Muslimani već duže vrijeme svjedoče krizu punoljetnog interesa za sebe (svoje muslimansko biće), svoju vjeru i svoj položaj u svijetu. Kao da su izgubili moći da vladaju svojim postojanjem i da se aktivno i angažirano odnose prema životu i povijesti. Mi smo, kako na mikro tako i namakro planu, prestali da se zrelo i odgovorno brinemo o sebi, iako Uzvišeni Allah to od nas izrijekom zahtijeva. Sve bitne tokove prepustili smo drugima, tako da danas gotovo nemamo nikakvo značenje u svijetu. Ma šta o sebi mislili, mi smo svedeni na puki objekt povijesti, na  njen jeftini manipulacijski instrument.

Naša ulema vjeru, njene nemjerljive duhovne, moralne i egzistencijalne potencijale uglavnom posmatra u perspektivi prošlosti a ne sadašnjosti i budućnosti. Ona sasvim oskudno, površno i, gotovo do neupotrebljivosti, proizvoljno poznaje svijet naše savremenost, njegove mnogovrsne i vrlo opasne izazove, njegove zahtijeve i potrebe. Stoga, ili smo bez kredibilnog muslimanskog odgovora na njih ili su naši odgovori naivni, neaktuelni, površni i nedjelotvorni.

Ovo naše stanje ponajprije je vezano za gubitak svijesti o značaju Tawhida, kao fundamentalnog načela sveg postojanja, pojedinačnog i općeg, zemaljskog i kosmičkog, vremenog i vječnog. Osim što je načelo božije Jednoti Tawhid, kako npr. primjećuje S. H. Nasr, je i načelo integracije, osnova svekolikog našeg znanja o sebi i svijetu, osnova jedinstva i solidarnosti muslimanske zajednice. Ukoliko načelo Tawhida odista jeste bit i sama osnova života muslimana onda ne mogu njihovi partikularni, niti individualni interesi vladati nad zajedničkim i općim.

Bojim se da - usljed dugotrajnog zaborava načela Tawhida i izloženosti diktaturi egoiteta, usljed svoje goleme nesvijesti, nemoći i nebrige za vlastito zajedničko biće, usljed gubitka dostojanstva i osjećaja samopoštovanja - muslimani nisu dospijeli u stanje vlastite iznevjere islama. Ne jamči li Gospodar svega postojećeg moć, samopoštovanje, izvijesnu orijentaciju, dostojanstvo i ugled onima koji iskreno i predano slijede Njegove upute? A Njegovo jamstvo je izvijesna istina. 
 

BH MUSLIM MONITOR: Izumire li danas volonterski rad, recimo nikad nismo čuli da je neki imam klanjao ljudima za ramazan a da nije tražio nikakvu naknadu, već svi se uglavnom na kraju hvale koliko je koji zaradio za ramazan?

Kako može onaj ko nije u stanju sebe darivati dobrim (istinskim i nepatvorenim vrijednosti), dobrim darivati drugoga? Sasvim je izvijesno da živimo vrijeme mnogovrsnih oskudijevanja u iskrenosti vjerovanja, u istinskim duhovnim vrijednostima, moralu, ljudskosti i prijateljstvu, u milosrđu, pravednosti, solidarnosti i ljubavi. Uzvišene vrijednosti, koje nadilaze vrijeme i prolaznost, kao da više za nas ne postoje. Postajemo bezosjećajni za potrebe drugog, čak i najbližeg svog. Zaboravljamo da ono što dajemo, to, zapravo i primamo. Ako darivamo iskrenost, ljubav, milosrđe, prijateljstvo, jedinstvo, ljudskost, radost, ljepotu, solidarnost i dobrotu to ćemo, milošću Onoga koji nas je stvorio, i primati, posredno ili neposredno.

Ako dajemo licemjerje, zavist, mržnju, primitivizam, zlo, ružnoću, svađu i razjedinjenost… to će nas određivati i bit ćemo to. Znamo da je po kur’anskoj definiciji musliman onaj koji iskreno vjeruje u Uzvišenog Gospodara, ko čini dobro i suprotstavlja se zlu. Musliman je, dakle, ustrajni putnik na putu dobra. Gdje danas boravi ovakav musliman i ko ga danas uopće odgaja? Ono što činimo od sebe i što se trudimo da budemo, to zapravo i jesmo. Da se istinski trudimo da budemo bolji izvijesno bi to i bili; da istinski ustrajavamo u građenju bolje i vjerodstojnije realnosti, u nama i izvan nas, mi bismo je izgradili.     

BH MUSLIM MONITOR: Autor ste nekoliko vrijednih djela, ima li neka knjiga od naših bosanskih autora koju bi ste izdvojili i koja vam se najviše dopada?

Nikada se više nije pisalo, prevodilo i ,dakako, izdavalo knjiga nego danas. No tom ničim kontroliranom “literarnom” bujicom vlada neviđeni nered i diktat/ura nekvaliteta. Teško je izdvojiti neko djelo koje bi moglo svojom vrijednosću i kvalitetom fascinirati. Pa ipak, djelo koje svakako zaslužuje pažnju, iako nije iz pera našeg bosanskohercegovačkog autora, jeste Ibn Haldunova Muqaddima. Njena pojava ima značenje istinskog intelektualnog događaja u prvoj deceniji milenija nemjerljivih neizvijesnosti.

BH MUSLIM MONITOR: Šta, prema Vašem mišljenju, čini jednu knjigu dobrom?
 
Nije moguće na isti način prosuđivati kvalitet jednog književnog, historijskog, “teološkog”, filozofskog, prirodnoznanstvenog, ili, pak, psihološkog djela  Ali svako kvalitetno djelo bi moralo sadržavati poruku, unutarnji smisao, preciznost izričaja i rafiniranost stila. Ono bi moralo nečemu dobrom i korisnom poučiti čitaoca, oplemeniti ga i u stanovitom smislu duhovno i intelektualno obogatiti. Bojim se da smo danas sve manje sposobni pisati ovakva djela.
Dozvolite da u kontekstu odgovora na ovo pitanje još kažem: iako se obrazovanje stiče ponajprije čitanjem, važno je znati da ne treba sve i svašta čitati. Treba čitati ponajprije klasična djela, jer ona su u samom temelju kvaliteta svake kulture. 

BH MUSLIM MONITOR: Profesor ste na nekoliko islamskih fakulteta, međutim, činjenica je da studenti po završetku islamskih studija ne nalaze lahko posao, i kada ga nađu, uglavnom preko veze se dobija. Zašto se kod nas malo
govori o nepotizmu, i neugodnostima koje im stvaraju lokalni moćnici u IZ-u?

Ranije, dok je bila izraženija potreba za kadrom kojeg su obrazovali naši fakulteti, posao je bilo relativno lahko naći. Danas su te potrebe, manje-više, zadovoljene i do zaposlenja je sve teže doći. Stoga nije čudo da se u našem društvu - koje je bez osobitog reda i organizacije, bez dostatnih ljudskih, moralnih, pa ako hoćete, i profesionalnih skrupula – do posla uglavnom dolazi nelegitimnim putem. Dakle, opće stanje je takvo. Ali i naša pometenost, neorganiziranost i nedoraslost su preprekom da se sa ovakvom situacijom probuđeno suočimo, te da nešto inteligentno, organizirano i djlotvorno uradimo kako bi se ovakvo stanje prevladavalo.
 

BH MUSLIM MONITOR: Također, pojedini uposlenici kod nas Islamskoj zajednici su iako u poznim godinama ne pomišljaju da prepuste svoje mjesto mlađima, punim energije i željnim dokazivanja, zašto se nikako ili vrlo malo se o ovim
stvarima govori?

Mi o ovim i sličnim problemima govorima dok se i sami ne uhljebimo. Kada ostvarimo taj cilj brzo postajemo dio te ustajalosti i neproduktivne događajnosti. Ovo pitanje bi se, mislim, na cjelovit način moglo riješiti tek ukoliko bi se Islamska zajednica odlučila na temeljitu preobrazbu ili reorganizaciju, što bi se moralo dogoditi na novoj matrici i sa novim snagama. U tom slučaju bi trebalo mnogo mladih i sposobnih ljudi, sa svježim idejama, razbuđene volje i izraženim menadžerskim duhom, mada malo takvih znam među nama. Nažalost, tako nešto nikoga, ko raspolaže relevantnijim sposobnostima, trenutno ozbiljno ne zanima.

BH MUSLIM MONITOR: Hoće li vjeronauka kod nas preživjeti, sve se više govori o tome kako će djelomično ili skroz ukinuti?

Moram primijetiti da su Vaša pitanja osjetno pesimistički intonirana. Možda su ona projekcija Vašeg trenutnog stanja, što, svakako, nije dobro. Vjeronauka je preživjela, i ima, relativno stabilnu poziciju u našem školskom sistemu. Da li će i u buduće tako biti ponajviše zavisi od ozbiljnosti, stručnosti i kvaliteta rada njenih nastavnika, te od ozbiljnosti, stvarne nadnesenosti i brige nas u Islamskoj zajednici. Do sada je se u tom pogledu mnogo uradilo. Mnogo više nego što nekim skepticima i cinicima izgleda da jeste.  

BH MUSLIM MONITOR: Tokom studiranja nagrađeni ste Zlatnom značkom Univerziteta u  Sarajevu za srednju ocjenu odličan, tokom cjelokupnog studija. Koliko često danas razmišljate o tome?

Uopće o tome ne razmišljam. Svaki student, prosječno inteligentan, koji disciplinirano, odgovorno i ozbiljno studira može postići takve rezultate. Ja, u tom pogledu, nisam bio nikakav izuzetak.
 

BH MUSLIM MONITOR: Ko je po Vašem mišljenju, imao najviše uticaja na Vas i na Vašu ličnost?

Nekoliko sasvim običnih, vrlo skromnih, ali nesvakidašnje plemenitih ljudi. Spomenut ću samo dvojicu, ma koliko za mnoge ta imena neće ništa značiti. Prvi je Muhamedaga Serdarević, a drugi Munir Gavrankapetanović. Pored moje majke, ovim, i nekolicini sličnih ljudi, u najvećoj mjeri dugujem sve dobro što sam, Allahovom milošću, uspio ozbiljiti u svom životu. 

BH MUSLIM MONITOR: Sve više se govori o tekfiru, i sve je više nepovjerenja među mlađim muslimanima, u svakom gradu postoje grupice koje se izdvajaju i prave zasebne džemate. Smatrate li da bi ovo u budućnosti moglo prerasti u
veći problem nego što je to danas?

U nekim dijelovima muslimanskog svijeta postoji, nažalost, duga i krvlju natoljena tradicija tekfira. To je tužno, ružno i tragično lice jednog dijela muslimanske realnosti. Tekfir je bio rijetka pojava u životu bosanskih muslimana. Pojava te, neslućenim opasnostima ispunjene, „geste” nije nimalo bezazlena i ne bi se smjela, ma u kojoj mjeri se trenutno očituje, potcjenjivati. To je, takođe, dio naše aktuelne bolne nesvijesti, tragične raspućenosti i neodgovornosti. Koja to svijest može dovoditi u pitanje vlastitu vjeru proglšavajući drugog muslimana nevjernikom? Valjda bi nam svima trebalo biti jasno da samo Uzvišeni Allah uistinu zna ko je kakav.

BIOGRAFIJA:

LIČNI PODACI

Ime i prezime: Nusret (Asim) Isanović

Datum rođenja: 25/10/1954

Državljanstvo: Bosna i Hercegovina

Bračni status: Oženjen, četvoro djece

OBRAZOVANJE

Doktorska disertacija
2001- prijavljena na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na temu: Duhovno-estetske osobenosti islamske umjetnosti (Pred odbranom doktorske disertacije).
Magistar znanosti u području filozofije
1996-2000 Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za postdiplomski studij Suvremne filozofije.
Naslov magistarske radnje: Metafizičke i kulturno-civilizacijske pretpostavke islamske umjetnosti.
Postdiplomski studij na Univerzitetu u Beču i jezičko usavršavanje, 1981godina.
Filozofski fakultet
1975-79 Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju
1974- Filozofski fakultet u Prištini, Odsjek za arapski i turski jezik
Srednja škola
1969-74. Gazi Husrev-begova medresa, Sarajevo

RADNO ISKUSTVO

1993 - 2002, Dekan Islamske pedagoške akademije u Zenici
1993 - Predavač na predmetima Historija islamske filozofije i Islamska kultura i civilizacija,
Islamska pedagoška akademija u Zenici
1995- Predavač na predmetima Historija islamske filozofije i Islamska kultura i civilizacija (do 1997),
Islamska pedagoška akademija u Bihaću
1992-93, Urednik islamskih informativnih novina Preporod
1991-93, Urednik u časopisu Islamska misao
1991-92, Urednik u El-Kalemu, Izdavačka djelatnost Mešihata Islamske zajednice RBiH
1982 -83, Prevodilac arapskog jezika u Libiji
1980-82, Profesor na predmetima Filozofija, Logika, Psihologija i Sociologija u Gazi Husrev-begovoj medresi, Sarajevo

JEZICI: arapski, engleski, ruski

KNJIGE U PRIPREMI: Islamska umjetnost i civilizacija, Izazovi religijskom obrazovanju

OBJAVLJENI RADOVI: Objavio je preko 30 radova iz opće i islamske filozofije, antropologije, filozofije jezika, islamistike, kulturologije i teorije obrazovanja.

Bh Muslim Monitor 16.01.2008.