1. 24-05-2009 15:00

U ovo sam se sama uvjerila, djeca su nesnalazljiva, smotana, ukoliko mati drhti nad njima. Tako isto, ako ih previse utopljava, oni budu skloniji bolestima

Gosti

2. 01-01-2010 02:28

Društvo - Četvrtak, 31. decembar 2009. godine PRIMJERI NADE: OSMORO DJECE IZ DOMA U BIJELOJ PONOVO SA RODITELjIMA 
Želim da me usvoji moja majka 
 
Kako je nevladina organizacija "Nova šansa u Novom" pomogla da neki roditelji obnove vezu sa djecom iz Doma u Bijeloj  
 
 
„Mama, kad ću ići kući”, pitao je sićušni plavi dječak majku, koja živi u Podgorici sa svojom novom porodicom, kad joj je nakon više pokušaja čuo glas telefonom. U njegovim široko otvorenim, blagim, pomalo tužnim i zabrinutim očima vidjela se velika želja da bar nakratko napusti sadašnje utočište - Dječji dom u Bijeloj - i što prije vidi majku. Ta želja će mu se uskoro ostvariti. Za zimski raspust putuje u Podgoricu.Upravo ovaj dječak je, kada su ga pitali da li bi pristao da ode u hraniteljsku porodicu, odgovorio: „Želim da me usvoji moja majka”.  
 
 
U Dječjem domu „Mladost”, u kome sada borave 163 štićenika iz cijele Crne Gore, briga o djeci je na visokom nivou. Oni se ni po čemu ne razlikuju od vršnjaka, osim što niko, ma koliko bio dobar prema njima, ne može da zamijeni roditelje i porodicu.Toplina i ljubav roditeljskog doma svakom djetetu nedostaju i svako na svoj način to pokazuje. Imajući to u vidu, NVO „Nova šansa u Novom” je realizovala projekat „Roditelji u Domu”, koji se može smatrati pravim primjerom dobre prakse sa jasnom porukom institucijama sistema.  
 
- Projekat je trajao osam mjeseci, od decembra prošle do avgusta ove godine. Cilj je bio da se očuvaju i ojačaju uspostavljene i iniciraju nove veze između roditelja i djece, kako bi se što veći broj djece vratio u porodice - objasnila je socijalni radnik u Domu i koordinator projekta Gordana Krunić.  
 
 
- To konkretno znači da je roditeljima koji nemaju finansijske mogućnosti, a žive u mjestima udaljenim od Doma (uglavnom na sjeveru Crne Gore) omogućeno da provedu sa djecom jedan vikend u mjesecu. Imali su obezbijeđene putne troškove, smještaj u objektu pored Doma, džeparac da kupe djeci poklon, grupne ili individualne razgovore sa socijalnim radnikom i psihologom. Najvažnije, mogli su da se druže sa svojom djecom. U projekat je bilo uključeno 15 roditelja i 48 djece, jer su to roditelji koji ih imaju od troje do šestoro.  
 
 
Najznačajniji rezultat projekta je što se osmoro djece već vratilo roditeljima, a do Nove godine se očekuje da će majka preuzeti 17-omjesečnu djevojčicu.Uspjeh projekta je i to što je samohrani otac iz Andrijevice prvi put poveo svoju djecu za ljetnji raspust kući, a drugi je sa svoje petoro djece, od 7 do 11 godina, proveo 15 dana.  
 
- Vidjeli smo da ima mnogo roditelja koji bi mogli ponovo da budu roditelji, ali ih niko u tome nije ohrabrio i podržao. Istovremeno, mladim samohranim majkama pružili smo priliku da odluče da li mogu ponovo da prihvate brigu o djeci ili da daju saglasnost za njihovo usvajanje - priča Gordana Krunić.  
 
Ona podsjeća da mnogi naši centri za socijalni rad, kad smjeste djecu u Dom, zaborave da im je zadatak da što prije riješe probleme u porodici ako je to moguće i da nakon toga vrate dijete roditeljima, jer je poslije 10 ili 15 godina kasno za povratak.  
 
Projekat je realizovan zahvaljujući donatorima. Opština Herceg Novi je, sa 525 eura mjesečno, plaćala putne troškove i džeparac za roditelje; britanska humanitarna organizacija Save the Children platila je smještaj i honorare profesionalaca koji su radili na projektu; Dom je platio noćenje.  
 
Projekat je koštao oko 16.000 eura. Svi su zainteresovani da se nastavi, posebno djeca i roditelji.  
 
 
 
Samo tri odsto djece vrati se u porodicu  
 
Od djece u Domu, 86 odsto ima jednog ili oba roditelja. Poražavajuće je da 43 odsto roditelja nema nikakve kontakte sa djecom, 51 procenat sporadične, a samo šest odsto roditelja redovno kontaktira sa djecom. Zabrinjava i podatak da samo dva odsto djece do sedam godina ima redovne kontakte sa roditeljima. Najčešći razlozi za to su loša ekonomska situacija roditelja, udaljenost od Doma, neshvatanje i osuda okoline, nerazumijevanje potreba djece, nedovoljno jake emotivne veze...  
 
Podaci pokazuju da se od djece koja napuste Dom samo tri odsto vrati u porodice, 55 odsto bude usvojeno, 17 procenata ode u hraniteljske porodice, a 24 odsto djece postane punoljetno i zato napusti Dom. Sve to ukazuje na potrebu veće društvene brige za podsticanje, uspostavljanje i jačanje veza i kontakata između djece i roditelja. Projekat je pokazao kako se na tom planu, sa relativno skromnim sredstvima i ozbiljnim profesionalnim pristupom, može učiniti mnogo.  
 
 
 
Nikad ih ne bih ostavila da ne moram  
 
Zanimljivo je da je u projektu bilo mnogo više samohranih očeva nego majki. Ipak, jedna majka je ostavila poseban utisak na zaposlene u Domu. Svi se slažu da su sazreli uslovi da ponovo bude sa svojom djecom, ali nema stalni posao i svoj krov nad glavom.  
 
Jela Đurković je tri i po godine odvojena od svoje četvoro djece – Kristine, Vasilije, Strahinje i Slobodana, starosti od 10 do 15 godina.Zbog nasilja u porodici, razvela se i otišla kod oca u Bratunac (Bosna) a djeca su smještena u Dom. Ranije je cijela porodica živjela u Podgorici. Jela živi u veoma teškim uslovima, tako da je za nju svaki dolazak u Bijelu pravi poduhvat. Zahvaljujući projektu, imala je priliku da jednim vikendom u mjesecu bude sa njima. Došla je i nedavno za Nikoljdan, jer je toga dana njenom Strahinji bio 14. rođendan. Donijela je Jela puno kolača i tortu, sva srećna što je ponovo sa svojom djecom. Donijela je i njihov album sa slikama kad su bili mali. Da ih podsjeti na neke ljepše, zajedničke dane. To čini kad god dođe, da ne zaborave.  
 
 
- Volim ih i nikada ih ne bih ostavila da ne moram. Dok sam im potrebna biću sa njima - rekla je objašnjavajući da sada nema uslova da budu zajedno jer su svi njeni pokušaji da nađe stalno zaposlenje bili uzaludni.  
 
Ni djeca nijesu skrivala sreću što im je majka ponovo stigla i što će cijeli vikend provesti zajedno. Kako saznajemo od vaspitača, Strahinja je prethodnog dana posebno insistirao da se Dom okiti i da bude postavljena novogodišnja jelka. Kad je majka stigla, sve je blistalo.  
 
 
Dragica Ivanović 
 
 
Ashdown: Negativnu dinamiku pokrenuo je Dodik 
31.12.2009. u 08:56 
 
Ugledni dnevni list "Financial Times" (FT) u svom broju od 30. decembra objavio je tekst koji su zajednički napisali nekadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown, William Hague, ministar vanjskih poslova vlade u sjeni u Velikoj Britaniji, te DJames O'Brien, Morton Abramowitz i Jim Hooper 
 
U tekstu autori pozivaju EU i SAD da se najozbiljnije posvete rješavanju pitanja u Bosni i Hercegovini. 
 
S inicijatorom teksta, Pedijem Ešdaunom, razgovarali smo o motivima koji su ga naveli na to i o očekivanjima od Zapada kada je BiH u pitanju. 
 
Šta Vas je navelo da objavite tekst u FT-u? 
 
- Najprije, ne mislim da je realna opasnost od izbijanja rata ili raspada BiH. 
 
No, vjerujem da je dinamika koju gledamo proteklih nekoliko godina u BiH, koja je skoro deceniju nakon rata bila primjer zadivljujućeg napretka, krenula unazad. Snage koje drže BiH zajedno, oslabile su, a one koje žele raspad države su ojačale. Ova dinamika mora se zaustaviti i okrenuti u suprotnom smjeru. 
 
Koja bi uloga međunarodne zajednice u tome trebala biti? 
 
- Njena uloga je oslabljena. To je opasno. Naravno, to ne znači da se već sutra suočavamo s katastrofom, ali ako se ovaj trend nastavi, u najboljem slučaju BiH će postati crna rupa nefunkcionalnosti i korupcije koju niko u međunarodnoj zajednici ne može savladati. I onda ćemo se naći u situaciji da problem ne možemo riješiti, ali ni otići, jer bi time stvari bile samo još gore. 
 
Zato moramo uraditi dvije stvari - negativna dinamika mora se zaustaviti i početi vraćati u prethodno stanje reformi i progresa. Da bismo to postigli, potrebne su dvije stvari - promjene Ustava kako bi država bila funkcionalnija, a drugo - ojačati snagu međunarodne zajednice i u BiH i u regionu. 
 
Zato se zalažemo da SAD i EU imenuju specijalne izaslanike. Ali, ne samo za BiH nego za cijeli region Balkana. Oni bi radili skupa, kao blizanci. I zastupali definiranu i usaglašenu politiku. 
 
Zašto ne specijalni izaslanici samo za BiH? 
 
- Kada sam bio visoki predstavnik, naučio sam da se poslovi najbolje mogu uraditi kada se izvode u koordinaciji sa susjednim državama. Ako želite riješiti pitanje RS i opstrukcije Milorada Dodika, onda vaš najmoćniji saveznik nije Brisel, već su to Beograd i Podgorica. 
 
Ako želite riješiti status Hrvata u BiH, onda vam je najveći saveznik Zagreb. 
 
Ako želite da BiH bude prava država koja će provoditi reforme i time pomagati sebi, ali i susjednim državama u reformskom putu, onda morate imati Balkansku, a ne samo bosansku politiku. 
 
Postoji li spremnost u EU i SAD za imenovanje izaslanika? 
 
- Ne znam! Ali, već dugo zagovaramo ovakvo rješenje. Sada imamo situaciju da su neki moćni ljudi bliski vlasti ili su već u vlasti u Vašingtonu i Briselu naklonjeni ovoj ideji. Narednih sedmica o tome ćemo imati niz razgovora s vašingtonskim i briselskim zvaničnicima. 
 
Mogu reći da me uskoro čeka sastanak s baronesom Ketrin Ešton (Catherine Ashton). Ona veoma dobro zna situaciju u BiH, bila je u vašoj zemlji ranije i razumije da je to najveći izazov Evrope, pa i njen lično, kao ministra vanjskih poslova EU. Ona je, također, čak neuobičajeno otvorena i direktna, a istinski je prijatelj BiH. 
 
Ako se politika EU prema BiH i regionu bude mijenjala, njena uloga u tom procesu bit će ogromna. Ja joj se divim i vidim je kao znak nade. 
 
Šta bi trebao biti posao izaslanika? 
 
- Oni bi trebali voditi sveBalkansku politiku. Time ni na koji način ne bi bila potkopana uloga specijalnog izaslanika EU (EUSR), niti ambasadora EU u BiH. Izaslanik treba osigurati da će Brisel uvijek pružati adekvatnu podršku i pomoć kako bi on uradio svoj posao. 
 
A šta je sa OHR-om? 
 
- Mislim da će se svi složiti s time da je rok trajanja OHR-a pri kraju. Sada moramo osigurati da to tijelo, čija je pozicija dodatno i vrlo ozbiljno narušena tokom butmirskog procesa, do kraja provede svoj mandat. A kraj OHR-a je onda kada zadati uvjeti budu ispunjeni i od toga se ne smije odustati. 
 
Mi već vidimo konture novih struktura koje nastaju nakon OHR-a. Plastično, to izgleda ovako: Evropa je za volanom, a SAD sjede na mjestu suvozača. 
 
Jesu li Vaše ocjene o BiH pretjerivanje ili Zapad potcjenjuje situaciju u BiH? 
 
- Je li u BiH stanje bolje ili lošije nego što je bilo? Svi znaju da je gore! Ako se ovo nastavi, bit će još lošije i to će vam reći bilo koji stanovnik BiH. Region će nastaviti napredovati, a vi ćete i dalje nazadovati! 
 
Ako pokušavate upozoriti međunarodnu zajednicu da je njena politika pogrešna, onda morate sliku nacrtati jasnim bojama. Autori teksta u FT-u su ozbiljni ljudi koji žele upozoriti svoje glavne gradove da stvari idu u pogrešnom smjeru. Uvjereni smo da je svaka riječ u tekstu koji smo uradili za FT potpuno utemeljena i naš cilj je da na najjasniji i najozbiljniji način svojim vladama skrenemo pažnju na to da stvari u BiH nisu dobre i da idu u pogrešnom smjeru. 
 
To znači da vlade u tim zemljama nisu ozbiljne? 
 
- Ne, ne i ne! Riječ je o grešci koju međunarodna zajednica stalno ponavlja. Kada vide da su stvari u nekoj zemlji urađene 80 posto u odnosu na ono što je nužno provesti kako bi se stvorio funkcionalan sistem, ona ode. Riječ je o preranom odlasku koji nije karakterističan samo za BiH. Isto nam se desilo u Istočnom Timoru, naprimjer. 
 
Imate tu, rekao BiH, pomalo i suludu tendenciju da u jednom trenutku neko u međunarodnoj zajednici počne zagovarati politiku posmatranja sa strane, umjesto da se cijeli posao obavi do kraja, i onda se stvari zakompliciraju... 
 
Šta ako specijalni izaslanici ne budu izabrani? 
 
- Ne želim ulaziti u odgovore - šta ako. Mislim da je svima jasno da moramo vratiti stvari u normalu u BiH i praviti funkcionalnu državu koja je u stanju da ispuni uvjete za evroatlantske integracije. Ako neko nađe bolji model, bit ću vrlo sretan.  
 
Nije, dakle, bitno da se imenuje ovaj ili onaj za neku poziciju, već da se BiH vrati u stanje od prije nekoliko godina i zajedno s regionom bude na reformskom putu. 
 
Greške međunarodne zajednice 
 
- U BiH smo vidjeli dva procesa: slabe snage koje su za BiH, ali slabi i snaga EU. One privlačne tendencije i reforme koje su vašu zemlju nosile prema Briselu, oslabile su. Umjesto njih, snage koje ne žele dobro BiH počele su jačati. 
 
Govorio sam da su dvije snage bitne za održanje BiH - Dejton i OHR te integracije u EU i NATO. Ako su te snage udružene, BiH napreduje. Ako ijedna od njih oslabi, mi smo već u negativnom trendu. 
 
A međunarodna zajednica dopustila je sebi da bude popustljiva u provedbi Dejtona i da oslabi privlačnosti koje nudi Brisel. To su neki od razloga zašto sada imamo ovakvo stanje u BiH. 
 
U šta se upetljao Silajdžić 
 
- Najveći izazov za BiH je dinamika koja ide unazad, a ne naprijed. Ona je oživila stare strahove iz predratnog doba. 
 
Naravno, ne ustručavam se reći da je negativnu dinamiku pokrenuo Dodik kada je počeo prijetiti referendumom o otcjepljenju i tvrditi kako ga nije briga za BiH kao državu. 
 
Drugi su reagirali na to i započela je igra akcije i reakcije. To je pomoglo Dodiku da se izvuče sa stvarima s kojima inače ne bi mogao proći nekažnjeno, jer su one protivne Dejtonu. U reakcijama i kontrareakcijama u koje se upetljao i moj prijatelj Silajdžić, stvorila se ta negativna tendencija koju gledamo i sada. 
 
Ali, ne krivim ja Dodika za ovakvo stanje. Prema meni, krivac je međunarodna zajednica koja je sve to dopustila. 
 
Opasnost od referenduma 
 
- Oni koji imaju dovoljno mudrosti i poznaju historiju Balkana svjesni su da su mnoge vrlo destruktivne aktivnosti u vašem regionu počele - referendumima!  
 
Moja uloga 
 
- Ne mislim da je realno da budem izabran za specijalnog izaslanika EU za Balkan. Ovu ideju, uostalom, ne promoviram da BiH sebi našao posao! 
 
Jednostavno, ne možete na novi posao doći sa starim prtljagom. Potreban nam je svježi start! 
 
Uvijek sam na raspolaganju BiH. Tu zemlju veoma volim i vezan sam uz nju, ali nam za ovaj posao treba neko drugi.

Gosti

3. 01-01-2010 02:30

SRECNA NOVA 2010. GODINA!  
BUDI DOBAR MICKO!

Gosti

4. 29-01-2010 05:44

Pa kad je tako sto kraljevstvo ima dadilje koje su 24h uz njihovu djecu.A mame i tate neznaju ni kako im djeca odrastaju. Adjeca su ta koja ispastaju i prezivljavaju razne traume tokom svog odrastanja .Zalosno da roditelji trebaju da slusaju ovakve savjete zapadnjaka koji upravo ne odgajaju svoju doticnu djecu na normalan nacin.

Gosti

5. 11-02-2010 22:07

Sarajevo: Objesio se 14-godišnjak 
Admir Tarić, učenik osmog razreda OŠ "Osman Nakaš", pronađen mrtav na tavanu porodične kuće  
Autor: L. SULJOVIĆ11.02.2010. 07:49 
Razred šokiran iznenadnom smrću prijatelja 
Foto: ArhivSmrt 14-godišnjeg Admira Tarića iz Sarajeva, koji je na pragu svog života odlučio sebi oduzeti život, odjeknula je bolno ne samo u njegovoj porodici nego i među brojnim prijateljima i školskim drugovima.  
 
Svi su plakali 
 
Ovaj dječak, učenik osmog dva razreda Osnovne škole "Osman Nakaš" na Čengić-Vili u Sarajevu, izvršio je samoubistvo objesivši se prekjučer oko četiri sata ujutro u potkrovlju porodične kuće u sarajevskom naselju Aneks. 
 
Tragična vijest potresla je Admirove školske prijatelje, ali i nastavnike i Upravu škole. Kako kaže školski pedagog Aida Mikić, prekjučer su svi plakali. 
 
- Cijeli dan je ovdje bio haos, niko nije mogao vjerovati da se to zaista desilo - kaže Mikić.  
 
Direktor škole Srećko Zekić za Admira ima samo riječi hvale. Opisao ga je kao solidnog i zdravog dječaka, vrlo dobrog đaka, omiljenog među školskim drugovima. 
 
- Bio je vrijedno dijete, i u školi, a i kod kuće pomagao je u svim poslovima. Sa domarom je farbao školsku ogradu, a ocu je pomagao u gradnji porodične kuće. Ovo je velika tuga i nesreća za sve nas. U januaru je napunio 14 godina, tek je ušao u pubertet. Niko ne zna zbog čega se odlučio na takav korak - istakao je direktor Zekić.  
 
Nezvanično smo saznali da je dječak iza sebe navodno ostavio oproštajno pismo. 
 
Ništa nije upućivalo na to da će se ovaj tragični događaj desiti. Pedagog Aida Mikić kaže da bi oni svakako reagirali da im je njegovo ponašanje i u jednom trenutku bilo sumnjivo, ili da im je neko nagovijestio njegove namjere.  
 
Međutim, od Admirovih drugova saznajemo da im je on večer prije nego što će sebi oduzeti život to i najavio tokom dopisivanja na internetu. Admir se, kažu njegovi prijatelji, svakodnevno koristio internetom i dopisivao s njima. 
 
Uzaludni pokušaji 
 
U osmom dva razredu i jučer je vladala velika tuga. Zatekli smo ih kako se pripremaju za čas tjelesnog odgoja, a mnogi su plakali u šoku i nevjerici što su izgubili omiljenog druga. 
 
 
 
 
Kolegice nisu mogle skriti suze i očaj 
 
Irma Lopčalija jedna je od posljednjih prijateljica s kojom je Admir razgovarao, i to samo nekoliko sati prije tragičnog čina.  
 
- Nas šestero iz razreda razgovarali smo putem MSN-a od 21 sat pa sve do ponoći. Tokom dopisivanja Admir je u više navrata spominjao da će se ubiti jer mu je život dosadio. Nije nam objasnio zašto tako razmišlja. Svi smo ga pokušali odgovoriti, govorili smo da se svaki problem, ako ga ima, može riješiti i da o samoubistvu ne bi uopće trebao misliti - priča ova djevojčica. 
 
Prema navodima Admirovih drugova, čak je jedna od djevojčica s kojima se te noći dopisivao sve ispričala svojoj mami, koja je potom, kako đaci pričaju, nazvala Admirove roditelje i to im rekla. Međutim, njega, izgleda, ništa nije moglo spriječiti u onome što je naumio.  
 
Ukazano na zamke 
 
Školski psiholog Selma Sinanović ističe da je u školi nedavno održano predavanje za učenike i njihove roditelje o internetu i zamkama i opasnostima koje on nosi.  
 
- Ovdje je bio i forenzičar iz MUP-a koji je djeci pričao o svemu što se može naći na internetu i o njegovim lošim stranama - kazala je Sinanović.  
 
Roditelji u šoku 
 
Ispred kuće porodice Tarić jučer smo zatekli komšije koji su nam kazali da su dječakovi roditelji u šoku i još u potpunosti nisu svjesni tragedije koja ih je zadesila. 
 
 
 
 
Kuća porodice Tarić 
 
- Majka je stalno pod injekcijama, a otac samo sjedi i šuti, niti zna ko dolazi niti šta mu se priča. Teško je svima nama, a ne mogu ni zamisliti kako je njima, izgubili su jedino dijete - kazala nam je jedna komšinica. 
 
 
 

Gosti

6. 12-02-2010 03:18

Ovakvi zalosni i tragicni slucajevi su opomena drustvu da mora d aorganizuje u cijeloj drzavi BiH jaka udruzenja roditelja koja ce koordinirati i saradjivati za dobro svoje djece i uticati na odluke u drustvu.Ne moze niko reci da ga se to ne tice.Itekeko se tice svih jednako,bez obzir ana vjeru i naciju.Jer svaki problem je problem svih.Ne treba cekati da se to dokaze ne daj Boze u stvarnosti onima koji ne vjeruju da su sudbine gradjana BiH povezane.Svaki roditelj ce se saglasiti d asu jake roditeljske organizacije prioritet.Da moraju d aprate tokove drustva i lose pojave koje najvise uticu na djecu.Ona su ranjiva a posebno u drustvu s aproblemima kao sto je BiH,dje se umjesto o problemima mladih i njihovom rjesavanju govori o tome ko je kakve vjere."Nomina sunt odiosa!"Imena su nevazna.Vazni su ljudi i njihove sudbije a posebno djeca!  
Milioni suza za djecaka Admira Tarica koji nije uspio d anadje svoje mjesto na ovom svijetu.Djetetu ce Bog na Drugom svijetu oprostiti.Jer je zrtva problema u drustvu! 

Gosti