|
 Piše:HASSAN HAIDAR DIAB
Prema svemu sudeći, 44-godišnji Al Husin Imad, poznatiji kao Abu Hamza, izgubio je pravnu bitku s Bosnom i Hercegovinom pa bi uskoro mogao biti deportiran, piše Večernji list. Iako je nekoliko arapskih zemalja spremno Abu Hamzi i njegovoj obitelji osigurati miran i siguran život, on odlučno odbija takve ponude tvrdeći kako ga nisu porazili u ratu pa neće ni nakon njega. Unatoč tomu što ga u Siriji čeka suđenje zbog dezerterstva iz sirijske vojske i priključivanja stranoj vojsci, Abu Hamza bosanskim vlastima smjelo poručuje:
– Ako me žele deportirati, neka to bude u Siriju. Ničega se ne bojim jer znam da je Alah uz mene.
U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list uoči konačne odluke o deportaciji Abu Hamza otkrio nam je razloge zbog kojih je na crnoj listi bosanskih vlasti te nam ispripovjedio svoj ratni put kroz brigadu El Mudžahed i objasnio zašto se divi Osami bin Ladenu:
– Iako je Ustavni sud donio odluku da u roku 15 dana moram napustiti teritorij BiH, žalio sam se Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, a oni su zaustavili deportaciju i vratili proces na početak. U cijelom tom procesu zapravo nije riječ o pravnim stvarima, već o političkim pritiscima SAD-a, čak i dijela Bošnjaka, Srba i Hrvata, koji od vlasti BiH traže da sve pripadnike bivše brigade El Mudžahed protjera iz svoje zemlje. Budući da sam državljanin BiH, a prema Ustavu vlastiti se državljani ne mogu protjerati, uzeli su mi državljanstvo, odbili žalbu te zahtjev za privremeni boravak i humanitarni azil, a zbog svega toga su preko noći donijeli i izmjene i dopune zakona – objašnjava Abu Hamza.
Tvrdnje su gluposti
Tvrdnje prema kojima je trebao biti deportiran u Hrvatsku, odakle je i ušao u BiH, Abu Hamza naziva glupostima.
– Prema sporazumu koji su potpisali Hrvatska i BiH, u Hrvatsku mogu biti deportiran samo u slučaju da sam u BiH boravio manje od šest mjeseci, no ja sam tu već 17 godina. Usto, jasno sam rekao kako želim da me deportiraju jedino u moju prvu domovinu, Siriju, bez obzira na to što me tamo čeka osuda za dezertiranje te priključivanje stranoj vojsci. No, te me optužbe ne zabrinjavaju, više se brinem što će me Bošnjaci isporučiti Siriji kao vođu terorističke skupine koja ugrožava njihove nacionalne interese.
Vjerujte, nikada ne bi došlo do takva cirkusa da smo 1995. prihvatili američki zahtjev za preseljenje na Kosovo. Amerikanci nisu tada s nama izravno pregovarali, učinili su to preko turskog kulturnog atašea Muvekira. Naime, Muvekir je 1995. na sastanku u nekom kafiću u Zenici predložio da se cijela brigada El Mudžahed preseli u Kosovo jer će tamo izbiti rat između Srba i Albanaca. Nismo htjeli pristati na to i postati topovsko meso – objašnjava Abu Hamza.
Premda mu je do diplome Medicinskoga fakulteta nedostajalo samo nekoliko ispita, Abu Hamza je 1992. napustio Rijeku i krenuo put džihada.
U Rijeci do rata
– U Jugoslaviju sam došao 1984. Počeo sam studirati na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a tri godine poslije preselio sam se u Rijeku, gdje sam boravio do početka rata u BiH. Trebalo je položiti još nekoliko ispita do diplome, no nisam više mogao trpjeti ubijanja i silovanja muslimana u BiH. Mi pravi muslimani smatramo da je naša obveza uključiti se u borbu i pomoći muslimanima u svijetu. Džihad je na Alahovu putu ispred svega, pa i ispred fakulteta. Biti mučenik za islam je veličanstveno.
Alah će svakog mučenika nagraditi rajem, a svi mi na ovome svijetu živimo da bismo jednoga dana dospjeli u raj. Upravo zbog toga ni trenutka nisam dvojio o pridruživanju dragovoljcima koji su došli iz cijelog arapskog i islamskog svijeta kako bi pomogli napaćenome bošnjačkom narodu. Ratovi u Afganistanu, Palestini i Libanonu bili su predaleko od nas, Bosna je bila pred našim vratima – govori Abu Hamza i dodaje:
– Ponosim se time što sam ratovao na svim položajima od Mostara, preko srednje Bosne do Sarajeva.
Optužbe za ratne zločine na dušu brigade El Mudžahed dolaze i od Srba i od Hrvata, ali Abu Hamza negira ih sve:
– Ne opterećujem se optužbama Srba i Hrvata jer oni nikada nisu shvatili našu ratnu taktiku. U našem odredu bilo je nekoliko skupina koje su ratovale jedino hladnim oružjem, a prema njihovu ratnom shvaćanju, na taj se način utjeruje neprijatelju strah u kosti. Apsurdno je takve ratnike nazivati zločincima, jer oni su samo mačevima i noževima išli na bunkere u kojima su bili vojnici naoružani najsuvremenijim oružjem.
Ja sada pitam zašto su krivi, ako su likvidirali neprijatelja prije nego što on likvidira njih?! Zar to nije rat?! Usto, znaju se pravila likvidiranja neprijatelja hladnim oružjem. I mislim da je tu riječ o herojstvu, a ne o zločinu. Nikada nismo ubijali djecu, žene, starce i civile. Ratovali smo samo na liniji razgraničenja i nikada nismo ušli u osvojena sela i gradove. Borili smo se s vojnicima na svoj način, ali uvijek pošteno.
Isto pravilo
Nismo se razlikovali od neprijatelja, jer isto pravilo vrijedilo je i za nas i za njih. Jedina razlika bila je u tomu što smo mi odmah likvidirali neprijatelja, nismo imali ratne zarobljenike. Ja prezirem ratne zločince, ali poručujem da svaki zločin ima ime i prezime te da se svaka optužba mora dokazati. Mogu vam jamčiti da od kolovoza 1993., kada je formirana brigada El Mudžahed, nismo počinili ni jedan ratni zločin. Ta formacija bila je legalna u sklopu III. korpusa Armije BiH.
Neću reći da prije toga nije bilo zločina koje su počinili borci iz arapskih i islamskih zemalja, ali oni nisu bili dio naše brigade. To su bili slobodni strijelci, koji su radili što su htjeli. Najveći dokaz tomu jest i to što su mene haaški istražitelji pozvali kao svjedoka, a ne kao optuženika, a protiv mene nikada nije podignuta optužnica. I njima sam rekao da se nikada neću sramiti onoga što sam učinio u ratu te da bih opet sve ponovio na isti način. Bio sam vojnik, a to je bila bitka. Ili ja ili neprijatelj – govori Abu Hamza i priznaje da je s godinama svoga mladenačkog idola Che Guevaru zamijenio Osamom bin Ladenom.
– Che Guevera bio mi je idol od djetinjstva. Bio je simbol otpora nepravdi, imperijalizmu i tlačiteljima. Svi smo ga voljeli i njegov nam je put bio smjernica. I dandanas svi revolucionari svijeta smatraju Che Guevaru herojem. No, pogledajte paradoks. Che Guevara se smatra herojem, a Osama bin Laden, koji je također revolucionar i bori se za istu stvar kao nekad i Che Guevara, teroristom. Ja ne volim Bin Ladena zato što je Bin Laden, već ga volim i cijenim zato što se bori protiv američkoga imperijalizma i tlačitelja.
Isto tako, Amerikancima nije problem tamo neki Bin Laden, već njegova ideja, koju slijede mnogi. Amerikancima tako nije problem Abu Hamza, već ono što taj Abu Hamza ima u glavi, a to je prije svega otpor njihovu licemjerju i pokvarenoj politici. Ubijaju žene i djecu u Iraku, Afganistanu, Palestini, Libanonu, kradu našu naftu, a sve uime demokracije. A Abu Hamza i njemu slični ne smiju uime te demokracije misliti što hoće jer će odmah biti proglašeni teroristima – kaže Abu Hamza i osvrće se na američke tvrdnje da u Bosni ima Al-Qa’ide i njezinih “spavača”:
Što je Al-Qa’ida
– Da nije tužno, bilo bi smiješno. Al-Qa’ida je formirana 1995., 1996., a rat u BiH bio je 1992. Mi tada nismo ni čuli za Al-Qa’idu, a kamoli znali što je to. Jedina istina je to da su u Bosni ratovali ljudi iz raznih arapskih i islamskih zemalja, a među njima i veterani afganistanskog rata. Nakon rata u BiH ti borci pridružili su se Al-Qa’idi. I što sada to znači?! Da sam ja kriv što su oni uime Al-Qa’ide otišli ratovati u Irak, Čečeniju?! To mi zvuči kao da mene proglase krivim jer se netko deklarirao kao homoseksualac.
Abu Hamza priznaje da njegov džihadski put još nije završio.
– Abu Hamza otprije 15 godina i ovaj danas nisu isti u vojničkome smislu. Ja danas više ne ratujem, ali zato braću u Iraku, Afganistanu i Palestini pomažem propagandnim materijalom. Za mene je džihad u Bosni završen, ali to ne znači da je završen u drugim dijelovima svijeta. Istina, ja sada sjedim u kući, ali i dalje se osjećam kao lovac, koji i kad sjedi doma, uvijek gori istom strasti i žarom prema lovu. U mojem srcu vrije nostalgija za džihadom na Alahovu putu – priznaje Abu Hamza. Bošnjaci su nas prodali i izdali
– Pogađa me kao čovjeka ono što mi rade Bošnjaci, ali kao Abu Hamzu vjernika ne. Istina je da su nas prodali, izdali, iskoristili kada su nas trebali i da mnogi naši suborci koji se danas bave politikom, špijunažom i policijom kad nas vide okreću glavu. Ali zato obični ljudi znaju što smo učinili i poštuju to. E, to je nagrada i to me raduje kao vjernika koji slijedi Alahov put. To je Alahov dar i jedini je kojemu se radujem. Ne treba mi dar od Bošnjaka, već od Alaha. Svoju djecu, koja uče na ovoj nepravdi, ja učim da čista srca krenu u rat bude li našoj braći bilo gdje u svijetu trebala pomoć – kaže Abu Hamza.
Izetbegović nas nije htio protjerati
– Žao mi je što Alija Izetbegović nije živ, jer znam da do ovakvih stvari danas ne bi dolazilo. Kada su Amerikanci nakon potpisivanja Daytonskoga sporazuma postavili uvjet da vođe El Mudžaheda moraju napustiti teritorij BiH, a oni će zauzvrat poslati svoje snage u BiH, Alija im je rekao da mu moraju dati dokaze protiv tih ljudi. Kako dokaza nisu imali, ucijenili su ga uskraćivanjem pomoći pa je Alija morao zamoliti neke od tih ljudi da napuste BiH. I mene danas bez dokaza optužuju da sam terorist i “spavač”, a svi znamo da bih bio u Guantanamu samo da imaju zrno tih dokaza – kaže Abu Hamza.
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 401
Samo registrovani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo registrujte se ili prijavite na sajt. |
