Jezičko značenje riječi haDžDž je cilj, svrha, namjera (qasd), dok je njeno terminološko značenje: namjera i putovanje u Mekku s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uslovima.Islamski učenjaci su složni da je obavezan svako ko je u mogućnosti jedanput obaviti haDžDž, što ranije kada mu se ukaže prilika.  HaDžDž je jedan od temelja (ruknova) islama.

HADŽDŽ

Obradili i napisali:

Muhamed JUSIĆ prof.

Nedim HARAČIĆ prof.

Definicija haDžDža

Jezičko značenje riječi haDžDž je cilj, svrha, namjera (qasd).

Terminološko značenje haDžDž je namjera i putovanje u Mekku s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uslovima.

       Status haDžDža

Islamski učenjaci su složni da je obavezan jedanput obaviti haDžDž svako ko je u mogućnosti, kao i da je to jedan od temelja (ruknova) islama. Uzvišeni kaže:

﴿ وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً وَمَنْ كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ ﴾

”Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. ”

(Prijevod značenja Kur`ana, Alu Imran, 97.)

A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

”Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljaju haDžDža. ”

(Muttefekun alejhi.)

Na oprosnom haDžDžu Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

”O ljudi, Allah vam je propisao obavljanje haDžDža pa ga obavljajte.”

(Hadis bilježi Muslim.)

Vrijednost haDžDža i mudrost njegovog propisivanja

Mnogi ajeti i hadisi govore o vrijednosti haDžDža, od kojih su riječi Uzvišenog:

﴿ وَأَذِّنْ فِي النَّاسِ بِالْحَجِّ يَأْتُوكَ رِجَالاً وَعَلَى كُلِّ ضَامِرٍ يَأْتِينَ مِنْ كُلِّ فَجٍّ عَمِيقٍ لِيَشْهَدُوا مَنَافِعَ لَهُمْ وَيَذْكُرُوا اسْمَ اللَّهِ فِي أَيَّامٍ مَعْلُومَاتٍ عَلَى مَا رَزَقَهُمْ مِنْ بَهِيمَةِ الْأَنْعَامِ ﴾

”I oglasi ljudima haDžDž!” - dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. ”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-HaDžDž: 27, 28.)

U obavljanju haDžDža muslimani imaju mnoge dunjalučke i ahiretske koristi. Na jednom mjestu se obavlja više ibadeta, kao što je: kruženje oko Ka`be (tavaf), hodanje (s`aj) između Safe i Merve, boravak na Arefatu, Mini i Muzdelifi, bacanje kamenčića na Džemretima, noćivanje na Mini, klanje kurbana, brijanje glave, često spominjanje Allaha (zikr) nadajući se Njegovom oprostu i zadovoljstvu... Zbog toga je haDžDž jedan od najvećih uzroka kojim se brišu grijesi i ulazi u Džennet.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je čuo Poslanika, s.a.v.s., kako kaže:

”Ko obavi haDžDž ne čineći pri tome grijehe i prijestupe, vratit će se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.”

(Buhari i Muslim.)

On, također, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

”Umra do umre briše ono što je između njih od grijeha, a za ispravan i primljen haDžDž nema druge nagrade osim Džennet.”

(Hadis bilježi Tirmizi i kaže za njega da je hasenu-sahih, tj. vjerodostojan.)

Od koristi haDžDža je i to što se muslimani iz svih krajeva sastaju na jednom mjestu, koje je ujedno najdraže mjesto Allahu, subhanehu we te`ala, na Zemlji, upoznavajući se i potpomažući se u dobročinstvu i bogobojaznosti. Na tom mjestu oni su svi jednaki, rade iste obrede i Allaha spominju, i te stvari ih upućuju na jedinstvo i povezanost u vjerovanju, ibadetima, cilju i sredstvima kojima se taj cilj postiže. Tu se jedni s drugima upoznavaju, zbližavaju i raspituju o međusobnom stanju čime se obistinjavaju riječi Uzvišenog Allaha kada kaže:

﴿ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوباً وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ ﴾

”O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. ”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-HuDžurat, 13.)

Kada je obavezan haDžDž

Islamski učenjaci su složni da treba postojati pet uslova da bi haDžDž postao obavezan, a to su: islam, razum, punoljetnost, sloboda i mogućnost, a za ženu se uslovljava još jedan uslov – mahrem. Mahrem je neko od najbliže rodbine koji treba da sa njom putuje, shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže:

”Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan putovati jedan dan, a da sa njom nije mahrem.”

(Muttefekun alejhi.)

Učenjaci su ove uslove podijelili u tri grupe:

Prva grupa su uslovi od kojih zavisi ispravnost haDžDža, a to su islam i razum, što znači da haDžDž ne obavlja nevjernik, niti umno poremećena osoba, niti bi bio ispravan ako bi ga takvi obavili.

Druga grupa su uslovi kojima haDžDž postaje obavezan i punopravan, a to su punoljetnost i sloboda, što nije uslov ispravnosti haDžDža, jer ukoliko bi maloljetnik ili rob obavili haDžDž njihov haDžDž bi bio ispravan s tim što ostaju dužni obaviti haDžDž islama kada maloljetni postane punoljetan, odnosno kada rob postane slobodan.

Treća grupa u kojoj imamo jedan uslov od kojeg zavisi samo obaveznost obavljanja haDžDža je mogućnost, jer ukoliko bi neko obavio haDžDž, a nije bio u mogućnosti, njegov haDžDž bi bio ispravan i punopravan.

Propis obavljanja haDžDža za drugog (bedel)

Onaj ko umre, a nije bio u mogućnosti da za života obavi haDžDž sa njega ta dužnost spada nakon smrti, kao što to nije bio dužan učiniti kada je bio živ i u ovome nema razilaženja među učenjacima. Međutim, postavlja se pitanje šta ako je bio u mogućnosti da ga obavi?

Ispravno je da ta dužnost ostaje i nakon smrti, pa su stoga nasljednici dužni da izdvoje dio imetka kako bi za preminulog obavili haDžDž, bez obzira da li im to on oporučio ili ne, jer to ostaje obaveza kao što je slučaj i sa dugom. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kome se kaže da se neka žena zavjetovala da će obaviti haDžDž, međutim, smrt ju je spriječila u tome, pa je njen brat došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o tome. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga ja upitao:

”Ukoliko bi tvojoj sestri ostao dug, da li bi ga vratio?” ”Naravno”, odgovorio mu je čovjek, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Allahov dug je najprječi da se vrati. ”

(Hadis bilježi En-Nesai.)

Može li obaviti haDžDž za drugoga onaj koji ga sam nije obavio

Ispravno je da osoba koja za sebe nije obavila haDžDž ne može obaviti haDžDž za drugoga sve dok ga ne obavi za sebe, shodno hadisu u kojem se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo čovjeka kako nijeti haDžDž i govori: ”Odazivam Ti se Gospodaru u ime šubrume.” ”Ko je šubrume?” - upitao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu odgovori da je to njegov brat, ili je rekao da mu je rođak, pa ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ”A jesi li obavio haDžDž za sebe?” ”Ne,” - odgovori čovjek, našto mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Obavi haDžDž za sebe, a zatim za šubrumu. ”

(Hadis bilježi Ahmed, Ebu Davud, Ibn MaDže i Bejheqi koji za njega kaže da je vjerodostojan.)

Dozvoljeno je, također, obaviti haDžDž za staru i iznemoglu osobu koja nije u mogućnosti da ga sama obavi. Dokaz tome je hadis kojeg prenosi Fadl ibn Abbas, radijallahu anhuma, a u kojem se kaže da je neka žena iz plemena Has`am, na oprosnom haDžDžu, rekla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allahov Poslaniče, kada je propisan haDžDž kao obaveza moj otac je već bio orohnuli starac i ne može sam da se drži na jahalici, pa mogu li ja za njega da obavim haDžDž?” ”Naravno!” - odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

(Muttefekun alejhi.)

 Da li je dozvoljeno odgađati obavljanje haDžDža

Po najprihvatljivijem mišljenju većine učenjaka, obavezno je odmah po stjecanju mogućnosti obaviti dužnost haDžDža, nakon što se ispune uslovi za to. Dokaz tome je općenitost ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže:

﴿ وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً ﴾

”Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti...”

(Prijevod značenja Kur`ana, Alu Imran, 97.)

Tako|e i ajet:

﴿ وَأَتِمُّوا الْحَجَّ وَالْعُمْرَةَ لِلَّهِ ﴾

”HaDžDž i umru radi Allaha izvršavajte! ”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 196.)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže:

”Požurite sa obavljanjem haDžDža, jer niko od vas ne zna šta ga sutra čeka.”

(Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed i Hakim koji kaže za ovaj hadis da je vjerodostojan.)

Temelji (ruknovi) haDžDža

HaDžDž se temelji na četiri stvari, a to su:

1. ihram,
2. boravak na Arefatu,
3. tavafu-l-ifade,
4. s`aj između Safe i Merve.

Ihram

Ihram je ustvari odluka (nijjet) kojom se ulazi u obrede haDžDža, nakon koje nam postaju zabranjene određene radnje. Muškarci oblače ihrame (bijelu dvodjelnu odjeću) i nijete, a ženama je dovoljan nijet.

Mikat

Imamo dvije vrste mikata, vremenske i prostorne. Vremenski mikat su dani u kojima se obavlja haDžDž, kao što Uzvišeni kaže:

﴿ الْحَجُّ أَشْهُرٌ مَعْلُومَاتٌ ﴾

”HaDžDž je u određenim mjesecima...”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 197.)

Ti mjeseci su ševval, zu-l-k`ade i zu-l-hiDžDže.

što se tiče mjesnih mikata to su granice preko kojih haDžija ne smije prijeći na putu za Mekku, osim pod ihramom. Tih mikata ima pet, a oni su:

• Zu-l-Hulejfa, mikat stanovnika Medine. Od Mekke je udaljen 336 km.
• Džuhfa, naselje udaljeno deset km od Crvenog mora, a od Mekke 180 km. Mikat je stanovnicima Egipta, šama, Tunisa i ostalim zemaljama sjeverne Afrike. Međutim, sada haDžije ulaze u obrede haDžDža (ihram) iz mjesta Rabig koje se nalazi u blizini.
• Jelemlem, mjesto koje sada nosi naziv Es-Sa`dijje. To je jedno od brda u oblasti Tehame, a udaljeno je od Mekke 27 km. To je mikat stanovnicima Jemena, Indonezije, Indije i Kine.
• Karnu-l-Menazil, mjesto koje sada nosi naziv Es-Sejlu-l-Kebir, a udaljeno je od Mekke 72 km. To je mikat stanovnicima NeDžda i Taifa.
• Zatu `Irk je peto mjesto mikata koje sada nosi naziv Ed-Daribe, a od Mekke je udaljeno 72 km. To je mikat stanovnika Iraka, Irana i ostalih istočnih zemalja. 

Ovi mikati su granice koje onaj koji obavlja haDžDž ili `umru ne smije prijeći osim pod ihramom, biujelom dvodjelnom odjećom za muškarce i samo donešenim nijetom za obavljanje haDžDža za žene.

Poslanik, s.a.v.s., je objasnio ljudima koja su to mjesta, kao što stoji u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u kome se kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odredio stanovnicima Medine Zu-l-Hulejfu za mikat, stanovnicima šama El-Džuhfu, stanovnicima NeDžda Karnu-l-Menazil, a stanovnicima Jemena Jelemlem. To su njihovi mikati i mikati onih koji dođu u njih, a nisu od njih, sa nijetom obavljanja haDžDža i umre. Onaj koji stanuje iza tih mjesta obavljat će obrede iz mjesta u kojem živi. Stanovnici Mekke obavljaju ih iz Mekke.”

(Muttefekun alejhi).

Muslim biježi hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kome se kaže:

”... a stanovnicima Iraka je odredio Zatu `Irk...”

Onaj koji ne prolazi kroz mjesto u kome se nalazi mikat, zanijetit će haDžDž sa mjesta koje je na istoj udaljenosti kao i njegov mikat, kao što je slučaj sa putnikom u avionu koji nijeti kada se približi jednom od mikata. Takvom nije dozvoljeno da odgađa nijet kako bi to učinio na aerodromu u Džidi, kao što rade neke haDžije, jer Džida nije mikat osim za njene stanovnike, i za onoga koji nijeti da obavi haDžDž ili `umru iz nje. Zato ko zanijeti u Džidi, a nije od njenih stanovnika, izostavio je jedan od vaDžiba, a to je ihram i nijet na mikatu, pa je obavezan da se iskupi zbog toga.

Onaj ko namjerno pređe mikat bez ihrama obavezan je da se vrati i zanijeti sa mikata. Ukoliko to ne učini i zanijeti poslije mikata obavezan je da se iskupi za taj propust, tj. obavezan je zaklati ovcu ili da učestvuje u klanju krave ili deve kao jedan od sedmerice, a meso treba podijeliti siromasima u Mekki, s tim da njemu nije dozvoljeno da išta od toga mesa pojede.

   Način na koji se nijeti haDžDž

Mustehab je okupati se prije ihrama, uklonuti dlake sa stidnih mjesta i ispod pazuha i namirisati se. Muškarac oblači dva komada čistog i bijelog platna (rida` i izar), ali će prije toga skinuti sa sebe svu šivenu odjeću.

Po najispravnijem mišljenju nema posebnog namaza prilikom ihrama, ali ukoliko se vrijeme oblačenja ihrama poklopi sa jednim od namaza može se zanijetiti poslije namaza, zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo sa ihramom nakon namaza. Potom se zanijeti vrsta haDžDža koja će se obavljati, ili temettu`, ili qiran, ili iIfrad.

       HaDžDž temettu`

Prilikom obavljanja ove vrste haDžDža, haDžija će zanijetiti i obaviti umru u mjesecima haDžDža, a haDžDž će zanijetiti poslije, kada nastupe dani haDžDža.

       HaDžDž qiran

Kod ove vrste haDžDža haDžija će zanijetiti haDžDž i umru zajedno, ili će zanijetiti samo umru, ali će haDžDž zanijetiti prije nego počne sa umranskim tavafom, kako bi sa takvim nijetom obavio tavaf i s`aj.

       HaDžDž ifrad

Pri obavljanju ove vrste haDžDža, haDžija će na mikatu zanijetiti samo haDžDž, s tim što će ostati pod ihramom sve dok ne završi sa obredima haDžDža.

Oni koji obavljaju temettu` i qiran dužni su zaklati kurban, ukoliko nisu od stanovnika mekkanskog Harema, dok onaj koji obavlja ifrad nije obavezan prinijeti kurban nego mu je to pohvalno djelo.

Postoji razilaženje oko toga koja je od ove tri vrste najbolja. Veći broj učenjaka smatra da je to temettu`.

Nakon što se zanijeti jedna od ove tri vrste haDžDža, počinje se sa telbijjom koja glasi:

Lebbejke-llahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde ve ni`mete leke ve-l-mulk, la šerike leke.

Ova dova u prijevodu glasi: Odazivam Ti se Allahu moj, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se. Zahvala, blagodat i vlast pripadaju Tebi, Ti nemaš sudruga.

Telbijju treba što više izgovarati, a muškarcima je pohvalno da prilikom toga što više podižu svoje glasove.

       šta je zabranjeno osobi u ihramima

Osobi u ihramima zabranjeno je devet radnji:

• Uklanjanje dlaka, bilo kako i sa bilo kojeg dijela tijela, shodno riječima Uzvišenog:

﴿ وَلا تَحْلِقُوا رُؤُوسَكُمْ حَتَّى يَبْلُغَ الْهَدْيُ مَحِلَّهُ ﴾ 

”... a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte...”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 196.)

• Rezanje nokata, jer se time postiže lagodnost, kao što je slučaj i sa uklanjanjem dlaka, osim ukoliko je osoba primorana, kao što je slučaj sa brijanjem glave.
• Pokrivanje glave, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio onome ko obavlja haDžDž (muhrim) da oblači turban, a rekao je za čovjeka kojeg je na haDžDžu zgazila i usmrtila njegova deva:

”Nemojte mu zamotavati glavu jer će na Sudnjem danu biti proživljen učeći telbijju.”

(Hadis bilježe Buhari i Muslim od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.)

A Ibn Omer, radijallahu anhuma, bi govorio:

”Ihram kod čovjeka je glava, a kod žene lice.”

(Bilježi Bejheqi sa dobrim senedom.)

• Oblačenje šivene odjeće i obuće kao što su košulja, hlače, donji veš, čarape, cipele, mestve i sl., i to važi samo za muškarce. Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., upitan šta da obuče muhrim, pa je rekao:

”Neka ne oblači košulju, turban, burnus, hlače, niti odjeću koja je namirisana šafranom i zaferanom, neka ne oblači mestve, osim ukoliko ne nađe nanule (papuče), onda neka ih podreže do ispod članaka. ”

(Hadis bilježe Buhari i Muslim.)

• Muhrimu je zabranjeno da stavlja miris jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio čovjeku da opere (odstrani) sa sebe miris, kao što stoji u hadisu kojeg bilježe Buhari i Muslim od Safvana ibn Ja`la ibn Umejje. Također je rekao za čovjeka kojeg je zgazila jahalica:

”Nemojte ga mirisati...”

(Hadis bilježe Buhari i Muslim od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.)

Zbog toga nije dozvoljeno muhrimu da se namiriše nakon što obuče ihrame i zanijeti haDžDž.

• Ubijanje divljači, shodno riječima Uzvišenog:

﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَقْتُلُوا الصَّيْدَ وَأَنْتُمْ حُرُمٌ ﴾

”O vjernici, ne ubijajte divljačdok obavljate obrede haDžDža!”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Maide, 95.)

Isto tako zabranjeno je loviti divljač, pa makar je i ne ubili ili ranili, jer kaže Uzvišeni:

﴿ وَحُرِّمَ عَلَيْكُمْ صَيْدُ الْبَرِّ مَا دُمْتُمْ حُرُماً ﴾

”... a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade haDžDža obavljate.”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Maide, 95.)

• Sklapanje braka je zabranjeno je muhrimu, bez obzira da li se radilo o njemu ili drugima, i bez obzira bio on staratelj ili posrednik. Osman, r.a., prenosi hadis od Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže:

”Muhrim se ne vjenčava niti vjenčava druge, niti prosi djevojku.”

(Bilježi Muslim.)

• Spolno općenje. Uzvišeni kaže:

﴿ فَمَنْ فَرَضَ فِيهِنَّ الْحَجَّ فَلا رَفَثَ ﴾

”... onom ko se obaveže da će u njima haDžDž obavljati nema snošaja sa ženama...”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara: 197).

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže da se riječ"refes" u ajetu odnosi na spolno općenje, navodeći kao dokaz za to riječi Uzvišenog:

﴿ أُحِلَّ لَكُمْ لَيْلَةَ الصِّيَامِ الرَّفَثُ إِلَى نِسَائِكُمْ ﴾

”Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama...”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 87.)

Riječrefes također dolazi u istom značenju.

• Poljubac, dodir, pogled sa strašću i sl., jer to vodi ka spolnom općenju pa je stoga i zabranjeno.

Sve ovo važi i za ženu, s tim što se u nekim stvarima razlikuje od čovjeka. Ihram žene je u njenom licu, pa nije dozvoljeno da obuče nikab, burke`u i sl., niti joj je dozvoljeno da obuče rukavice. Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Neka žena ne stavlja nikab na lice, niti oblači rukavice na ruke.”

(Bilježi Buhari.)

Ibn Omer, u hadisu kojeg bilježi El-Bejheki sa dobrim lancem prenosilaca, kaže: ”Ihram žene je u njenom licu. ” Aiša, radijallahu anha, kaže: ”Dok smo, kao muhrimi, bile sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pokraj nas bi nailazili ljudi na svojim jahalicama, pa kada bi došli blizu nas mi bismo prebacivale pokrivače sa glava preko lica, a kada bi nas prošli mi smo ponovo otkrivale lica.”

(Bilježe Ebu Davud, Ibn MaDže i Ahmed sa dobrim lancem prenosilaca.)

I ženi je kao i kuškarcu zabranjeno uklanjanje dlaka sa tijela, skraćivanje nokata, ubijanje divljači i ostalo. Naravno ,izuzima se oblačenje šivene odjeće i mestvi te pokrivanje glave što je ženama bez izuzetka dozvoljeno.

      Drugi temelj haDžDža - boravak na Arefatu

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

”HaDžDž je Arefat.” (Bilježi Ahmed i drugi.)

A Arefat je jedno prostrano uzvišenje i plato nadomak Mekke na kojem je obavezno proboraviti i stajati u određenom danu haDžDža.

      Treći temelj - tavafu-l-ifada

Uzvišeni kaže:

﴿ وَلْيَطَّوَّفُوا بِالْبَيْتِ الْعَتِيقِ ﴾

”... i neka oko Hrama drevnog obilaze. ”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-HaDžDž, 29.)

      Četvrti temelj - s`aj.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

”Obavljajte s`aj, jer vam je Allah propisao da ga obavljate. ”

(Bilje`e Ahmed i Bejheqi.)

S’aj je hodanje između Safe i Merve, a sastoji i se od sedam puta, jedanput od Safe do Merve, pa drugi put nazad, treći put ponovo od Safe do Merve i tako sedam puta.

VaDžibi (dužnosti i obaveze) koje treba izvršiti na haDžDžu

Sedam je obaveznih dužnosti koje treba obaviti na haDžDžu, a za koje, ako se ne obave, potrebno je učiniti kefaret¹. To su naredne dužnosti:

a) Ihram (nijet) sa mikata,

b) boravak na Arefatu do zalaska Sunca, za onoga koji je boravio na njemu preko dana,

c) boravak na Muzdelifi,

d) noćivanje na Mini u danima Bajrama (ejjamu-t-tešrik),

e) bacanje kamenčića,

f) brijanje ili skraćivanje kose,

h) oprosni tavaf.

Opis haDžDža

Sunnet je onome ko želi obaviti haDžDž da se prije nijeta okupa i namiriše, a zatim da obuče odjeću ihrama koja se sastoji od dva komada bijelog i čistog platna (izar i rida`), dok žena oblači svoju uobičajenu odjeću ispod koje se neće pojavljivati njeni ukrasi.

        Zatim će, kada dođe na mikat, klanjati obavezni namaz ukoliko se zatekne u vrijeme nekog od namaza, kako bi zanijetio i zanijetila poslije namaza, ili će klanjati dva rekata sa nijetom nafile poslije uzimanja abdesta, a ne sa nijetom posebnog namaza za ihram.

        Nakon što završi za namazom zanijetit će ulazak u obrede haDžDža.

        Ukoliko bude obavljao temetu` reći će: Lebbejkellahumme `umreten, što u prijevodu znači: Odazivam ti se, Allahu, umru čineći.

Onaj koji bude obavljao ifrad će reći: Lebbejkellahumme haDžDžen, što je u prijevodu: Odazivam ti se, Allahu, haDžDž čineći.

A onaj koji bude obavljao qiran, reći će:

Lebbejkellahumme haDžDžen fi `umretin, što znači: Odazivam ti se, Allahu, čineći haDžd i `umru.

Poželjno je da čovjek povisi glas prilikom izgovaranja nijeta i da što više izgovara telbijju, dok žena treba da snizi svoj glas pri tome.

         Kada dođe u Mekku obavit će tavaf tako što će početi od Crnog kamena (HaDžeru-l-esved), s tim da će mu lijeva strana biti okrenuta prema Ka`bi. Zatim će poljubiti HaDžeru-l-esved ili će ga dotaknuti desnom rukom, a ako ne bude umogućnosti onda će samo rukom pokazati prema njemu i donijeti tekbir (Allahu ekber), a zatim reći:

Allhumme imanen bike, ve tasdikan bi kitabike, ve vefaen bi `ahdike, ve-t-tiba`an li sunneti nebijjike, sallallahu alejhi ve sellem.

Ova dova u prijevodu znači: Allahu moj, s vjerom u Tebe i Tvoju Knjigu, ispunjavajući zavjet Tebi dat, slijedeći sunnet Tvoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

         Zatim će tavafiti sedam krugova, a kada bude prolazio pored jemenskog ugla (ruknu-l-jemani) dotaknut će ga desnom rukom, bez ljubljenja.

Sunnet je, za čovjeka koji obavlja tavafu kudum (tavaf po dolasku u Mekku), prva tri kruga ići ubrzanim i kratkim koracima (reml), a ostala četiri normalnim hodom. Sunnet je, također, otkriti desno rame tako što ćemo gornji dio ihrama podvući ispod desnog ramena, a prebaciti preko lijevog. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže:

”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, su otkrivali desno rame prilikom tavafa, a prva tri kruga su išli ubrzanim i kratkim koracima.”

Sunnet je otkriti desno rame samo dok se obavlja tavaf.

         Dok bude tavafio, haDžija će učiti ono što hoće od dova, skrušena srca i sa strahopoštovanjem, a dok bude prolazio između jemenskog ugla i crnog kamena učit će: Rabbena atina fi-d-dunja haseneten we fi-l-ahireti haseneten vekina `azabe-n-nar.²

Ova ajet-dova u prijevodu znači: Gospodaru naš, podaj nam dobro i na Ovom i na Onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!

Nema osnove učiti posebnu dovu za svaki krug tavafa, jer nije potvrđeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je tako postupao pri tavafu. Inače, abdest je obavezan pri obavljanju tavafa.

         Imamo tri vrste tavafa, a to su: tavafu-l-ifada, tavafu-l-qudum i tavafu-l-veda`. Prvi tavaf je temelj (rukn) u obredima haDžDža, drugi je sunnet, a treći je, po najprihvatljivijem mišljenu, vaDžib.

         Nakon što haDžija završi sa tavafom, klanjat će dva rekata iza Mekami-Ibrahima, pa makar bio i udaljen od njega. Na prvom rekatu će, pored El-Fatihe, učiti i suru El-Kafirun, a na drugom suru El-Ihlas, s tim što je sunnet ne oduljivati sa ova dva rekata.

         Zatim će se uputiti da obavi s`aj između Safe i Merve. Proći će između njih sedam puta, tako da će početi s`aj na Safi, a završit će ga na Mervi. Sunnet je prije nego se dođe na Safu proučiti ajet:

﴿ إِنَّ الصَّفَا وَالْمَرْوَةَ مِنْ شَعَائِرِ اللَّهِ فَمَنْ حَجَّ الْبَيْتَ أَوِ اعْتَمَرَ فَلا جُنَاحَ عَلَيْهِ أَنْ يَطَّوَّفَ بِهِمَا وَمَنْ تَطَوَّعَ خَيْراً فَإِنَّ اللَّهَ شَاكِرٌ عَلِيمٌ ﴾

”Safa i Merva su, doista, Allahova obredna mjesta. Zato onaj ko Kabu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obi|e oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo, pa Allah je doista blagodaran, sve zna.”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 158.)

         Zatim će reći: Ebdeu bima bedellahu bih. To je u prijevodu: počinjem sa čim je Allah otpočeo.

         Zatim će se, veličajući Allaha, popeti na Safu, okrenut će se prema kibli, podići ruke, a zatim proučiti:

Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, juhji ve jumit, ve huve `ala kulli šej`in qadir, la ilahe illallahu vahdeh, enDžeze va`dehu, ve nesare `abdehu, ve hezeme-l-ahzabe vahdeh.

Ova dova u prijevodu glasi: Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći, nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, koji nema saučesnika. Njemu pripada vlast i hvala. On oživljava i usmrćuje i On sve može. Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i porazio je saveznike, Jedini.

         Ovu dovu će ponoviti tri puta, a zatim može učiti dove kakve hoće, tražeći dobro i na Ovom i na Onom svijetu.

         Nakon toga će se uputiti ka Mervi. Sunnet je da muškarci potrče kada dođu do mjesta koje je obilježeno zelenim svjetlom, dok ne stignu do drugog zelenog svjetla, naravno ukoliko time neće ugroziti druge haDžije. Nakon što stigne na Mervu okrenut će se prema kibli i proučiti isto što je učio i na Safi. Može se prilikom s`aja učiti i ova dova:

Rabbigfir verham inneke ente-l-e`azzu ve-l-ekrem.

U prijevodu ova dova znači: Gospodaru, oprosti mi jer Ti si zaista Najmoćniji i Najplemenitiji. Prenosi se od Ibn Omera i Ibn Mes`uda, radijallahu anhum, da su učili ovu dovu.

         Mustehab, odnosno lijepo je biti pod abdestom dok se obavlja s`aj, ali ukoliko se i ne bude nema smetnje pa makar se radilo i o ženi koja ima menstruaciju, jer čistoća, tj. abdest, nije uslov za ispravnost ovog obreda.

         Nakon što obavi s`aj, muškarac skratit će kosu, ukoliko bude obavljao temettu` haDžDž, i to će uraditi ravnomjerno sa čitavom kosom, dok će žena skratiti kosu u dužini jagodice od prsta, i potom će, muškarac naravno, skinuti ihrame. Ukoliko bude obavljao qiran haDžDž ili ifrad, ostat će u ihramu do prvog dana Bajrama nakon što baci kamenčiće na Veliko Džemre (Džemretu-l-`akabe).

         Jutrom, osmog dana mjesaca zu-l-hiDžDžeta (jevmu-t-tervije), onaj koji obavlja haDžDž temet`u (mutemeti`) obući će ihrame i zanijetiti haDžDž iz stana u kojem je smješten, a isto će uraditi i stanovnici Mekke koji žele obaviti haDžDž. Prije ihrama će se okupati, namirisati i uraditi kao i kod prvog oblačenja, a nije od sunneta da ide u MesDžidu-l-Haram, kako bi iz njega zanijetio haDžDž, jer nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je to radio, niti je naređivao ashabima da to rade. Buhari i Muslim bilježe hadis od Džabira ibn Abdullaha, r.a., u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže ashabima:

”Budite bez ihrama do dana tervije (jevmu-t-tervije), a zatim zanijetite haDžDž...”

Muslim bilježi rivajet u kome Džabir, r.a., kaže:

”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da zanijetimo haDžDž kada krenemo na Minu, tako da smo ga zanijetili iz mjesta El-Ebtah.”

Prilikom nijeta, ko obavlja temettu haDžDž, ovoga će puta reći: Lebbejke haDžDžen, što znači: odazvam Ti se haDžDž čineći.

         Mustehab je izaći na Minu i tu klanjati podne, ikindiju, akšam i jaciju skraćeno bez spajanja. Mustehab je, također, noćiti tu noć na Mini, shodno hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu.

         Nakon izlaska Sunca na Dan Arefata, devetog zu-l-hiDžDžeta, kreće se ka Arefatu. Mustehab je do podne (zevala) biti na Nemiri (mjesto uz Arefat), ukoliko je to moguće, jer je tako radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ukoliko nije u stanju nema smetnje odmah odsjesti na Arefatu. Nakon što Sunce pređe sredinu neba, klanjat će se podne i ikindija, skraćeno i spojeno, a zatim će se sići na Arefat (ukoliko je bio na Nemiri). Najbolje bi bilo da mu Džebelu-r-Rahme (Brdo Milosti) bude ispred njega dok bude okrenut prema kibli, a ukoliko nije u mogućnosti onda će se okrenuti kibli bez obzira da li Džebelu-r-Rahme bilo ispred njega. Mustehab je što više spominjati Allaha i biti ustrajan u dovi, pokornosti i učenju Kur`ana, držeći pri tome dignute ruke, shodno hadisu kojeg prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhuma, gdje kaže:

”Bio sam na Arefatu iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je digao ruke učeći dovu, pa mu se deva na kojoj je jahao pogela tako da mu je ispao povodac, međutim on ga je dohvatio jednom rukom dok je drugu i dalje držao dignutu.”

(Hadis bilježi Nesai.)

U Muslimovom Sahihu stoji:

”...i nije prestao učiti dove sve dok nije zašlo Sunce i nestalo njegovog crvenila.”

         Najbolja dova je dova na dan Arefata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim, kaže:

”Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je: ”Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može.” U transkripciji na arapskom ta dova glasi: La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve `ala kulli šej`in kadir.

         Zato ovaj dan treba što više iskoristiti u dovi Allahu, subhanehu we te`ala, moleći ponizno i skrušeno, ne propuštajući tu veliku priliku. Poslanik, s.a.v.s., kaže:

”Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: ”šta žele ovi ljudi?”

(Hadis bilježi Muslim.)

Boravak na Arefatu je temelj (rukn) haDžDža. Obavezno je (vaDžib) boraviti do zalaska Sunca, a haDžiji je obavezno da zna granice Arefata, jer mnogi se olahko odnose prema tome, pa borave izvan granica što biva razlogom neispravnosti njihovog haDžDža.

         Nakon što zađe Sunce krenut će ka Muzdelifi, polahko i smireno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi govorio:

”O ljudi, polahko, polahko.”

(Hadis bilježi Muslim.)

         Kada se dođe na Muzdelifu, klanjat će se spojeno akšam tri rekata i jaciju dva rekata. Sunnet je da haDžija klanja akšam i jaciju na Muzdelifi, slijedeći time Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ukoliko se boji da će ga proći jacijsko vrijeme klanjat će ih na bilo kom mjestu.

         Na Muzdelifi će provesti noć, s tim što je neće provesti u namazu ili u nekom drugom ibadetu, postupajući shodno Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Muslim bilježi hadis od Džabira ibn Abdullaha, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., kada je došao na Muzdelifu, klanjao akšam i jaciju, sa jednim ezanom i dva ikameta, a zatim je legao i nije ustajao do sabaha.

         Dozvoljeno je nemoćnima i onima koji imaju razlog otići sa Muzdelife na Minu nakon ponoći, kako bi ranije bacali kamenčiće na veliko Džemre. Ostali koji, nemaju razlog, moraju čekati na Muzdelifi do sabaha. Danas mnogi žure sa bacanjem kamenčića prije vremena kako bi izbjegli napor, međutim time samo rade djelo koje je suprotno uputi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

         Nakon što haDžija klanja sabah-namaz na Muzdelifi, doći će do mjesta El-Meš`aru-l-Haram i tu će, okrenut kibli, dignuti ruke i moliti Allaha učeći dove sve do pred izlazak Sunca. Međutim, nema smetnje ukoliko to bude radio na bilo kom mjestu Muzdelife, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Stao sam ovdje, a čitavo mjesto (Muzdelifa), je mjesto za stajanje (mewqif).”

(Hadis bilježi Muslim.)

         Prije izlaska Sunca prvi dan Bajrama, haDžije kreću sa Muzdelife na Minu da bi tu bacali kamenčiće na veliko Džemre. Baca se sedam kamenčića, koji ne bi trebali biti veći od lješnjaka.

Učenjaci su se složili na tome da je dozvoljeno bacati kamenčiće sa bilo koje strane Džemreta, a najbolje je bacati sa mjesta na kojem će nam Ka`ba biti slijeve, a Mina sdesne strane. Ibn Mes`ud, radijallahu anhu, prenosi hadis u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao kod velikog Džemreta tako da mu je Ka`ba bila slijeve, a Mina sdesne strane, pa je bacao sedam kamenčića, a zatim je rekao: ”Ovakvo je bacanje koje je objavljeno u suri Beqare.”

(Muttefekun alejhi.)

Nije dozvoljeno bacati veliko kamenje, niti obuću ili neke druge predmete. Prije nego što baci kamenčiće haDžija prestaje sa telbijjom.

         Sunnet je da haDžija prvo baci kamenčiće, zatim da zakolje kurban, ukoliko je bio mutemetti` ili qarin, a poslije toga da obrije ili da skrati kosu, mada može i promijenuti redoslijed. Treba reći da je brijanje glave bolje, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio za milost i oprost onima koji obriju kosu, tri puta, a za one koji skrate, jedanput, kao što stoji u hadisu kojeg bilježe Buhari i Muslim.

         Nakon toga, haDžija odlazi do Ka`be kako bi obavio haDžski tavaf (tavafu-l-ifade). Muslim bilježi hadis od Džabira ibn Abdullaha, r.a., u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao do Džemreta koje je bilo kod drveta (veliko Džemre), pa je bacio sedam kamenčića. Prilikom svakog bacanja je donosio tekbir, zatim je otišao do mjesta gdje se kolju kurbani i zaklao kurbane, a poslije toga je uzjahao svoju jahalicu i otišao u Mekku gdje je obavio haDžDžski tavaf i klanjao podne namaz.

         Nema smetnje da se ovi obredi (bacanje kamenčića, klanje kurbana, brijanje glave i tavaf) obave bilo kojim redosljedom, shodno hadisu kojeg bilježe Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Amra, r.a., u kojem se kaže da su ljudi na oprosnom haDžDžu dolazili i pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da tog dana nije upitan ni o jednoj stvari koja je urađena mimo redoslijeda, a da nije odgovorio:

”Obavljaj, nema smetnje.”

         Ukoliko haDžija bude obavljao haDžDž temettu`, nakon završenog tavafa dužnost mu je obaviti haDžDžski s`aj, jer je prvi s`aj bio za umru. Ukoliko je obavljao qiran ili ifrad nije dužan drugi put obavljati s`aj ukoliko je to uradio poslije tavafi kuduma.

Džabir, radijallahu anhu, kaže:

”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu obavljali s`aj drugi put, nakon što su to uradili po dolasku u Mekku.”

(Hadis bilježi Muslim.)

          Ejjamu-t-tešrik su 11. 12. i 13. dan zu-l-hiDžDžeta. Onaj ko ne bude žurio sa odlaskom bacat će kamenčiće sva tri dana, a onaj koji bude žurio bacat će samo prva dva dana. Uzvišeni kaže:

﴿ وَاذْكُرُوا اللَّهَ فِي أَيَّامٍ مَعْدُودَاتٍ فَمَنْ تَعَجَّلَ فِي يَوْمَيْنِ فَلا إِثْمَ عَلَيْهِ وَمَنْ تَأَخَّرَ فَلا إِثْمَ عَلَيْهِ لِمَنِ اتَّقَى ﴾

”I Allaha spominjite u danima odre|enim! A onome ko požuri, pa to učini u dva dana, nije grijeh, kao što nije grijeh ni onome koji još ostane, ako je bogobojazan. Bojte se Allaha, i znajte da ćete svi pred Njim biti oživljeni.”

(Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 203.)

         HaDžija će u tim danima bacati kamenčiće na sva tri Džemreta počevši od malog Džemreta, zatim će bacati na srednje, pa tek onda na veliko Džemre. Na svako Džemre će bacati po sedam kamenčića donoseći tekbire kod svakog bacanja. Sunnet je da nakon prvog Džemreta zastane malo duže i okrene se prema kibli, tako da mu Džemre bude slijeve strane, a zatim da moli Allaha ono što poželi. Tako će uraditi i nakon drugog (srednjeg) Džemreta, s tim što će mu ovaj put Džemre biti sdesne strane, a poslije zadnjeg (velikog) Džemreta se neće zadržavati niti doviti.

         Vrijeme bacanja traje nakon zevala (podne), kao što stoji u hadisu kojeg bilježi imam Buhari od Ibn Omera, r.a.:

”Čekali bismo da Sunce prijeđe polovinu neba, a zatim smo bacali (kamenčiće).”

         Učenjaci su složni u tome da je zadnje vrijeme za bacanje kamenčića trinaesti dan zu-l-hiDžDžeta, prije zalaska Sunca, te je stoga onaj ko ne bude bacio kamenčiće prije zalaska Sunca tog dana dužan zaklati kurban.

         HaDžija će u tim danima noćivati na Mini, tj. noć uoči 11. i 12. zu-l-hiDžDžeta, a ukoliko ne bude bacio kamenčiće 12. dan prije zalaska Sunca, i krenuo sa Mine dužan je noćiti i treću noć na Mini i bacati kamenčiće 13. dan.

         Prije nego što napusti Mekku, haDžija je dužan obaviti tavafu-l-veda` (oprosni tavaf), pošto je to jedan od vaDžiba haDžDža kod većine islamskih učenjaka, osim za ženu koja ima menstruaciju (hajz), shodno hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

”Neka niko ne odlazi sve dok mu zadnje s čime će se oprostiti ne bude Ka`ba.”

A u drugom rivajetu stoji da je ta stvar olakšana ženama koje imaju menstruaciju. Hadis bilježi Malik, a hadis je u osnovi u Muslimovom "Sahihu".

Većina učenjaka smatra da je tavafu-l-ifada dovoljan ukoliko se odgodi do polaska na putovanje, i da nije obavezno ponovo obaviti oprosni tavaf.

         Lijepo je da haDžija, nakon što se vrati sa haDžDža, po povratku kaže ono što bilježi Buhari u hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vraćao iz neke bitke, sa haDžDža ili `umre, donosio tekbire, a zatim bi rekao: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku we lehu-l-hamdu we huve `ala kulli šej`in qadir, ajibune ta`ibune `abidune, li Rabbina hamidun. Sadeqallahu va`dehu we nasere `abdehu we hezeme-l-ahzabe wahdeh.

U prijevodu: Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može. Povratnici, pokajnici i robovi Allahovi, Gospodaru svome zahvaljujemo. Allah je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i Sam je porazio saveznike.

To bi bilo ukratko o osnovama islama – onome što čovjek treba obavljati da bi bio musliman, a tih su pet postavki vjernikova ljubav i duševna hrana. Izme|u ostalog, ovi temelji su radi čovjeka a ne radi njegovog Gospodara, i oni su prakti~an dokaz iskrensti na{eg vjerovanja i odnosa prema Uzvi{enom nam Gospodaru Allahu, d`.{. Molimo Ga da nas uputi na ove temelje i da na njima istrajemo, i molimo ga za stalnu za{titu od zablude i svakoga zla. 

¹ Kefaret je iskup za počinjeni određeni istup ili grješku.

² Prijevod značenja Kur`ana, El-Beqara, 201.

Imas komentar?

Upisi komentar

Molimo drzite se teme ovog teksta. Nepodobni komentari biti ce obrisani.
Ime:
BBCode:
Komentar:
Code:*
	Kontaktiraj me e-mailom o odgovorima na moj komentar