|
 Piše: Nedim Haračić
Zanimljivo je da je Poslanik imenom ili posredno ili zamjenicom u drugom ili trećem licu spomenut u Kur’anu preko sedam stotina puta.Međutim, ekplicitni ajeti koji kazuju o njegovom moralu postoje samo na nekoliko mjesta ali su, što je stilistički puno dojmljivije, izraženi veličanstvenim svojstvima. To je eksplicite izrečeno u samom ajetu iz sure El-Qalem: “I, zaista, ti si na velikom stepenu ćudoređa”.
Poslanik milosrđa i pravde
Kompletniju i istančaniju semantiku kur’anskih ajeta i kontekstnih cjelina moguće je razumjeti samo kroz koncept kompletne sure i kroz presjek cijeloga Kur’ana. Veza među pojedinim ajetima tako je uska i tako komplesna da čovjeka ostavlja zapanjenim. Kao uvod u temu koja je pred nama navest ćemo slijedeći primjer. U suri je El-Beqari navedeno nekoliko pripovijesti i tematskih cjelina koje su u cijelome Kur’anu kazane samo na tome jednome mjestu, i bez obzira što nijedna od njih nije neposredno povezana, sve njih karakterizira jedinstven značenjski i odgojni cilj. Ne vodeći računa o redoslijedu iz same sure, to su naredne pripovijesti: o iskušenju ljudima koje su donijela dva meleka Harut i Marut, o tajni koja se krila iza Allahove naredbe Izraelćanima da zakolju detaljno opisanu kravu, potom naredba o promjeni kible u namazu, te obvezivanjem postom mjeseca ramazana i pojašnjenje njegovim propisima, zatim pripovijest kako je malobrojna Talutova vojska savladala Džalutovu mnogostruko brojniju, potom kazivanje kako je na hiljade ljudi pobjeglo iz svojih domova bojeći se smrti, također rasprava vladara sa Ibrahimom oko oživljavanja i stvaranja, te stvaranje ptica pred Ibrahimovim očima, pa doživljaj čovjeka koji je naišao kraj pusta sela, i na kraju propisi o dugu. Kroz sve se ove tematske cjeline proteže povezanost s proživljenjem i vjerovanjem u nevidljivi i budući svijet. Iskušenje kojem su podlegli ljudi uzrokom je njihove propasti na budućem svijetu, dok je klanje krave objelodanilo ono što su Izraelćani mislili da će ostati vječita tajna. Post je ibadet koji će ispravno činiti onaj koji vjeruje u nevidljivi svijet i da ga Gospodar stalno gleda. A u osjetljivosti uzimanja duga, gdje dužnik i onaj koji daje dug, kada obojica vjeruju u dan obračuna, ispunit će svoje obaveze - prvi znajući koje konsenkvence nosi prevara, a drugi koju nagradu donosi posudbu potrebnom. I skupina sa Talutom pobijedila je zbog čtvrstoće vjere u susret s Allahom i obećanu nagradu, a dok je hiljade onih koji su pobjegli iz svoga mjesta bilo slaboga ili nikakvoga uvjerenje u Allahovu pomoć i susret s Njim. I matrica kazivanja o Ibrahimu i čovjeku kojem je Allah pokazao kako oživljava je neposredno vezana za proživljenje i nevidljivi svijet. Usto, sve su ove tematske sintagme bliske onima koji vjeruju u nevidljivi svijet, koji vjeruju u ono što im Allah kazuje mada to nisu vidjeli, i koji su ubjeđeni da će u budućem svijetu svi pred Njega stati.
Pravedni vođa najljepšega morala
Ajeti koji govore o našem plemenitome Poslaniku, s.a.v.s., kroz kontekst gornjega uvoda posebna su tematika i izvor najprefinjenije ekspresije i savršenstva sintakse. Zanimljivo je da je Poslanik imenom ili posredno ili zamjenicom u drugom ili trećem licu spomenut u Kur’anu preko sedam stotina puta. Međutim, ekplicitni ajeti koji kazuju o njegovom moralu postoje samo na nekoliko mjesta ali su, što je stilistički puno dojmljivije, izraženi veličanstvenim svojstvima. To je eksplicite izrečeno u samom ajetu iz sure El-Qalem: “I, zaista, ti si na velikom stepenu ćudoređa”. Ali, počet ćemo od ajeta u kojem je spomenuta naredba promjene kible pri okretanju u namazu, iz pravca mesdžida El-Aqsa prema mesdžidu Haremu u Mekki. Dakle, to je jedino mjesto na kojem se govori o ovoj naredbi, a uvodu smo zaključili da je semantička veza među među svim jadanput spomenutim događajima pojam budućeg i nevdljivog svijeta. U istom ovom ajetu krije se veličanstveno svojstvo poslanika Muhammeda, s.a.v.s, i njegovog uzvišenog mjesta u budućem svijetu. Indikativno je kako se nastavlja jedinstvena izražajna sprega među ajetima i među samim značenjski odvojenim dijelovima ajeta. “Tako smo vas učinili pravednom zajednicom, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo znali pokazujući one koji slijede Poslanika od onih koji ne vjeruju, jer to je doista teško bilo svima, izuzev onih kojima je Allah ukazao na Pravi put.” (El-Beqara, 143.) Temeljno svojstvo kojem nas uči Kur’an, koje nam naređuje i po kojem odgaja generacije kreposnih vjernika jeste pravednost. Sam ajet jasno i nedvosmisleno aludira da je sam Poslanik, s.a.v.s., bio sušto oličenje pravde, kao vođa i odgajatelj svojih sljedbenika. Pravda o kojoj je riječ u ajetu je srednji put u vjeri koji podrazumijeva istovremeno odbacivanje popuštanja i pretjerivanja. Sljedbenici ovoga puta ne odbacuju potpuno ovaj svijet, poput sveštenstva, niti im je on prevashodni cilj. Ne pretjeruju u veličanju poslanika, smatrajući ih božanstvima, niti ih omalovažavaju i vrijeđaju. Srednji put slijede i u čišćenju, oblačenju, ženidbi i udaji, hrani i piću, konzumirajući ono što je najljepše i odricanjem od onoga što je nevaljalo i nečisto. Bog ih na ovom putu daruje znanjem i razboritošću, dobrostivošću i pravdom. Ovu će pravdu Poslanik svjedočiti na Danu obračuna za svoje sljedbenike, i svjedočit će da je dostavio poslanicu Božiju, dok će njegovi sljedbenici biti svjedoci ostalim ljudima, kako su tu poslanicu odbacili i predmetom podsmijeha i neistine je držali.
Došao vam je Poslanik, jedan od vas
Naredni ajet još jasnije ukazuje na vođstvo Posanika, s.a.v.s., i njegov odnos spram vjernicima, ističući njegove plemenite osobine. Kaže Uzvišeni: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tewbe, 128.) Ističe Uzvišeni u ovome ajetu da je Poslanik od vjernika, da pripada njima kao što i oni njemu pripadaju. Oni su jedno, bez obzira bili Arapi ili nearapi, bijelci ili crnci, svi su Poslanikovi sljedbenici njegov ummet. Njegova je nesebičnost najbolji primjer kako vjernici jedni spram drugima saosjećaju najsenzibilnije stvari koje su im relevantne u životu. Tako ih je učio njihov plemeniti vođa, neka je na njega selam i blagoslov, da jedni drugima uvijek žele dobro i korisno, žudeći da pravim putem hode. I kao što ih boli kada se od dobra okreću, tako su sretni kada ih kakva blagodat obaspe. Potom ajet pečati fewasil-aje – završetak ajeta, da je Poslanik, s.a.v.s., dobrostiv, onaj koji odvraća koliko god može da se kome zlo ne učini i da ga zlo zaobiđe, kao što je milostiv tako što im čini dobro i upućuje na najljepše. Takvim uzvišenim vrlinama učio je i svoje sljedbenike kojima Uzvišeni poručuje: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. /El-Ahzab, 21./
Milost svjetovima
Allah, dž.š., dakle, u jednom ajetu opisuje Poslanika najplemenitijim osobinama kojima čovjek može biti okićen: dobrostivošću kojom je oplemenjen onaj koji štiti i brani, i milostivošću koju nose oni koji drugima doprinose dobro i korist. Zato je sam Poslanik, s.a.v.s., govorio: “Ja sam poslanik koji poziva pokajanju, ja sam poslanik milosrđa.” (Hadis je vjerodostojan a bilježi ga imam Muslim.) Također je govorio: “Za svako dobro koje se učini bilo kojem živom biću slijedi nagrada.” Ovaj hadis također bilježi imam Muslim u poglavlju: Nagrada slijedi i onome koji napoji ili nahrani životinje. Ovakvi hadisi i mnoštvo događaja koji svjedoče poslaničku pravdu i milost ustvari su eksplikacija Allahovih riječi kojima svjedoči plemenitost Svoga Poslanika, s.a.v.s., riječima: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija’, 107.)
BH MUSLIM MONITOR
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 519
|
