Bosanski Ali Hamnei
Očito, po javnoj pažnji i raskoši u kojoj uživa otkako je postao "vrhovni bošnjački duhovni autoritet", Cerić gaji velike simpatije prema položaju koji njegove kolege uživaju u Saudijskoj Arabiji. No, po užitku s kojim osobno sebi prisvaja ingerencije državnih institucija vidljivo je da mu je puno draža varijanta iranskog uređenja države u kojoj bi on imao ulogu bosanskohercegovačkog Alija Hamneija, sa svim ovlastima koje ovaj vrhovni iranski vjerski lider ima u državnim pitanjima.
Prije nekoliko sedmica, a povodom primitivnog estradnog skupa na stadionu Koševo pod imenom Moj ummete, navodno ne u slavu Mustafe Cerića, nego islama, a povodom, navodno, 600 godina ove religije u BiH, zavapili smo sa stranica Dana: ima li ikoga u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine ko je u stanju zaustaviti daljnje brukanje bosanskih muslimana, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine od strane Mustafe Cerića? Nažalost, slično pitanje moglo bi se postaviti povodom iste osobe, ali ovog puta ne Islamskoj zajednici, već najvišim državnim organima, Predsjedništvu i Vijeću ministara BiH. No, krenimo redom.
Prvo je protekle nedjelje zamjenik višeg predstavnika u BiH Raffi Gregorian u novinskom intervjuu dao jednu nezgrapnu izjavu, mrljajući nešto o tome da Al-Ka'ida ima simpatizera u BiH. Baš kao da postoji ijedna zemlja na svijetu u kojoj nema pomračenih umova, a među njima i simpatizera spomenute terorističke organizacije, Gregorianovu izjavu su iskoristili mnogobrojni prema BiH nedobronamjerni političari i mediji za svoje otrovne komentare. Gregorian je odmah nakon toga korektno pojasnio svoju izjavu, ali priliku da se još jednom promovira u najviši, ne samo muslimanski autoritet, nije htio propustiti Mustafa Cerić. Žestoko je javno napao Gregoriana, izjavivši manirom, uobičajenim za ministarstva vanjskih poslova nezadovoljna nekom izjavom stranog rezidentnog ambasadora u njihovim zemljama, da će "zatražiti objašnjenja od Gregoriana". Da stvar bude gora, zamjenik visokog predstavnika je pohitao da izjavi da će se odmah sastati sa Cerićem, što je izazvalo zasluženo ciničan komentar Milorada Dodika: "Da li samo međunarodni predstavnici ili i predstavnici državnih institucija treba da polažu račune o svom radu pred Cerićem?"
I Gregorian je skočio na noge lagane i 21. 7. 2007. otišao po indulgencije muslimanskom vjerskom vođi, nakon čega je iz Ureda visokog predstavnika odaslano i zvanično Saopćenje za javnost. No, nakon svega ne zna se šta je gore: to što je do sastanka došlo ili samo saopćenje sa sastanka. U njemu stoji da je reis Cerić "izrazio zabrinutost zbog činjenice da se u naslovu nedavno objavljenog novinskog intervjua impliciralo da su građani BiH zapravo jataci terorista". Opa! Dakle, Cerić nije reagirao zato što je Gregorian implicirao nešto o muslimanima u BiH, nego o građanima. Tek ovdje se otvara bezbroj pitanja: otkad je to OHR obavezan da svoje stavove u kojima se "nešto implicira" o građanima BiH zvanično pojašnjava samo muslimanskom vjerskom lideru? Zar isto pojašnjenje ne zaslužuju i patrijarh Pavle i papa Benedikt ili njihovi namjesnici u BiH? Ili možda kardinal Puljić i vladika Nikolaj nisu relevantni sugovornici? Ili je među svim vjerskim liderima za brigu o interesima građana BiH zainteresiran i zadužen samo Cerić? Zar adresa za diplomatsko komuniciranje o svim pitanjima koja se tiču građana BiH nisu institucije države BiH - Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, Ministarstvo vanjskih poslova, Parlament BiH? Ili to znači da su od svih građana BiH među kojima ima simpatizera Al-Ka'ide apriori osumnjičeni isključivo muslimani?
Idemo dalje. U saopćenju sa sastanka stoji da je reis Cerić podsjetio Gregoriana, pazite sad, "na obavezu Islamske zajednice da se suprotstavi ideologijama koje podstiču netoleranciju i mržnju i potrebu da državni organi, ukoliko je potrebno, pomognu u tim naporima". Vjerovatno je ogromna većina građana BiH sve do ovog sastanka živjela u uvjerenju da su organi države BiH ti koji su u obavezi da se suprotstave ideologijama koje podstiču netoleranciju i mržnju, a sve u skladu s međunarodnim konvencijama koje je ratificirala BiH, Ustavom BiH i zakonima. Zahvaljujući sastanku na vrhu Cerić - Gregorian, građani BiH sada znaju da je Islamska zajednica ta koja ima i od OHR-a priznatu obavezu suprotstavljanja netoleranciji i mržnji, a da je zadaća državnih organa, ukoliko to Cerić procijeni, da joj "u tim naporima pomognu". Dobar dio građana BiH odavno živi u Ceriću dragom uvjerenju da je upravo on šef SilajDžiću, Tihiću i svim bošnjački pravovjernim političarima u BiH. Nakon saopćenja iz OHR-a otkriva se da i Radmanović, Komšić, Špirić, Čolak, Ljubić i ostali najviši državni funkcioneri imaju istog šefa, a da to i ne znaju.
Očito, po javnoj pažnji i raskoši u kojoj uživa otkako je postao "vrhovni bošnjački duhovni autoritet", Cerić gaji velike simpatije prema položaju koji njegove kolege uživaju u Saudijskoj Arabiji. No, po užitku s kojim osobno sebi prisvaja ingerencije državnih institucija vidljivo je da mu je puno draža varijanta iranskog uređenja države u kojoj bi on imao ulogu bosanskohercegovačkog Alija Hamneija, sa svim ovlastima koje ovaj vrhovni iranski vjerski lider ima u državnim pitanjima.
Pretužno, preštetno i preskupo po BiH je što se Dnevnom avazu u održanje ove iluzije, nakon nekoliko zapadnih ambasadora u Sarajevu, priključio i Raffi Gregorian. Ili je možda stvarno rješenje da i ubuduće svi strani zvaničnici, umjesto gubljenja vremena i razgovora sa SilajDžićem, Brankovićem, Tihićem, Halilovićem, Hećom..., razgovaraju i pregovaraju s Mustafom Cerićem?
Senad Pećanin
DANI/BHMUSLIMMONITOR.COM Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 768
