjetova!
Nošena vjetrom! 
Sunčanim zracima!
Obilnim kišama!
Snježnim pahuljama!
Moja najljepša rima!
Protkana gromkim tekbirima!
Boga ima On će suditi
onome ko ti ubi srce! Sina!
Iz svoje sobe
mogu čuti zvuke
što najavljuju dolazak vozova!

Komentari (2) | Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 469