Ne pamtim oca, a često poželim da me zagrli



Suze su jučer natapale zemlju u koju su spušteni tabuti sa posmrtnim ostacima Mevludina, Osme i Salima Halilovića. Braća. Ukopana u potočarskoj zemlji, tik pored oca Osmana i starijeg brata Salke.

Velika je bol Halilovića. Teško je ostati ravnodušan na činjenicu da tabute najmilijih mogu da ponesu samo dvojica članova porodice. Jedini preživjeli, rođaci Sedin i Samir. Dvadesetdvogodišnji Sedin sahranjuje oca Osmu.

Posljednji susreti

„Danas sahranjujem babu. Teško je. Ne mogu puno pričati, jer se ne sjećam tog jula puno. Sjećam se da samo me babo čvrsto zagrlio kada je krenuo preko šume ka slobodnoj teritoriji. Taj zagrljaj ću pamtiti vječno, jer nikad ga više nisam vidio. Do danas. Svi oni, svi ubijeni mi mnogo nedostaju, ali, šta ću, moram živjeti“, priča Sedin.

Samir s odobravanjem klima glavom i uključuje se u priču. Kazuje o svom posljednjem susretu sa ocem, a suza mu pada niz obraz. Neka, Halilovići imaju pravo na tugu.

Tuga je sastavni dio podrinjskih života. Suze na licima Aldina i Aldine Zukić su posebne. Nevine i dostojanstvene, no kroz njih se iskazala sva tragedija njihovih života.

Djeca zamišljeno gledaju u potočarske krajolike, pomalo pogledaju u bašluk na kojem piše ime Zurijet Zukić, a onda u narod. Trinaest godina. Upravo toliko su stari blizanci Aldina i Aldin. Zurijet Zukić, otac im, ubijen je tačno prije trinaest godina.

„Imali smo četiri mjeseca kada je pala Srebrenica. Nisam zapamtio babu, ali često poželim da me zagrli. Nije lako ovdje odrastati bez babe... Srećom, imam svoju mamu Huriju i svoju sestru Aldinu“, zbori trinaestogodišnji Aldin.

Djevojčica Aldina ne želi pričati. Neka, Zukići na to imaju pravo.

Najmlađi, najstariji

I Mirzet Čomić ima pravo da se sjeća svog ubijenog brata Mirfeta. Sjeća se i ostalih ukopanih članova porodice. Gleda u njihove fotografije. Danas kopa brata, sa sjetom iz jula 1995. godine. Imao je samo petnaest godina kada su ga ubili.

Jučer je u potočarsku zemlju spušteno i tijelo nešto mlađeg Behrudina Derviševića. Najmlađi je jučer spušten u kabur. Najstariji je smiraj našao Nazif Suljić, koji je u vrijeme ubistva imao 84 godine. Podrinjci za svima njima plaču. Neka, moraju...