Zahvaljujući Silajdžićevom ugledu dobili smo ugovore od 200 miliona eura u Libiji
    
Sjajna vijest prije nekoliko dana stigla je iz Libije: sarajevski Energoinvest potpisao je nove, vrijedne ugovore kojim se obnavlja reputacija nekada najvrednije kompanije u bivšoj Jugoslaviji. U razgovoru za Dane, prvi čovjek Energoinvesta Džemail Vlahovljak, koji je nakon skoro dvogodišnjih opstrukcija Stranke demokratske akcije ponovo izabran za direktora, govori o vrijednim ugovorima u Libiji, tehnološki najsloženijem projektu koji je posljednjih decenija kompanija realizirala u Obrenovcu, perspektivama i privatizaciji Energoinvesta, katastrofalnom odnosu vlasti prema industriji i kompanijama od strateškog značaja...

Razgovarao: Senad Pećanin
    
Foto: Dženat Dreković

Džemail Vlahovljak: "Energoinvest je jedan od najznačajnijih aktera realizacije velikih investicionih poslova u Libiji"

DANI: U sumornoj političkoj a naročito ekonomskoj stvarnosti, iz Energoinvesta stižu odlične vijesti. Kažite nam o čemu se radi?

VLAHOVLJAK: Radi se o tri ugovora koje smo potpisali u Libiji prije 20-ak dana, čiji će se tehnički detalji usaglašavati narednih mjesec dana. Vrijednost ova tri ugovora iznosi oko 160 miliona eura. Očekujemo još u trećem ugovoru nekih 40 miliona eura tako da se radi o poslu vrijednom oko 200 miliona eura. To su ugovori koji će se realizirati u naredne dvije i po do tri godine, a radi se o izgradnji dalekovoda od 400 kilovolti - 588 km, dalekovoda od 220 kilovolti - 500 km, i dalekovoda od 66 kilovolti - 750 km. Dakle, radi se o nastavku jednog intenzivnog investicionog ulaganja libijske elektroprivrede u izgradnju elektroenergetskog sistema, prenosne mreže unutar ogromne libijske države a Energoinvest je jedan od najznačajnijih aktera realizacije velikih investicionih poslova u Libiji.

DANI: Je li slučajno što je baš u Libiji veliki broj bh. kompanija u posljednjih godinu dana ostvarilo zavidne poslovne uspjehe?

VLAHOVLJAK: Nasreću, Energoinvest više nije jedini prisutan u Libiji. Mi smo dugo godina bili jedina kompanija, a ta se situacija posljednjih godinu-dvije dana drastično promijenila i čini se da je to jedan, slobodno ću reći, svijetao primjer saradnje političko-ekonomske diplomatije, s jedne, i ekonomskog marketinga i eksploatacije naših rezultata iz prošlosti u Libiji, s druge strane. Danas u Libiji imate jako puno kompanija iz BiH, i privatnih i većinskih državnih, koje realiziraju značajne investicione poslove. Parafrazirat ću jedan detalj koji je prethodio potpisu ovog ugovora. Kad sam pozvan u Elektroprivredu Libije, onda su mi rekli ovako: "Mi imamo politički nalog da pomognemo BiH. Što se nas u Elektroprivredi Libije tiče, BiH za nas jest jednako Energoinvest. I zbog toga smo odlučili da vam dodijelimo ovaj posao." Moram reći da je to prije svega zahvaljujući velikom ugledu koji gospodin Haris Silajdžić ima kada je Libija u pitanju. Kao što vidite, ugovor je pod brojem 18/2007, radi se o ponudi iz 2007. godine, a dvije godine nakon toga se potpisuje taj ugovor. Znači, radi se o rezultatu političko-ekonomske diplomatije koja je u zadnje vrijeme angažirana u libijskoj državi i mi smo zato i dobili ovaj ugovor.

DANI: Šta za Energoinvest znače ovi ugovori?

VLAHOVLJAK: Pa, znače da u ovoj oblasti koja se zove izgradnja dalekovoda u naredne tri godine imamo jednu kičmu, čvrstu osovinu, na kojoj još treba raditi, ali koja će nam omogućiti da tražimo druge poslove u drugim državama, kao što su Alžir, Etiopija, Turska, Kosovo...

DANI: Vjerujem da su ovo informacije koje bi, posebno u ovakvoj tmurnoj ekonomskoj situaciji, obradovale sve građane BiH. Zbog čega ste stidljivi u saopćavanju ovih rezultata?

VLAHOVLJAK: Pa, vidite, često čovjek razmišlja u ovim situacijama o našoj sumornoj bh. stvarnosti: da li je dobra vijest uopće dobra za saopćiti kad je vaša kompanija u pitanju. U ovoj ogromnoj količini političkih informacija po glavi stanovnika, pozitivne informacije mogu proći ili potpuno nezapaženo ili tako da rizikujete da dobijete više neprijatelja nego prijatelja. Pitajući se da li da idemo u javnost s ovim novim informacijama, zaključili smo ipak da je red da svijet zna, da narod zna, mi smo ipak većinska državna kompanija, i javnost treba znati šta radimo, ali nismo željeli od toga praviti spektakl. Zaista ne znam koliko će cijelu ovu priču i drugi shvatiti dobronamjerno.

DANI: Koliko ste dugo na čelu Energoinvesta?

VLAHOVLJAK: Dugo. Osma godina.

DANI: U tih osam godina bio je jedan "interregnum", u kojem ste bili vršilac dužnosti. Tek prije nekoliko dana ste dobili novi, četverogodišnji mandat. Koliko dugo ste bili vršilac dužnosti direktora?

VLAHOVLJAK: Vi ste prvi novinar kome direktor koji više nije vršilac dužnosti daje intervju. Ja sam jučer, 17. novembra, od Nadzornog odbora Energoinvesta imenovan na mjesto direktora Energoinvesta. Bio sam vršilac dužnosti godinu i devet mjeseci.

DANI: Da li su tačne informacije da se činjenica da kompanija tako dug period praktično nije imala menadžera vrlo negativno odražavala na pregovaračku poziciju Energoinvesta pri dobijanju poslova na inostranim tržištima?

VLAHOVLJAK: Pa jeste, i to je logično. I vi kad razgovarate sa čovjekom za kojeg ne znate hoće li i sutra biti na toj poziciji ili ne, imate neku rezervu. Evo ja sam čak u posjedu jedne e-mail komunikacije između naših poslovnih partnera u Saudijskoj Arabiji, u kojoj jedan od njih otprilike kaže ovako: "Jest, gospodin Vlahovljak je direktor, dvije velike političke partije se bore oko tog mjesta, niko ga ne dira, ali niko ga i ne postavlja na to mjesto. Tako da ne znamo u našim budućim poslovnim relacijama s kim ćemo zapravo imati posla." I to vam održava ustvari psihologiju, odnosno način razmišljanja svih investitora kad pregovaraju ili kad dodjeljuju te poslove. U biznisu se stvari često vezuju za određena imena i prezimena, za referentnost i ljudi i firme i lične kontakte itd. I naravno da je ta činjenica smetala Energoinvestu sve ovo vrijeme, to su gotovo dvije poslovne godine, u kojima je Energoinvest imao acting menagera a nije imao čovjeka u punom kapacitetu, odnosno bolje reći, nije imao pravog, izvršnog direktora za ove stvari, već se razgovaralo s nekom privremenom ličnosti.

DANI: Je li to slučajno?

VLAHOVLJAK: Ma, nije ništa slučajno. Ništa u ovoj državi nije slučajno, bez obzira koliko to ponekad izgledalo ovako ili onako. To je rezultat određenih političkih igara, zakulisnih igara, borbi oko toga ko će biti direktor Energoinvesta... Odnosno, ne više ko će biti direktor Energoinvesta, već ko će postaviti direktora Energoinvesta. Radi se o određenim krugovima vezanim za Kanton Sarajevo koji su željeli da diktiraju koja će osoba doći na čelo Energoinvesta, pa makar to bio i Vlahovljak. Po mojoj procjeni, direktor Energoinvesta je osoba koja bi u suštini trebala da uživa opće povjerenje političkih stranaka, a ne da bude produkt jedne političke opcije, bez obzira koja ona bila. Kod nas je trenutno na vlasti određena koalicija i nije moguće da budete direktor Energoinvesta bez opće političke podrške, jer nekad vam je potrebna podrška nekog od organa kojeg vodi čovjek iz jedne ili druge političke opcije, itd. Tako da mi ponekad pitanje menadžmenta bespotrebno politiziramo. Ako treba, dajte da dovedemo čovjeka iz Njemačke, Engleske, Francuske... da bude menadžer naših kompanija, a ne da bude obavezno iz određene političke opcije.

DANI: Kako Vi tumačite uporna, česta ponavljanja premijera Mustafe Mujezinovića po kojem je Energoinvest praktično neuspješna firma i da je u interesu Federacije da se što prije proda i bude privatiziran?

VLAHOVLJAK: Energoinvest zadnjih deset godina nije iskazao negativan finansijski rezultat. I ako pogledate sve naše parametre, a ekonomski analitičari to mogu preciznije reći, Energoinvest je firma koja je konstantno u usponu. Energoinvest je firma koja je u posljednjih nekoliko godina potpuno izmijenila svoju starosnu strukturu, zaposlila je veliki broj mladih, visokoobrazovanih ljudi. Energoinvest je firma koja nosi jedan ogroman socijalni teret, jer nad nama su u prošlosti, prije svega, moram reći, političari vršili raznorazne eksperimente, organizacione, razna prekrajanja, kidanje kapital veza... Vi se sjećate 2000. godine kad su sve Energoinvestove firme-kćerke otrgnute od Energoinvesta i privatizirane. Danas većine njih nema, one su danas u stečaju, likvidaciji...

DANI: Kao naprimjer?

VLAHOVLJAK: Pa, evo uzmite kompletan metalski sektor. Vi znate da je čitav Stup bio Energoinvest, na Stupu nemate samo jednu kompaniju koja pripada Energoinvestu. TAT, ponos ove kompanije, već devet godina nije u Energoinvestu, privatiziran je, većinski vlasnici su, mislim, neki tipovi iz Slovenije. Uzmite i druge, imali smo tri tvornice armatura, danas ja uopće i ne znam šta je s tim fabrikama. Ovdje, ispred zgrade Energoinvesta, Vaso Miskin Crni, koja je također bila u Energoinvestu, a tu su sad trgovački centri. Uzmite ono što je možda u ovom trenutku najaktuelnije - Energopetrol. On također već devet godina nema nikakve veze s Energoinvestom, a nije više ni u većinskom vlasništvu države BiH.

DANI: Znam da je Vlada premijera Nedžada Brankovića insistirala na odvajanju Energopetrola, odbijajući sve prijedloge Energoinvesta da se Energopetrol vrati kompaniji kojoj je pripadao.

VLAHOVLJAK: Ja vam tvrdim - da je Energopetrol ostao u Energoinvestu, i danas bi to bio sastavni dio Energoinvesta i bila bi uspješna većinska državna kompanija. Ja to odgovorno tvrdim. I danas ne mogu da vjerujem šta se desilo. Ja mislim da je to jedina naftna kompanija u svijetu koja je doživjela propast, ili koja je dovedena do situacije da nema drugog izlaza nego da se uradi ono što se uradilo. A i dalje mislim da je i tada bilo drugih izlaza.

DANI: Kakav je Vaš stav u pogledu upornog insistiranja premijera Mujezinovića da Energoinvest mora u ovakvoj globalnoj recesiji po svaku cijenu ići u privatizaciju?

VLAHOVLJAK: Ovo društvo se davno opredijelilo za privatnu svojinu, i iskreno da Vam kažem, mislim da je državna svojina loš oblik svojine, te da je država loš upravljač svojim kapitalom. I tu je ključni problem. Ja sam bio direktor i u onom sistemu, i u poređenju između društvene svojine i državne svojine, mislim da je državna daleko lošiji oblik vlasništva. Iako se radi i o jednom i o drugom veoma neefikasnom načinu upravljanja, državno je još lošije. I mi smo se kao društvo opredijelili da idemo ka privatizaciji. Ovdje je jedino pitanje da li je ovo pravi trenutak kad to treba raditi. Ja vjerujem da ako se postave ovi neki graničnici - cijena ispod koje nema prodaje Energoinvesta, zadržavanje djelatnosti kompanije i socijalni paket - to je onda O.K. I u tom slučaju ćemo imati sljedeću situaciju - da neko ko da više para od dogovorenog minimuma, onda ima prodaje. Ako daje ispod toga, ponuda ne vrijedi. Dakle, treba postaviti neke repere i držati se tih repera. Dalje, proces mora biti do kraja transparentan, jer, vidite, pitanje prodaje Energoinvesta je i emocionalno pitanje. Stotine hiljada ljudi su vezani za ovu kompaniju. Ili su nečiji djedovi, ili očevi, ili djeca radili u ovoj firmi. Mnogi ljudi su gradili ovu kompaniju i svi bi željeli da znaju šta se to s njom događa, kako se privatizira... Dakle, taj proces mora biti do kraja transparentan. Ima i socijalno pitanje. Mi danas u ovoj firmi imamo najmanje 300 ljudi koje vučemo kao teret, jer su rezultat tih raznih transformacija koje su bile, a da niko pritom nije pravio organizacione optimizacije. Ako vi odvojite 20 fabrika od ovog što je danas ovdje firma-majka, onda ste trebali s tim fabrikama poslati i neke ljude koji su radili za njih. Ali ne, sve je ostalo na ovom mjestu, tako da mi danas imamo 300 ljudi koje vučemo kao socijalni teret, za koje ja tvrdim da će ih, u trenutku privatizacije, svako ko dođe poslati na ulicu jer su višak. Osim ako ih ne zaštitimo privatizacionim ugovorima. Mi se, nasreću, ne bavimo viškom tih ljudi. Mi se bavimo manjkom poslova. Zato nam ovakvi ugovori pomažu da te ljude, u uslovima kad imate socijalno slabu državu, možemo držati na tim platama, davati im topli obrok, naknadu za prevoz, itd. U protivnom, država će, ako ne napravi dobar socijalni ugovor od prodaje Energoinvesta, imati vrlo brzo te ljude na teretu.

DANI: Da li ste Vi, i dvadesetak Vaših kolega uposlenika Energoinvesta, odustali od ideje od prije nekoliko godina - da kupite Energoinvest?

VLAHOVLJAK: Da budem tu jasan i glasan, to sam vam već jednom prilikom i rekao, što se mene lično tiče, i većine ljudi koji su bili, bilo nas je 17 u tom pokušaju da formiramo tu ortačku grupu - više nikad nećemo to ponoviti. Nažalost, ja lično sam se uvjerio da mi kao društvo nemamo toliki kapacitet da percipiramo da naši ljudi mogu biti i vlasnici tako velikih kompanija. Naravno, privatizacija nije ni izvršena, naša ponuda nije ni predata, mi smo do te mjere inkriminirani, predstavljeni smo kao pokušaj jedne grupe hohštaplera i lopova koji preuzimaju kompaniju da nam je tim povodom ustvari poslana i Finansijska policija koja je 8,5 mjeseci radila ovdje u Energoinvestu. Poučen tim iskustvima, nažalost, mislim da nikom ne pada na pamet da pomisli više da kroz takav jedan način, ortakluk, itd., pokuša kupiti kompaniju koju smo gradili.

DANI: Opekli ste se?

VLAHOVLJAK: Opekli se, i to debelo. Lično sam imao vrlo ružna iskustva. Ja sam trebao da vodim tu ortačku grupu. Bilo je tu i neke konkurencije iz Srbije i Slovenije koja je željela da kupi firmu. Mi smo željeli jednostavno da odbranimo našu firmu i da je kupimo mi. Mislim da to više nikad nećemo probati.

DANI: Može li se iz toga izvući zaključak da smo kao društvo puno spremniji da prihvatimo činjenicu da kupci kapitala naših kompanija, najuglednijih, najznačajnijih, budu stranci, čak i sumnjivih poslovnih, moralnih referenci, radije nego domaći ljudi?

VLAHOVLJAK: Definitivno je tako. Mi ćemo biti u prilici, ja se nadam, za desetak godina da malo sumiramo rezultate ovog perioda kroz koji smo prošli. Slobodan sam ustvrditi da smo čineći greške od trenutka kada smo smislili certifikate, pa do današnjeg dana, postali ekonomski kolonizirani kao narod, prije svega Bošnjaci, i uvjeren sam da će naši unuci za skupe pare kupovati za desetak-dvadeset godina ono što su njihovi očevi ili djedovi gradili tokom svojih 40 godina radnog staža od nekih drugih ljudi.

DANI: Slažem se s Vama, samo mi nije jasno zašto samo Bošnjaci, zar nisu svi građani BiH u istoj situaciji?

VLAHOVLJAK: Evo, počet ću od certifikata. Ono što nikad nije trebalo dozvoliti, ja sam mislio da je to slučajno, ali uvjeren sam da nije, da certifikat ne smije biti prenosiv prije nego što postane dionica. Kod nas ste mogli na ulici kupovati slobodno certifikate, a onda su pojedinci imali desetine miliona maraka certifikata. Ja sam mislio da će te ljude neko jednog dana pitati otkud im certifikati, međutim, to se nije dogodilo. Dakle, trebalo je omogućiti, prije svega pripadnicima Armije Republike BiH da te certifikate koje su dobili ulože u kompanije, firme, i da ti njihovi certifikati, ako je imao 60.000 KM certifikata, postanu dionice u firmi. Nakon toga, kroz berzu i berzanske transakcije, ako se nekom prodaju te dionice, onda neka ih proda. Mislim da je tu kardinalna greška napravljena. Međutim, ako ćemo pošteno gledati, to se nije dogodilo u Republici Srpskoj. U RS-u je potpuno drugi model. Znači, oni taj problem nisu imali. Što se tiče Federacije, ako pogledate malo etnički kako se strukturiraju stvari, Bošnjaci su, zato ja to i govorim, iako nerado ulazim po pitanju etnosa kad je u pitanju ekonomija, mislim da kad pogledate bošnjački korpus, on je mnogo neorganiziranije i lošije prošao u cijeloj toj priči nego što su Hrvati, posebno strukturalno kad gledate po mjestima u Hercegovini, na drugim nekim mjestima, itd. U tom smislu govorim. Ekonomija ne poznaje etničke granice.

DANI: Za kraj, kakva je perspektiva Energoinvesta? Koja su to tržišta, projekti, čemu se Vi nadate, šta očekujete?

VLAHOVLJAK: Iskreno da vam kažem, s ovom strukturom ljudi koju mi imamo, a imamo jedan mladi naraštaj koji dolazi, koji je u zadnjih 7-8 godina stekao iskustvo u realizaciji projekata na međunarodnom planu, u inostranstvu, ja se uopće ne bojim kad je Energoinvest u pitanju. Mi ćemo i dalje raditi na ovim djelatnostima. Uprkos svim političkim blokadama, problemima koje imamo, mi ovih dana puštamo najveći ekološki projekt u jugoistočnoj Evropi u termoelektrani Nikola Tesla B u Obrenovcu. To je projekt vrijedan 33 miliona eura i sa čijom realizacijom mi postajemo regionalni lider u toj vrsti poslova. To je najsloženiji projekt koji je Energoinvest tehnički, tehnološki uradio u zadnjih 25-30 godina. Time smo ovjerili svoju sposobnost da se uhvatimo ukoštac s najsloženijim projektima koji dolaze i kad je u pitanju država BiH. Samo je pitanje koliko će lokalna zajednica imati hrabrosti i povjerenja da nam dodijeli na realizaciju tako krupne investicione zahvate koji će danas ili sutra u ovoj državi sigurno morati da se dogode. Prije svega mislim na projekte iz oblasti elektroenergetskog sektora. Dakle, ja perspektivu Energoinvesta vidim kao jako dobru, i kad je u pitanju BiH, a kad je u pitanju inostranstvo, to je conditio sine qua non. Mi već 95 posto svojih poslova realiziramo u inostranstvu, a samo pet do šest posto u BiH.

DANI: Koliko Vam znači na inostranim tržištima ugled i reference koje je Energoinvest imao prije rata i koliko je te reputacije ostalo danas?

VLAHOVLJAK: Vjerujte da puno znači. Pojedinima je Energoinvest asocijacija na Sarajevo, BiH i obratno. Ili nekad vezuju Energoinvest i Jugoslaviju. Tako da Energoinvest nigdje u svijetu nije ostavio lošu referencu. On je radio na tržištima zemalja nesvrstanog svijeta, uvijek je bio prisutan izgradnjom nekog dalekovoda, nekih trafostanica, nekog procesnog postrojenja, to je poboljšavalo život tog stanovništva i ljudi to vezuju za neki lični napredak u tim vremenima. Ako u jednoj Etiopiji prvi put u životu kad mi napravimo dalekovod dođe negdje struja, onda to ljudi vezuju kao da ste im vi nešto poklonili, uprkos tome što je to jedan potpuno komercijalan ugovor. Moram reći da mi baštinimo sve ono dobro Energoinvesta koji je osnovan još 1951. godine. Mi to sa sobom nosimo i to nam puno koristi.

    
    
Promašaji strategije visokog obrazovanja
Kako zaposliti 1.000 politologa?
    
    

DANI: Dogovarajući ovaj razgovor, imali ste vrlo zanimljivu opservaciju o vijesti koje smo se slučajno dotakli, o tome da je prije nekoliko dana upriličena svečanost kojom je promovirano novih 7.000 svršenih studenata, fakultetski obrazovanih građana BiH koji su diplomirali na Sarajevskom univerzitetu. Taj podatak je s jedne strane divan, a s druge strane Vi ste sigurno u prilici da procijenite kolika je apsorpciona moć naše ekonomije, privrede, da tim ljudima ponudi i posao i sredinu u kojoj će znanje koje su stekli i primijeniti?

VLAHOVLJAK: Naravno, radostan je čovjek kada čuje da je promovirano 7.600, čini mi se, univerzitetski obrazovanih ljudi s raznih fakulteta, ali kad sam čuo profesionalnu strukturu, ostao sam prosto šokiran. Tu se radi o nekih 70 ljekara, 60 stomatologa, 70 elektroinženjera, 50 mašinskih inženjera, u odnosu na 1.117 diplomiranih s Fakulteta političkih nauka, 900 pravnika, 800 ekonomista... Vidite, ono što čini bazu, to su prije svega mašinci, građevinari, elektroinženjeri, arhitekti, itd. To je ono što bi trebalo da stvori apsorpcionu moć za ovo što ja na neki način smatram nadgradnjom, humanističkim dijelom. Kako zaposliti 900 pravnika? Kako zaposliti 1.000 politologa, žurnalista, sociologa? Naravno, bojim se da će ogroman broj tih ljudi biti dugo vremena razočaran čekajući na raznim biroima način da dođe do bilo kakvog posla i na taj način devalvirat će i sve njihove ambicije. Kad misle da su sve u životu završili, onda dolaze do najtežeg problema, do gotovo bezizlazne situacije - nalaženje posla. To dokazuje da mi kao društvo nismo imali strategiju za jačanje baze, proizvodnje, onoga što je konzum ovog što se zove ekonomija, pravo, sociologija, itd. Mi u Energoinvestu smo zaposlili jedan broj ljudi koji su završili političke nauke, sociologe, pravnike. To su vrlo mladi ljudi i prije neki dan, poslije nekoliko godina rada na određeno vrijeme, ja sam se odlučio da ih primimo u stalni radni odnos. Ja mislim da su to danas najsretniji ljudi u ovom gradu. I prosto se pitam, kako uopće stvoriti konzum za takvo nešto kao što je taj broj tako visokoobrazovanih, mladih, ambicioznih ljudi željnih posla kojima društvo jednostavno nema fizičkih mogućnosti da takvo nešto priušti.

DANI: Zanimljivo bi bilo čuti od Vas jedan praktičan savjet: da ste sad u prilici roditelja koji pokušava usmjeriti svoje dijete kad je studij u pitanju, a koji perspektivu svog djeteta vezuje za BiH, šta biste sugerirali da studira?

VLAHOVLJAK: Iskreno da vam kažem, nisam uspio svog sina usmjeriti ka onome što sam ja želio. Moram ispričati jednu anegdotu. Sin mi je rekao: "Slušaj, tata, ti nisi trebao uopšte imati dijete prirodnim začećem. Ti si trebao sebi napraviti klona da ti zna dobro matematiku, fiziku, da završi elektrotehniku i da se zaposli u Energoinvestu. Mene to uopšte ne zanima. Ja sebe vidim kao budućeg ekonomistu ili pravnika i svršena stvar." Na fakultetu je profesora Ganića, SSST-u, studira ekonomiju. Da zanemarim to, iskreno, u ovom trenutku mislim da je potrebno promovirati prije svega tehničke nauke. I to bazne tehničke nauke. Znači, prije svega, elektrotehniku, mašinstvo i građevinu. I mislim da će to i u budućnosti biti nešto na šta treba oslanjati ekonomiju BiH.

DANI: Koliko će ovi diplomirani inženjeri elektrotehnike, građevine, mašinstva, čekati na zaposlenje?

VLAHOVLJAK: Ako govorite o građevinskim inženjerima, oni gotovo ne čekaju nijednog dana na zaposlenje. Bez obzira na sve, ono što je najviše prisutno u ovoj državi, iako je u zadnjoj godini to malo usporeno, bila su ulaganja u građevinarstvo, izgradnju, itd. Elektro i mašinski inženjeri nažalost još uvijek nemaju pravu bazu za zapošljavanje. Vi danas imate Elektroprivredu, imate Energoinvest, imate nešto malo mašinske industrije koja radi. Ali sam ubijeđen da će mnogo jednostavnije naći posao nego ovi o kojima smo maloprije govorili, taj ogroman broj ekonomista, pravnika, sociologa, politologa..

(BH Dani) 

Komentari (2)

	1. 22-11-2009 11:20
	Cestitam direktoru na izboru i puno uspijeha u rukovodjenju ENERGOINVESTA renomirane svetske firme. Nas u DIJASPORI posebno raduje uspjeh nasih firmi na inostranim trzistima. BiH ima ogroman energetski potencijal i treba dati sansu i povjerenje ENERGOINVESTU da gradi ener. objekte u BiH.  U razvoj ENERGOINVESTA treba puno vise investirati a ne investirati donacije u objekte koji zjape prazni!   ENERGOINVEST treba da bude ponovo OKOSNICA   privrednog razvoja BiH. Nadam se da ce DIREKTOR formirati SPOSOBAN TIM na osnovu REFERENCI stecenih u zemlji i inostranstvu. U DIJASPORI ima vrlo sposobnih pojedinaca koji  uspjesno vode firme ili su na visokim pozicijama U VELIKIM systemima koje treba pozvati da POMOGNU privrednom razvoju BiH.  Nasa drzava je dobila vise DONACIJA prema broju stanovnika nego sto je NJEMACKA dobila MARSALOVIM PLANOM. Uporedite REZULTATE sami, kako se NJEMACKA razvila poslije rata a kako BiH. Kod nas su FIRME kupovane za PAPIRE cime je zadan smrtni udarac privredi BiH. Privredni system BiH je potpuno UNISTEN a da zato niko ne snosi odgovornost. Imalo je dovoljno novca da se mnogi giganti OBNOVE i nove firme otvore a nijesu uglavnom zbog neznanja i korumpiranih LIDERA na VLASTI koji su profitirali a GRADJANI su dovedeni u SIROMASTVO.  GRADJANI BiH trebaju na slijedecim izborima IZABRATI SPOSOBNE LIDERE i ISTINSKE PATRIOTE BiH koji ce ih povesti putem PROGRESA u sigurnu BUDUCNOST. Kod nas uglavnom pobjedjuju na izborima oni koji zaigraju na NACIONALNOJ karti a ciji su REZULTATI u privrednom i politickom smislu KATASTROFALNI!  Sta je rijesenje za BiH? Jak PRIVREDNI RAZVOJ invesiranje u RAZVOJ velikih GIGANATA kao sto je ENERGOINVEST i druge firme koje imaju PROFITNE PROGRAME. BiH raspolaze sa ogromnim POTENCIJALOM koji treba ISKORISTITI, oni koji sada upravljaju drzavom i privredom nemaju SPOSOBNOSTI da to ucine. Istina kod nas ni politicko pitanje nije rijeseno, nametnutim nepravednim mirom u DEYTONU nasa je drzava dovedena u politicki CORSOKAK! BiH je KOMPLEXNI PROBLEM za cije rijesnje je potreban SPOSOBAN TIM koji ce znati UPRAVLJATI politickim i privrednim PROCESIMA  BiH. Onim LIDERIMA koji su se DOKAZALI treba dati ponovo sansu mislim na Dr. Silajdjica.   Zameram INTELEKTUALCIMA BiH sto ne dignu glas i kazu STOP politici koja VODI BiH u NESTANAK. Svi kojim je stalo do BiH trebaju postaviti sebi PITANJE sta mogu NAJBOLJE uciniti za svoju drzavu BiH? Kritikovanjem i konstatacijom loseg stanja nece se stanje u BiH promijeniti na bolje.   Potrebne su konkretne AKCIJE sa programiranim aktivnostima CILJANO ORIJENTIRANIM u smjeru izgradnje BiH kao MULTIETNICKE, DEMOKRATSKE DRZAVE ravnopravnih gradjana BiH. Gosti

Huzeir Hasanovic, dip.ing.el.

	2. 22-11-2009 12:43
	Lijep post. Ne odobravam politiku dr. Harisa Silajdžića ali za rezultate na ekonomskom planu, dovođenju investitora i nalaženju tržišta za naše firme skidam kapu.     Mnogo je uradio u zadnje dvije tri godine. Ogromni respekt. Registovani

bosanac

Upisi komentar

Molimo drzite se teme ovog teksta. Nepodobni komentari biti ce obrisani.
Ime:
BBCode:
Komentar:
Code:*
	Kontaktiraj me e-mailom o odgovorima na moj komentar