|
Srijeda, 15 August 2007 |
|
Britansko Kraljevsko društvo za sprečavanje nesreća objavilo je da bi roditelji trebalo da dopuste djeci da se slobodno penju po drveću i igraju se na otvorenom, kao i da ne smiju da strahuju od modrica i brazgotina. Oni ističu da važne životne lekcije djeca uče kada se izlažu opasnostima, dok se igraju u prirodnom okruženju, a povrede koje eventualno mogu tom prilikom da zarade samo su dio odrastanja. Ova poruka britanskih naučnika uslijedila je poslije objavljivanja rezultata jednog istraživanja u kojem je otkriveno da roditelji zabranjuju djeci igru u prirodi strahujući za njihovu sigurnost.
Blizu pedeset od sto britanskih roditelja obuhvaćenih ispitivanjem misli da se djeca mlađa od 14 godina ne smiju igrati bez nadzora jer bi se mogla povrijediti ili, još gore, postati plijenom nekog poremećenog uma kojih, očigledno, ima previše. Stručnjaci u komentaru ovog roditeljskog stava pokazuju razumijevanje za brigu, ali ističu da te zabrane utiču na razvoj djeteta. Postavlja se pitanje da li je za dijete dobro da padne s bicikla, ili se saplete na fudbalu i povrijedi ruku, ili da se povrijedi igrajući do iznemoglosti videoigrce. Naravno da je najbolje da se takve stvari ne dešavaju, ali padovi i povrede su sastavni dio odrastanja i nije dobro da zbog prevelikog straha roditelji svoju djecu plaše igranjem na otvorenom. Kada djeca provode vrijeme na otvorenom, kada se isprljaju, ukvase, kada ih ožari kopriva ili ih ogrebe slomljena grana, ona nauče važne životne lekcije. Otkriju šta ih može ozlijediti, na čemu se mogu okliznuti, s čega mogu da padnu. Ona uče da postaju oprezna. I to je ona škola života bez koje se ne može biti spreman za stvarni život. Bh Muslim Monitor/ Oslobođenje
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 492
|
|
Zadnji put obnovljeno ( Srijeda, 15 August 2007 )
|
