Pred strahotom postojeće humanitarne katastrofe u Gazi, više nije moguće objasniti ciljeve Hamasa niti ciljeve Izraela. Ministrica vanjskih poslova izraelske vlade u ostavci, Cibi Livni je u Kairu izjavila da se više ne može prihvatiti vlast Hamasa nad Gazom! Međutim, izraelske akcije koji su pobile i ranile na stotine ljudi i paralizirale svakodnevni život u Gazi, nisu oslabile Hamas niti srušile njegovu vlast. Pomagači pokreta u Palestini, arapskom svijetu i Iranu, počeli su pričati o otporu Hamasa, njegovoj snazi i suprotstavljanju uništenju.

I premda su ove glasine ostarile u arapskom svijetu i kod islamskih revolucionarnih organizacija, to jest, tvrdnja o pobjedi u svakom sukobu, onom unutrašnjem ili sa Izraelom, činjenica je da snaga Hamasa nije nastala zbog pobjeda nad Izraelom, već zbog slabosti palestinskih suparnika, njihove nemoći sa Hamasom ili bez njega. Tako da možda nije postojao razlog izraelskog miješanja u Gazi, osim izbornih računica, a ne da bi se uništio Hamas. Partija Kadima koju predvodi Livni i Laburistička partija minstra odbrane Baraka, plaše se poraza na izborima od Natanjahuove Likud partije. Njih dvoje ujedinjuje vjera i nacija. Oni vjeruju da će pokazivanjem interesa za izraelskim naseljima u blizini Gaze, dobiti podršku naroda na izborima. Ova stvar mnogo govori o izraelskom javnom mijenju. Ono ne želi mir sa Palestincima, uprkos izjavama i aktivnostima Peresa i Olmerta zadnjih mjeseci. 

Samo, šta se to desilo na drugoj strani, u redovima Hamasa? Početkom novembra Hamas je odbio pregovore u Kairu, pravdajući to svojim zatočenim pripadnicima u zatvorima na Zapadnoj obali. A onda, kada se 19.decembra okončalo primirje, Hamas (i savezničke organizacije) objavljuje da ne želi obnovu primirja. Istovremeno sa početkom ispaljivanja raketa na cionistička naselja, započela je žestoka propaganda protiv Egipta, zbog zatvaranja graničnog prijelaza Rafah. Prije toga, prvi put u nekoliko godina, dogodila se direktna iranska propaganda protiv Egipta, organizovanjem demontracija u Teheranu i paljenjem tamošnjeg egipatskog ureda. Zatim su uslijedili protesti u južnom predgrađu Bejruta i pred egipatskom ambasadom, u režiji Hezbollaha i njegovih saveznika iz drugih stranaka i organizacija. Napadi su dostigli vrhunac obraćanjem Hasana Nasrallaha povodom Ašure. 

Posljednjih godina nije bila uobičajena javna propaganda Irana protiv Saudijske Arabije i Egipta. Na medijskom planu, Hasan Nasrallah je bio predvodnik iranske političke mašinerije u arapskom svijetu. No, ovaj put desilo se ono što nije zabilježeno od 2006.godine, to jest, direktna iranska kampanja protiv Egipta. Po mojoj procjeni, za ovo postoje četiri razloga: 

Prvi - Osjetan napredak i postojanje određene nagodbe, nakon što su američki i izraelski zvaničnici počeli govoriti o arapskoj inicijativi za sveobuhvatni mir. To je prije mjesec dana podignuto na viši nivo, američko-ruskom saglasnošću na rezoluciju broj 1850.

 Drugi - Prisustvo zaljevskih zemalja na sastanku šestorke u Njujorku, vezano za iranski nuklearni program i izjavama arapskih zvaničnika da iransko posjedovanje nuklearnog oružja ne donosi korist Arapima.

 Treći - Povratak Sirije, strateškog iranskog saveznika, indirektnim pregovorima sa Izraelom, te mogućnost prelaska na izravne pregovore, čiji bi naznačajniji uspjeh bio: blokiranje puteva Hezbollahu i palestinskim grupama na čelu sa Hamasom.

 Četvrti - Ubrazavanje svih ovih dešavanja prije početka američko-iranskih pregovora, nakon što Obama preuzme vlast, čime se prijeti iranskim strateškim interesima. Iranci su dobili "paket garancija", kojeg im je prije pola godine ponudila šestorka. Time nisu bili zadovoljni. Oni vjeruju da su prikupili dosta aduta u Iraku, Siriji, Libanu i Palestini tokom protekle decenije. Stoga ih ne žele ispustiti prije ulaska u pregovore, nego ih iskoristiti.

 Zato se guranjem Hamasa na ponovno ispaljivanje raketa nastoje postići tri stvari: 

Prva: Aktiviranje palestinskog pitanja, veoma osjetljivog u arapskom svijetu, te da oni podupiru oružanu borbu protiv Izraela. Ovo je već druga tema koju je potvrdio Nasrallah u ranije spomenutom govoru, kada je kazao da postoje dva puta: put borbe radi oslobođenja i put pomirenja koji će donijeti predaju i uništenje. 

Druga stvar jeste guranje Hamasa u borbu kako bi se potvrdio neuspjeh pomirenja i nemoć Arapa da zaštite palestisnki narod, čak i da posreduju kao prijatelji i saveznici, čime se obustavaljaju napori u cilju pomirenja. Hamas je to izrazio riječima da je cilj "glavno mjesto za pregovaračkim stolom". To je bila prva tema Nasrallahovog obraćanja, kada je usmjerio svoj napad na Egipat, rekavši da ako Egipat ne otvori prijelaz Rafah, znači da učestvuje sa Izraelom u okupaciji i blokadi! 

Treća stvar: Upozorenje Siriji na dva načina: nastavak pregovora sa Izraelom i pokušaj blokade logistike Hezbollaha i drugih vojnih grupa.  

Sa ovakvom perspektivom i procjenom, u principu su neki od ciljeva ostvareni. Naime, Arapi sada pregovaraju o prekidu vatre. Razgovaraju i o načinu saradnje sa Hamasom nakon javnog koketiranja sa Iranom i dobijanja podrške među islamskim pokretima u arapskom svijetu. I na kraju, oni vrše pregovore o zauzimanju zajedničkog stava, kako bi se opet vratio mir i pregovori. Zadnja nedoumica jeste podjela oko zasjedanja konferencije Arapske lige. Poznato je da Hezbollah i drugi islamski pokreti nisu gledali blagonaklono na konferencije Lige, ali su ovaj put zainteresirani. Ovi pokreti su ubjeđeni da je uočljiva podjela kod arapskih zvaničnika i slabljenje egipatskog utjecaja u Gazi. S druge strane, Turska je objavila obustavu posredničke uloge između Izraela i Sirije, zbog izraelske akcije u Gazi. 

Ukoliko je bila namjera: ometanje dogovora ili njegovo odgađanje, pokazivanje slabosti arapskih režima, sposobnost Irana da se proširi na arapski svijet i sprečavanje Sirije da napusti savezništvo, to se sve u manjoj mjeri i ostvarilo. Zato se ne čini da Iran teži otvaranju novog fronta preko Hezbollaha, ne samo jer su ostvareni kratkotrajni ciljevi, nego zato što nastavak izraelskog masakra predstavlja sramotu i bruku za Arape. I svako razmišljanje o miru sa Izraelom sa sirijske ili neke druge strane bilo bi glupo! 

Vratimo se drugoj strani. U srijedu je održan skup ministara vanjskih poslova u Kairu.  Razmatralo se nekoliko teških tema: prekid vatre rješavanje razlika na konferenciji i povratak pregovora između Hamasa i palestinske vlade. Bilo je govora o evropskoj inicijativi o privremenom prekidu vatre zbog humanitarnih razloga. Dok je drugi razgovor bio o inicijativi predsjednika Buša, koja sadrži pet tačaka:

- obostrana obustava vatre,

- potvrda rezolucije broj 1850 sa povratkom na pregovore radi mira i uspostave palestinske države,

- potvrda arapske inicijative za mir,

- otvaranje svih prijelaza sa Gazom prema dogovoru iz 2005.

- arapsko i međunarodno prisustvo u pojasu Gaze radi garantiranja prekida vatre i otvaranje graničnih prijelaza 

Amerikanci su ovu inicijativu ili razmišljanja ponudili Izraelu, palestinskoj vlasti i Egiptu. Izrael još nije odgovorio, dok iz Hamas kažu da nisu primili ni ovu ni evropsku inicijativu! 

Na kraju bih htio dati nekoliko opaski. Prva i najvažnija je da se Izraelci ne mogu osloniti na primirje i sporazum. Oni su spremni počiniti najstrašnije zločine iz najapsurdnijih razloga, npr. zbog Hamasovih raketa koje skoro da nikoga nisu ubile. Druga se odnosi na islamske revolucionarne i nerevolucionarne organizacije (izuzev Al-Kaide). Sve su pale pod utjecaj Irana, među kojima je mnogo podružnica Muslimanske braće. Treća je vezana za sporazum. Ako se dogodi, cijena i teret takvog sporazuma neće biti manja od rata. Arapi su do sada jedino plaćali troškove postojećeg rata i obećane sporazume! 

"Allah čini što hoće, ali većina ljudi ne zna". 

Ridvan Sejjid - Asharqalawsat.com

Preveo: H. Musagić 

(Bhmuslimmonitor.info)