|
Piše: Enver KAZAZ
Zahtjevi i molbe udruženja demobilisanih boraca i policajaca iz Bihaća upućene reisu Ceriću prošle i pretprošle sedmice da ukine Fetvu kojom su već davne, ratne 1993. godine autonomaši Fikreta Abdića proglašeni murtedima, tj. Izdajnicima vjere, predstavljaju javni čin od najveće važnosti za Bošnjake i bosanskohercegovačko društvo u cjelini. To je praktično prvi put da se reisu obraća šira javnost, a ne vjerski ili svjetovni intelektualci, sa zahtjevom za sekularizacijom društvenog prostora koji je u tranzicijskoj BiH u značajnoj mjeri - klerikaliziran.
Gotovo u duhu prosvjetiteljske tradicije na kojoj su izgrađena moderna društva, bihaćki borci šalju upozorenje svom vjerskom poglavaru otvoreno tražeći ispunjene prava za one protiv kojih su dojučer ratovali. Radi se o gesti najveće etičke vrijednosti i društvene samosvijesti na koju ne bi smjela ostati gluha niti jedna društvena institucija.
Reis ne reagira iz samo njemu poznatih razloga, pri čemu je očigledno da ignoriše, možda čak i prezire, zahtjeve javnosti. Negdašnji branitelji BiH u svom reagiranju upozoravaju da Fetva sprečava bošnjačko pomirenje u Krajini. O snazi stigmatizacije i mržnje kojoj su čak i u školama i dobrotvornim organizacijama, kakav je npr. Merhamet, izložena djeca poginulih autonomaša pisao sam prije četrnaest dana na stranicama ovog lista u povodu odlične repor taže BHTV1 o životu u Velikoj Kladuši. Svojom šutnjom i ignoriranjem zahtjeva javnosti reis se ne izjašnjava o toj famoznoj Fetvi, tako da nije jasno je li ona ukinuta ili je još na snazi. Ta se informacija ne može provjeriti, baš kao što se ne može provjeriti ni sadržaj fantomske Fetve, niti se zna da li je ikada sazvano vijeće Islamske zajednice za donošenje ovakvih dokumenata u BiH. Činjenica da Fetva nije nikada publicirana, kao što nije javnosti objelodanjeno ni njeno ukinuće, upućuje na to da je ona samo izgovorena. Demobilizirani borci tvrde da ju je izgovorio bihaćki muftija i da su oni svjedoci njenog dugogodišnjeg negativnog djelovanja. Reis Cerić, čiji se istupi u javnosti počesto mogu okarakterizirati u najmanju ruku kontraverznim, jeste najteatralniji od svih vjerskih ličnosti u BiH. Svojom pojavom, stalnim uplitanjem u politiku i stalnim putovanjima po svijetu, prisustvom u medijima, načinom odijevanja, autom kojeg vozi, Ce rić se doima kao svojevrsni vjerski maneken, postavljajući time nov model javnog ponašanja vjerskih osoba. On je, također, na nov način pozicionirao i ulogu islamske zajednice u društvenom životu, preobrazivši korjenito nekadašnji bosanski islam. Ova religija je iz sfere tradicionalne intimnosti ušla u javni prostor, a Cerić je postao osoba sa najvećim stupnjem moći u bošnjačkom nacionalnom korpusu. Općepoznata je činjenica da on ima toliku moć da može direktno uticati na rezultate ovdašnjih izbora, kao i to da se voli uplitati u kadrovsku politiku vladajućih partija i praviti poredak najzaslužnijih Bošnjaka u povijesti. Bez šanse da bilo ko i na bilo koji način kontrolira njegovu moć, reisova reforma pozicije islama u društvu vodila je ka direktnoj politizaciji religije. Pri tom, institucije sistema nisu mogle sačuvati svoju sekularnu prirodu, što je na katastrofalan način spriječilo izgradnju sekularnog modernog društva u tranzicijskoj BiH. U konačnici, na mjesto da reislamizira Bošnjake, Cerić je pokazao da mu je cilj islamizirati institucije društvenog sistema i time ih staviti u što većoj mjeri pod svoju kontrolu. Reakcija krajiških demobilisanih ratnika upravo potvrđuje takvu poziciju religije u društvu. Bošnjačko pomirenje u Krajini ne bi smjelo ovisiti od reisove ili bilo čije druge fetve i njenog ukinuća. Fetva se može odnositi samo na zajednicu vjernika u okviru religijskih ustanova i normativa, a nipošto na školski sistem, zapošljavanje autonomaša, djelovanje Merhameta, dakle, na ukupan odnos drža vnih i društvenih institucija prema građanima. Krajiški ratnici su bolje od bilo koga drugog do sada izložili reisa Cerića javnoj odgovornosti. Bez polemičkih tonova, karakterističnih za reakcije na reisove istupe, oni su samo upozorili na odgovornost prvog čovjeka islamske zajednice, pokazujući koliko im je stalo ne samo do bošnjačkog pomirenja nego i do izgradnje društva u kojem će svi građani pred institucijama biti ravnopravni. Reisova šutnja, pak, ostavlja otvorenim pitanje da li je institucija koju vodi usmjerena ka takvom cilju, ili, možda, ima suprotne namjere. Pretvorivši islamsku zajednicu u svoje vlasništvo, sa ambicijom da bude apsolutni vođa u Bošnjaka i postane evropski muftija, Cerić kao da nam se prečesto obraća iz srednjeg vijeka. Njegovo krajnje nerazumijevanje duha modernog doba i sekularne društvene tradicije te pozicije religije u njoj dolazi baš do izražaja u šutnji o spomenutoj fetvi. Ona, ta ne odgovorna šutnja, prijeti da se Cerić ukaže kao srednjovjekovni model inkvizitora u islamskoj praksi na počet ku dvadeset i prvog vijeka. BH Muslim Monitor - Oslobođenje
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 603
|
