|
Najskuplje za muslimane
Najskuplji posljednji ispraćaj u Tuzli plaćaju muslimani. Cijena najobičnije Dženaze je oko 1.800 maraka, ali, zavisno od pogrebne opreme, može biti i znatno skuplja. Pod okriljem Islamske zajednice Tuzla je Revda, profitno preduzeće koje organizira Dženaze. Njeni članovi plaćaju članarinu i imaju prividne finansijske olakšice u organizaciji Dženaza. „Domaćinstva do četiri člana godišnje plaćaju 60 KM, a za svakog narednog člana još šest maraka. Nakon pet godina članstva, u slučaju smrti nekog od člana, cjelokupne troškove Dženaze snosi Revda“, kaže nam direktor Sabahudin Imamović.
Tuzla je jedan od rijetkih gradova ne samo u našoj zemlji koji nema javno gradsko groblje. Naime, tuzlanska groblja (mezarja) su u vlasništvu vjerskih zajednica. One određuju način pokopa (Dženaza) i presudno utiču na cijene, koje su, s obzirom na standard, prilično paprene. Većina grobalja je uglavnom popunjena. Zbog mnogih razloga gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović vodi aktivnosti na formiranju javnog gradskog groblja u Drežniku, naselju iza Kreke, a jedan od motiva za formiranje javnog gradskog groblja je i obaranje cijena pogrebnih usluga.
Najskuplje za muslimane
Najskuplji posljednji ispraćaj u Tuzli plaćaju muslimani. Cijena najobičnije Dženaze je oko 1.800 maraka, ali, zavisno od pogrebne opreme, može biti i znatno skuplja. Pod okriljem Islamske zajednice Tuzla je Revda, profitno preduzeće koje organizira Dženaze. Njeni članovi plaćaju članarinu i imaju prividne finansijske olakšice u organizaciji Dženaza. „Domaćinstva do četiri člana godišnje plaćaju 60 KM, a za svakog narednog člana još šest maraka. Nakon pet godina članstva, u slučaju smrti nekog od člana, cjelokupne troškove Dženaze snosi Revda“, kaže nam direktor Sabahudin Imamović.
Za umrle muslimane koji nisu bili članovi Revde, a potomci ih žele sahraniti po vjerskom običaju, prvo se mora uplatiti pristupna taksa od 350 KM. Toliko košta i grobno mjesto na mezarju Bukovčić, dok je na ostalim 250 KM. Kopanje mezara je 115 KM. Najobičniji pogrebni materijal košta dodatnih 350 maraka. Cijenu još uvećava vjerska priprema umrlog, sam čin Dženaze i posmrtne molitve – učenje tevhida, jasina i slično. Organizacija sahrana kod druge dvije konfesije je malo jeftinija. Katolici, recimo, imaju groblje na Boriću, a isto ime već 125 godina nosi pokopno društvo. Djelatnost društva je neprofitna. „Nama su iz crkve naložili da ovo ne radimo radi profita, već da pomognemo narodu. Kod nas je članarina
četiri marke mjesečno. Nakon 30 godina ne plaćaju članarinu, ali ostaju članovi sa svim beneficijama“, kaže nam Rudolf Jankač, uposlenik u Boriću.
Vjerski obredi
Borić članovima besplatno daje sanduk sa jastukom i drveni križ. Ukoliko imaju obiteljske grobnice, usluge i takse za sahranu su najmanje 440 KM, plus vjerski obred, koji košta 80 maraka. Luksuzni je opremanje umrlog dodatno se plaća. Ukoliko nema grobnice, usluge i oprema koštaju 520 maraka, plus vjerski obred. Nečlanove Borića, koje ukopaju na katoličkom groblju, a nemaju grobnicu, sahrana – bez pogrebne opreme i vjerskog obreda - minimalno košta 940 maraka. Najskuplje stavke su zemljište 240, državanje groblja 250 i taksa 300 maraka. U pogrebnoj opremi najjeftiniji sanduk košta 340 maraka, potom opremanje istog, oprema za umrlog, te križ i vjerski obred, što na kraju košta dodatnih 500-600 KM. Znači, najjeftiniji ispraćaj košta oko 1.500 KM. Za umrle na Boriću ne naplaćuju se posebne takse zapostavljanje križeva i spomenika.
Na pravoslavnom groblju Trnovac ostoje parcele za vjerske i ateističke sahrane. Ateistička je već popunjena, a vjerska parcela ima još mjesta. Pod okriljem SPC u Tuzli nema pogrebnog društva. „Na našem groblju grobno mjesto se plaća 300 maraka, zakup i taksa su još 150 KM. To je ukupno 450 maraka. Ukoliko se pokojniku diže spomenik, tzv. ozida košta još 150 maraka. Za vjerski obred na sahrani nema cijene pa daje koliko ko može i koliko cijeni svoju crkvu“, rekao nam je sveštenik SPC u Tuzli Milan Topić.
Kada se sve sabere i oduzme, i ove sahrane nisu jeftinije od 1.500 KM. To je cijena za najskromniji posljednji ispraćaj. Većina građana u tim trenucima ne obraća pažnju na monopolističko ponašanje pogrebnika i plaća sve što se od njih traži. Za to mnogi građani tvrde da sahrane, sa izmišljenim i propisanim vjerskim obredima, koštaju nekoliko hiljada maraka. Istini za volju, najsiromašniji mogu koristiti usluge Komemorativnog centra, čije su pogrebne usluge oko 700 KM, ali bez vjerskog obreda.
Oponašanje države
Bilo kako bilo, sahrane i sve što je uz njih vezano u Tuzli su monopol vjerskih zajednica i organizacija. O kakvom se unosnom poslu radi može ilustrovati i podatak da dunum zemljišta na grobljima bez infrastrukture ima cijenu od 150.000 do 175.000 maraka. Za žive Tuzlake, dunum zemljišta sa kompletnom komunalnom infrastrukturom u Tuzli košta samo oko 50.000 maraka. Apsurd je i to da su građevinske dozvole za nadgrobne spomenike po kvadratnom metru znatno skuplje nego za porodične kuće.
Zapravo, tuzlanski pogrebnici se ponašaju poput države. Naime, opremanje i posljednji ispraćaj mrtvog čovjeka za državu je i posljednja prilika da naplati PDV za sve usluge i materijale za sahranu, što ona, naravno, uredno čini. Tako kod nas i mrtve duše pune buDžet, od kojeg dobro živi samo nebrojena administracija. Vjerske zajednice i organizacije i u tome oponašaju državu, jer je i kod njih administrativni aparat sve brojniji. Zato ni ne čudi da se, kako je izračunao jedan Tuzlak, svaka riječmolitve na sahrani plaća marku. Kao i to što ogromna većina Tuzlaka, koja čitav život proživi na kredit, bez kredita ne može platiti iole pristojan posljednji ispraćaj svojih najmilijih. Vehid Jahić
Bh Muslim Monitor – Oslobođenje, Pogledi 25.11.2007.
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 931
|
