|
 ``A ti Putu Gospodara svoga pozovi mudrošću i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na način najljepši!``(16:125,)
Uvijek, kada po nekom nepisanom pravilu, nepredvidivo vrijeme i život donesu situacije kada, htjeli ili ne htjeli, zbog nekog ili nečeg, razmišljamo o islamu i odnosu muslimana prema nemuslimanima, vrlo često, dođemo do zaključka da nas nema nigdje, da ne valjamo i sl. Ajet ili naslov ovoga teksta je lagan: “A ti Putu Gospodara svoga pozovi mudrošću i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na način najljepši!“ I podstiče nas na razmišljanje, kao jedan od ajeta koji je temelj bilo kakve komunikacije sa drugima, ajet koji muslimane upućuje na hikmet-mudrost, mewize hasene - lijep savjet i, naravno, da ne bi bilo sumnje ili nedoumice, bez obzira u kojim situacijama bili: raspravljaj s njima na način najljepši, kaže na kraju ovoga ajeta Allah s.w.t. (we Džadil hum billeti hije ahsen).
Dakle mudrost i lijep savjet prije svega je naređen u svakodnevnoj komunikaciji između muslimana samih, a onda i sa onima koji to nisu. I ne samo to, Kur`an nam daje imperativ, neka rasprava bude lijepa, neka bude vođena na najljepši mogući način. Ne smatram da sam i blizu prvih redova osoba koje o ovome trebaju govoriti, u stvari brdo mojih grešaka koje se nalaze iza mene, na kojima sam “marljivo“ godinama radio u raznoraznim diskusijama, mi ne daju za pravo da napišem i jedno slovo o citiranom ajetu! Ali to svakako ne znači da se čovjek ne može popraviti i da ne treba drugima govoriti šta da rade.
šta je razlog, ili zbog čega nerijetko kažemo riječi kojih se kasnije stidimo, ili uradimo djela koja nam ne priliče? Istina, mnogo je stvari koji utječu na čovjekovo raspoloženje, pa rekne ili uradi što inače ne bi, ali ne možemo ne primijetiti koliko ustvari svi mi, uglavnom kod drugih, primjećujemo i u međusobnim komunikacijama naglašavamo osobine u kojima se razlikujemo od drugih i koje nas jedne od drugih odbijaju i prave jaz. A s druge strane, lično mislim s one bolje strane, tako je mnogo stvari s kojima se svi suočavamo i koje su nam zajedničke i koje nas vežu i spajaju. Nažalost, mi takvo što jedni kod drugih ne primjećujemo. Svi se mi, bez izuzetka, brinemo za posao, za familiju, za djecu... Svima nam je drago živjeti u čistom i lijepom kvartu.... Svi se suočavamo sa sličnim problemima.... U svakom gradu ima i bolnica i greblje, svakodnevno se dešavaju smrtni slučajevi ili bolesti u porodici... Gotovo da nema niko od nas ili a da on lično ili neko u njegovoj porodici, ili neko od njegovih bliskih prijatelja ne prolazi kroz teška životna iskušenja, koja mogu biti najtananije i do kraja suptilne prirode.... Ali, na kraju, kao i na početku, svi smo potrebni ljubavi, pažnje, poštovanja i razumijevanja. Tako je mnogo stvari oko kojih možemo razgovarati i podijeliti svoja iskustva, ali je u svakodnevnoj zbilji među ljudima toga sve manje. I umjesto da naše različitosti pretvorimo u naše prednost mi ih forsiramo tako da se udaljujemo jedni od drugih. Svako je zauzeo busiju. Ukopao se u svoj tranše. I čeka! Na sve što je sumnjivo puca se bez upozorenja. Svakako da je mnogo onih koji ne prihvataju lijep način komuniciranja, ali uvjerio sam se mnogo puta u životu da se često iza čelične ograde koju ljudi postave ispred sebe i hladnog srca , nalazi obilje lične blagosti i potrebe da se nekome ukaže pažnja. Još samo kad bi to imali na umu i kada se ispred nas prepriječi zid do druge osobe. Jer uvijek ima i drugi put. N.B. BH Muslim Monitor 06.11.207.
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 999
|
