1. 15-06-2009 09:09

pa ja,svako se bori za svoje bozanstvo.tako i sufije za turbeta i kaburove.

Gosti

2. 16-06-2009 07:16

Kako je samo lahko zavaditi muslimane Allahu dragi. Ne znaš kome bi se priklonio,gledajući prema tome ko koga podržava, s obzirom da imperatorske sile podržavaju sufije to znači da su oni tu samo poslušnici koji će se za njihove interese boriti protiv svoje braće.

Gosti

3. 16-06-2009 16:27

Alimi ehli sunneta su napisali mnogo knjiga u kojima su opovrgnuli vehabizam. Ovdje navodimo imena četrdeset knjiga i njihovih autora: 
 
1 - Vrlo cijenjena knjiga koja se zove Fetva koju je napisao alim šafi’i mezheba iz Medine munevvere, Muhammed ibni Sulejman rahmetullahi alejh. 
 
2 - Knjiga koja se zove Eddurerussenijje firreddi alel-vehhabijje koju je napisao Ahmed Zejni Dahlan Šafi’i, Reis-ul-ulema Mekke mukerreme. Kopija ove knjige se nalazi u Gradskoj biblioteci u Istanbulu pod brojem 1079. Knjigu je ofsetom reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula. 
 
3 - Knjiga čije je ime Risalet-us-sunnijjin firreddi alel-mubtedi’in, a koju je napisao Mustafa Kirimi rahmetullahi alejh. Ova knjiga se nalazi u Gradskoj biblioteci pod brojem 992. 
 
4 - Knjiga pod naslovom Minhat-ul-vehbijje koju je napisao Davud bin Sulejman Bagdadi rahmetullahi alejh koji je u knjizi Mundžid registrovan pod imenom Halidi. Knjiga Mundžid se nalazi u Gradskoj biblioteci pod brojem 292. Ovu knjigu je ofsetom reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula. 
 
5 - Muhammed Ebu Zuhre u svojoj knjizi Tarih-ul-mezahib-il-islamijje detaljno objašnjava činjenicu da su vehabije ehli bid’at (inovatori, otpadnici). 
 
6 - Allame Ibni Abidin rahmetullahi teala alejh piše na tri stotine i devetoj stranici trećeg toma svog objašnjenja (hašijeta) knjige Durr-ul-muhtar, “Nemezheblije sebe nazivaju muslimanima, a one, koji nemaju njihovo vjerovanje (i’tikad), mušricima odnosno kafirima. Oni kažu da ubijanje ehli sunnet muslimana i njihovih alima donosi sevab. Pripadnici ehli sunneta su 1233. po Hidžri pobijedili nemezheblije koje su postale žalosne i bijedne.” Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je napravila fotokopiju gore navedenog teksta i objavila ga je pod imenom Kitab-ul-ejman. 
 
7 - Muftija od Zebida, Sejjid Abdurrahman rahmetullahi teala alejh je rekao, “Da opovrgnem one koji napustili ehli sunnet (vehabije) i pokažem da su oni krivovjerci dovoljno je da samo citiram ovaj hadisi šerif. Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je rekao, ‘U istočnoj Arabiji će se pojaviti izvjesni ljudi. Oni će učiti Kur’ani kerim. Ali, Kur’ani kerim neće ići dalje od njihovih grla. Oni će izaći iz islama kao što strelica napušta luk. Njihova lica će uvijek biti obrijana.’ Najvažnija dužnost većine njih je da briju glavu. Oni briju lice, a na bradi imaju tanku i zašiljenu bradicu. Ovaj hadisi šerif nam govori da su oni napustili pravi put.” 
 
8 - U knjigama Essejf-us-sakil i Makalat koje je napisao Zahid-ul-Kevseri rahmetullahi teala alejh Ibni Tejmijjine i Ibni Kajjimove ideje su objašnjene i pobijene. 
 
9 - Čuvena knjiga Vehhabilere reddijje koju je napisao devedeset šesti šejh-ul-islam, sejjid, Muhammed Ataullah-efendija. 
 
10 - Knjiga Muslimana nasihat (Savjet muslimanu - koja je djelomično prevedena i na bosanski jezik) je na turskom jeziku. U njoj su dati odgovori iz knjiga alima islama na citate koji su izvađeni iz vehabijske knjige Feth-ul-medžid. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je pripremila prvo izdanje ove knjige 1970. godine. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi je ovu knjigu takođe prevela i na engleski jezik. 
 
11 - Knjiga Ševahid-ul-hak pobija Ibni Tejmijju jakim dokazima. Nju je napisao Jusuf Nebhani rahmetullahi teala alejh. Dio teksta koji je na arapskom jeziku ove cijenjene knjige je 1972. godine odštampan u knjizi pod naslovom Ulema-i muslimin. Dio prijevoda njenog teksta je 1972. godine dodan na kraj knjige Ashab-i kiram, pod imenom Jusuf Nebhani broj 253. Knjiga Ashab-i kiram je na turskom jeziku. 
 
12 - Knjiga Es-siham-us-saibe koju je napisao Jusuf-i Nebhani rahmetullahi teala alejh. Ova knjiga opovrgava nemezheblije i vehabije upotrebljavajući dokaze iz ajeti kerima. 
 
13 - Ahmed Dahlan odgovara jakim dokumentima nemezheblijama u svojim knjigama Hulasat-ul-kelam i El-futuhat-ul-islamijje. Drugi dio prve knjige je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula ofsetom reprodukovala. 
 
14 - Imam Subki rahmetullahi teala alejh u svojoj knjizi pod naslovom Šifa-us-sikam pokazao dokazima da je dozvoljeno zijaretiti Resulullaha i evlije i činiti istigasu njihovih duša (odnosno činiti dovu kroz njihove duše). Ovu knjigu je 1318/1900. godine štampala Izdavačka kuća Bulak iz Egipta. Knjigu je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula nekoliko puta ofsetom reprodukovala. 
 
15 - Šejh Sulejman je Muhammedov bin Abdulvehhabov brat. On je jedan od alima ehli sunneta. Kada je vidio da je njegov brat Muhammed započeo novi i zao put on je napisao odgovore na njegove pokvarene knjige. Od ovih opovrgavanja, knjiga Sevaik-ul ilahijje fir-redd-i alel-vehhabijje, je štampana 1306. godine. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je 1395/1975. godine ofsetom reprodukovala ovu knjigu. 
 
16 - Kadija iz Haleba, alim šafi’i mezheba, Muhammed bin Ali Zemlikani rahmetullahi teala alejh je dokazao u svojoj knjizi Durret-ul-madijje firreddi-ala-ibni Tejmijje da je dozvoljeno činiti istigasu Pejgamberovih kaburova (to jest, činiti dovu kroz grobove Pejgambera). 
 
17 - Rumeli Kadija-askeri Ehi-zade Abdulhalim bin Muhammed rahmetullahi teala alejh dokazuje u svojoj knjizi Fi-isbat-il-keramati-lil-Evlija halelhajat ve ba’delmemat da evlije i nakon svoje smrti imaju keramete. On je preselio na ahiret 1013. po Hidžri. 
 
18 - Knjiga El-akaidussahiha fi terdid-il-vehhabijje koju je napisao Hasen Džan Faruki dokazuje da vehabije iznutra uništavaju islam. Knjigu je ofsetom reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula. 
 
19 - Veliki alim i Velijji kamil sejjid Abdulhakim-efendi rahmetullahi teala alejh ovako opovrgava vehabije u svojoj knjizi Keškul: Milioni zaljubljenika (ašiklija) koji su bili posjednici kešfova i šuhuda su zijaretili Fahr-i alema sallallahu alejhi ve sellem i dobijali od Allaha teala bezbrojne ni’mete. Umjesto da navodimo razne primjere biće dovoljno da pročitamo početak čuvene kaside koju je napisao hazreti imam-ul-eimme i siradž-ul-umme Ebu Hanife Nu’man bin Sabit kada je zijaretio Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem. On piše, “O Sejjidu svih sejjida! Ja sam ovdje došao radi tebe. Molim te budi razi (zadovoljan) sa mnom. Moje zaklanjanje za tebe je moja odbrana!” 
 
20 - Knjiga Sebil-un-nedžat je na arapskom jeziku. Ona odgovara na pokvarena i kriva vjerovanja vehabija i dokazima ih opovrgava. Ova knjiga je 1394. godine prvi put štampana u Indiji. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je ovu knjigu ofsetom reprodukovala. 
 
21 - Knjiga El-mesail-ul-muntehabe je na arapskom jeziku. Ona nam iznosi pokvarena vjerovanja koja vehabije nastoje da rasprostrane među omladinom i dokumentovano ih pobija. Prvo je 1391. godine objavljena u Pakistanu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je i ovu knjigu ofsetom reprodukovala. 
 
22 - Knjiga El habl-ul-metin je na arapskom jeziku. Ona nam govori da moramo slijediti jedan od četiri postojeća mezheba, objašnjava keramet i kako se možemo možemo okoristiti (istifade) dušama evlija rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Ova knjiga je prvo izdata u Pakistanu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je i ovu knjigu ofsetom reprodukovala. 
 
23 - Knjigu Fetva-jil-haremejn je napisao Ahmed Riza han Berilevi rahmetullahi teala alejh jedan od velikih alima Indije. Ova knjiga dokumentovano odgovara vehabijama i svim nemezheblijama. Ona nam takođe i detaljno objašnjava organizaciju koja se zove Nudvet-ul’ulema koja nanosi islamu štetu i koja je smještena u gradu Luknov u Indiji. Ova knjiga, koja je 1317. godine napisana na arapskom jeziku, je objavljena u Pakistanu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je ovu knjigu 1977. godine ofsetom reprodukovala. 
 
24 - Knjiga El medaridž-us-senijje firreddi alel-vehhabijje-ji Hindijje odgovara vehabijama i na urdu i na arapskom jeziku. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je i ovu knjigu 1994. godine ofsetom reprodukovala. 
 
25 - Knjiga Tarik-un-nedžat koju je napisao Muhammed Hassen Džan Faruki je 1931. godine štampana u gradu Sind Hajdarbadu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je 1994. godine ofsetom reprodukovala ovu knjigu i na arapskom i na urdu jeziku. 
 
26 - Sun’ullah Halebi rahmetullahi teala alejh je jedan od alima Mekke mukerreme. On je dokazao u svojoj knjizi Sejfullah ala men kezzebe ala Evlijaillah da evlije kaddesallahu teala esrarehumul’aziz imaju keramete i nakon svoje smrti. On je 1117. po Hidžri napisao ovu knjigu. U knjizi Fetavaji Hajrijje, u poglavlju o kerahetu, piše da je keramet i tevessul dozvoljen. 
 
27 - Hazreti Šah Ahmed Sa’id Dehlevi u svojoj knjizi Tahkik-ul-hakkil mubin odgovara čvrstim dokazima na četrdeset pogrešnih izjava vehabija iz Indije. On piše u četrdesetom odgovoru da je Abdul’Aziz Dehlevi rekao, u tefsiru na (objašnjavajući) sure Fatiha, “Haram je tražiti nečiju pomoć, uzdati se samo u njega, i ne pomisliti da je Allah dželle-šanuhu počastio tu osobu tom pomoći. Dozvoljeno je tražiti nečiju pomoć, ako se - dok tražimo tu pomoć - uzdamo samo u Allaha teala, mislimo da samo Allah dželle-šanuhu sve stvara preko posrednika (sebeba), da je ta osoba samo jedan od tih Njegovih posrednika (sebeba) i da je ona (ta osoba) počašćena Allahovom teala pomoći. Pejgamberi i evlije su takođe, ovako misleći, tražili pomoć od drugih. Ovako od nekog tražiti pomoć, misleći ovako, je isto kao i tražiti pomoć od Allaha teala.” On kaže u tefsiru sure Abese, “Kada se mrtvac spali duša je ostavljena bez mjesta. Kada se mrtvac zakopa duši se dodijeli mjesto. Mi se iz ovoga razloga možemo okoristiti zakopanim evlijama i drugim salih (dobrim) muslimanima. Takođe je ovako moguće i mrtvacu pomoći. To nije slučaj sa mrtvacem koji je spaljen.” Hazreti Abdulhak Dehlevi piše u prijevodu Miškata, “Najveća broj šejhova (mešajih-i izam) i alima fikha su rekli da je dozvoljeno tražiti pomoć od Pejgambera i evlija i nakon njihove smrti. Posjednici kešfa i savršenstva su kazali da je to tačno. Mnogi od njih su se postigli viši nivo dobijanjem fejza od duša. Oni koji su se ovako uzdigli se nazivaju Uvejsi. Imam Šafi’i je rekao da je kabur imam Musa Kazima terijak (čuveni protivotrov) za uslišavanje njegovih dova i da je to on često iskusio. Imam Gazali je rekao da onaj, kojme je dato da bude sebeb za tevessul i fejz, može biti sebeb za tevessul i fejz i nakon svoje smrti. Jedan od velikih mešajih-i kiram je rekao da je vidio da četiri velike Velije imaju tesarruf i nakon svoje smrti isto onako kao što su ga imali i kada su bili živi. Dvojica od ovih Velija su hazreti Ma’ruf-i Kerhi i hazreti Abdulkadir-i Gejlani. Ahmed bin Zerruk, jedan od alima i velikih evlija sa zapada je rekao, “Hazreti Ebul’Abbas-i Hadremime me je jednom upitao, ‘Šta misliš da li evlija više pomaže kada je živ ili kada je mrtav?’ Ja sam odgovorio, ‘Svako kaže živ, a ja kažem da mrtav više pomaže.’ On je rekao, ‘U pravu si, pošto je on, kada je živ, među ljudima, a kada je mrtav on je u Hakkovom huzuru (odnosno sa Allahom teala).’ ” Ahmed bin Ukbe Hadremi je veliki evlija. Njegova biografija je napisana u knjizi Džami’u keramat-il-Evlija pod imenom Demirdaš. On jasno objašnjava kroz ajeti kerime i hadisi šerife da ljudska duša ne umire kada čovjek umre. On dodaje da je duša svjesna, da prepoznaje posjetioce i da zna šta oni rade. Ruhovi kamila (savršenih muršida) i evlija kaddesallahu teala esrarehumul’aziz su na visokom stepenu i kada su mrtvi isto onako kao i kada su bili živi. Duhovno (ma’nevi) oni su bliži Allahu dželle-šanuhu. Evlije ispoljavaju keramete i na dunjaluku i nakon svoje smrti. Duša je ta koja čini keramete. Duša ne umire kada čovjek umre. Samo Allah dželle-šanuhu stvara i čini keramete. Sve se dešava samo sa Njegovim kudretom. U poređenju sa Allahovim dželle-šanuhu kudretom (moći) niko nije ništa, živ ili mrtav. (Niko ne može ništa učiniti. Allah dželle-šanuhu sve čini.) Zato, nije začuđujuće da Allah dželle-šanuhu šalje usluge (ihsan) posredstvom (vasitom) onih koje On voli. Mi uvijek možemo vidjeti da Allah dželle-šanuhu sve stvara i daje posredstvom (vasitom) onih koji su živi. Čovjek ne može ništa stvoriti, ni kad je živ ni kad je mrtav. On samo može biti sebeb i vasita (uzrok i posrednik) za Allahovo teala stvaranje. 
 
Hazreti mevlana Abdulhakim Sijalkuti ovako piše u svojoj knjizi Zad-ul-lebib, na osnovu citata iz Abdulhak Dehlevijeve knjige Eši’at-ul-leme’at, “Puno svijeta ne vjeruje činjenicu da se možemo posredstvom ehli kabr (mrtvih) okoristiti i dobiti pomoć (istifade). Oni kažu da je cilj posjete kabura da mrtvim proučimo nešto i da im učinimo dovu. Većina velikana tesavvufa i alima fikha je rekla da je iskušena pomoć onih koji su u kaburu. Ovo isto su takođe jednoglasno rekle i evlije koje posjeduju kešf. U stvari, mnogi su kazali da su (duhovno) uznapredovali dobivanjem fejza od duša. Oni se zovu Uvejsi.” Nakon ovoga je hazreti Sijalkuti dodao, “Ja ne razumijem šta su naumili oni koji kažu da mrtvi ne mogu pomoći. Ko čini dovu on traži od Allaha teala. On stavlja Allahovog teala dragog roba kao posrednika (vasitu) da mu dova bude kabul. On kaže, ‘Ja Rabbi! Daj mi radi hatra i hurmeta (ljubavi i poštovanja) ovog Tvog roba kojem si Ti dao obilan ihsan’. Ili, pozivajući Allahovog teala roba, za kojeg vjeruje da ga Allah dželle-šanuhu puno voli kaže, ‘O Allahov Velija učini za mene šefa’at! Učini za mene dovu! Budi vasita (posrednik) da mi Allah dželle-šanuhu ispuni želju!’ Samo Allah dželle-šanuhu sam sve stvara i samo od Njega sve tražimo. Velija je samo razlog i posrednik (vesile i sebeb). Evlija je takođe prolazan. On će takođe biti uništen. On ništa ne može napraviti. On nema snagu i moć da čini tesarruf (da pomaže). Kada bi bilo širk ovako reći ili vjerovati ili vjerovati nekome drugom pored Allaha teala onda bi takođe bilo zabranjeno i od živih tražiti dovu ili nešto drugo. U našoj vjeri nije zabranjeno tražiti dovu ili nešto drugo od živih. Naprotiv, rečeno je da je mustehab. To je uvijek bilo uobičajeno. Ako oni, koji ovo ne vjeruju, misle da kažu da nakon smrti ne postoji keramet oni će morati dokazati ovu svoju predpostavku. Tačno je da su neke evlije, nakon svoje smrti, uzdignute do alem-i kudsa. Oni su u huzur-i ilahi (Allahovom teala prisustvu) sve zaboravili. Oni su nesvjesni dunjaluka i svega šta se dešava na dunjaluku. Oni ne čuju dove. Oni neće biti ni sebeb ni vasita ni za šta. Ovakve medžzub (zanesene, ushićene) evlije takođe postoje i na dunjaluku. Ako neko ne vjeruje keramet to ne mijenja stvar. On ne može dokazati svoju predpostavku. Kur’ani kerim, hadisi šerif i događaji, koji su se desili i koji su viđeni, i stoljećima poznati, pokazuju da oni nisu u pravu. Ako neki džahil (neznalica) ne očekuje nešto od Allaha teala već kaže da evlija radi i stvara i ako on, ovako misleći, od njega nešto traži, to mu treba zabraniti i čak ga treba kazniti. Ali, ovakvom tvrdnjom ne možemo kaljati i klevetati alime islama i arife (alim islama, ekspert u vjerskom znanju koji zna ma’rifet tesavvufa kroz srčani kešf i koji zna veličinu i sifate Allaha teala) pošto je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem zijaretio kaburove i mrtve i nazivao im selam. On nam nikada nije zabranio da nešto tražimo od mevta (mrtvaca). Ovisno od stanja (hallova) posjetilaca, i onih koje posjećujemo, za neke učimo dovu dok od drugih tražimo pomoć. Svaki musliman zna da su Pejgamberi salevatullahi teala alejhim edžma’in živi u svojim kaburima. Niko ovo ne može poricati. Međutim, mi smo čuli o onima koji ne vjeruju činjenicu da evlije mogu pomoći iz svojih kaburova kao i to da se od njih može zatražiti pomoć.” 
 
Abdulhak Dehlevi kaže u svojoj knjizi Džezb-ul-kulub, “Ibni Ebi Šejbe nam prenosi: U hazreti Omerovo vrijeme je u Medini bila velika suša. Neko je otišao kod Resulullahovog alejhisselam groba (Kabr-i Nebevi) i rekao, ‘O Resulullah! Učini dovu da padne kiša inače će tvoj ummet biti uništen!’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mu se pojavio snu, i rekao, ‘Idi i od Omera traži muštuluk, pašće kiša.’ Ibni Dževzi kaže, ‘U Medini je bila velika suša. Ashabi su otišli hazreti Ajši i zamolili je da im pomogne. Ona im je rekla da naprave rupu na plafonu Resulullahovog turbeta. Oni su tako i učinili. Pala je velika kiša. Kabr-i šerif je bio sav mokar.’ ” Ova dva izvještaja su dokaz da su ashabi kiram tražili pomoć od kabra. Čak im je i hazreti Ajša radijallahu anha, koja je bila mudžtehid, naredila da traže pomoć od kabura. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je dao osobi, koja je tražila pomoć od njegovog kabra, vesele vijesti da će pasti kiša. Iz ovog razloga, ne vjerovati da se od Resulullahovog kabra može tražiti pomoć, znači poricati idžma’ ashaba kiram. Kako piše u knjizi Hisn-ul-hasin Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ko je izgubio životinju treba da kaže, ‘O Allahovi robovi! Pomozite mi! Neka i vama Allah dželle-šanuhu dadne merhamet!’” U jednom drugom hadisi šerifu se kaže, “Na mjestu gdje se plašimo trebamo tri puta reći, ‘O Allahovi robovi! Pomozite mi.’” Ova dova je često iskušena. U drugom hadisi šerifu se kaže, “Neko ko zbog nečeg ima gubitak treba da uzme abdest i da klanja dva rek’ata namaza! Nakon namaza treba da kaže, ‘Ja Rabbi! Od Tebe tražim. Preklinjem Te uzimajući kao posrednika (vesile) Tvoga Pejgambera Muhammeda alejhisselam koji je Tvoj rahmet za sve svjetove (aleme). O Muhammed! Ja te uzimam kao posrednika (vesile) da mi moj Rabb primi (ukabuli) moju želju. Ja Rabbi! Učini ga mojim šefa’atdžijom (posrednikom)!’” Svaki musliman zove Resulullaha kada kaže u namazu, “Esselamu alejke ejjuhen-Nebijju!” Samo ovo je dovoljno da odgovori onim koji poriču ovu činjenicu. Istovremeno, ovo nam pokazuje i činjenicu da je Rabita dozvoljena (džaiz). Uspostaviti rabitu sa evlijama-kaddesallahu teala esrarehumul’aziz-je slično upotrebi naočara starijoj osobi koja ne vidi dobro. Ajeti kerim, “Tražite posrednika (vesilu)!” ističe činjenicu da je potrebno tražiti muršid-i kamila (velikog alima) da bi dobili fejz od Allaha dželle-šanuhu. 
 
U knjizi Tavali’ ul-envar piše, “Kada idete Resulullahu sallallahu teala alejhi ve sellem u posjetu trebate iz svog srca izbaciti dunjalučke misli. Trebate samo od Resulullaha očekivati pomoć. Dunjalučke misli sprečavaju pomoć. Trebate razmišljati o tome kako je on živ u kabru, kako on prepoznaje one koji ga zijarete, kako mu je Allah dželle-šanuhu dozvolio da dadne ono što se od njega traži i kako se samo preko njega može približiti Allahu dželle-šanuhu.” 
 
Imam a’zam Ebu Hanife nam u svojoj knjizi Musned prenosi vijest koja nam dolazi od Abdullaha ibni Omera, “Kada zijaretimo Kabr-i se’adet, približavamo mu se sa strane koja gleda prema kibli. Leđa okrećemo prema kibli. Okrenućemo se prema kaburu i nazvaćemo selam, ‘Esselamu alejke ejjuhen-Nebijju ve rahmetullahi ve berekatuh.’” Ibni Hadžer Mekki kaže da je bolje (efdalnije), kada zijaretimo, činiti dovu stojeći nego sjedeći. Ruknuddin Ebu Bekr Muhammed Kirmani, hanefi alim fikha je rekao, “Za vrijeme zijareta ćemo preklopiti desnu ruku preko lijeve, isto kao u namazu.” Musteheb je biti od šebaka (rešetki) udaljen četiri zra’ (dva metra). Ovdje se završava prijevod iz knjige Tahkik-ul-hakkil mubin. Ovo nije Šemsuddin Muhammed Kirmani koji je preselio na ahiret 786/1384. 
 
28 - Knjiga Feth-ul-medžid piše na 66., 107. i 386. stranici da je u svakoj prilici potrebno učiniti idžtihad. Na 387. i 390. stranici piše da oni koji slijede (čine taklid) mezheb moraju da znaju delile (dokaze) svog mezheba i da postaju mušrici ako ih ne znaju. Knjiga sama sebi kontradiktira na 432. stranici i kaže da džahili ne mogu činiti idžtihad. Na 78., 167., 183., 503. i 504. stranici piše da onaj ko od mrtvaca (mejjita) traži šefa’at postaje mušrik (kafir). Takođe je napisano i to da je očekivanje kerameta i fajde (koristi) od mrtvaca širk. Na 115., 140., 173., 179. i 220. stranici ova knjiga piše da su muslimani obožavali evlije. Na 133., 134., 136., 139., 140., 484. i 485. stranici piše da je očekivanje bereketa i koristi (fajde) od kabura širk. Na 143., 146., 191. i 503. stranici piše da je traženje dove od mrtvaca (mejjita) širk. Na 169., 179., 416. i 503. stranici piše da mrtvac ništa ne osjeća i ne čuje. Na 222., 223., 234., 247., 274. i 486. stranici piše da je posjećivanje kaburova evlija, i dobijanje od njih fajde (koristi), širk. Na 181. i 211. stranici piše da je traženje šefa’ata pripisivanje šerika (zajedničara, ortaka, druga) Allahu dželle-šanuhu. Na 258., 259. i 260. stranici piše da je zabranjeno približavati se Resulullahovom Hudžre-i se’adetu da bi mu nazvali selam. Na 486. stranici piše da su ashabi kiram radijallahu teala alejhim edžma’in činili dovu okrenuvši leđa Resulullahovom kabru. 
 
Alimi ehli sunneta su, nekoliko stotina godina prije nego što su se vehabije i pojavile, odgovorili na ove njihove izmišljene laži i krivotvorine. Ovdje navodimo imena knjiga koje u sebi sadrže odgovore na njih i koje su postale čuvene među učenim ljudima. One su: Knjiga Šifa koju je napisao hazreti kadi Ijad; knjiga Ettergib vet-terbih koju je napisao alim hadisa Abdul’azim Munziri; knjiga Miškat-ul-Mesabih koju je napisao Velijjuddin Tebrizi; knjiga Mevahib-ul-ledunnijje koju je napisao imam Kastalani; knjiga Džami’us-sagir koju je napisao imam Sujuti; knjiga Eljevakit-vel-dževahir koju je napisao Abdul-Vehhab Ša’rani; knjiga Hulasat-ul-vefa koju je napisao imam Semhudi; knjiga Džem’ul-esrar koju je napisao Abdulgani Nablusi; knjiga Takrib-ul-usul koju je napisao sejjid Ahmed Dahlan; knjiga Metalib koju je napisao Fahruddin Razi; knjiga Tuhfet-uz-zuvvar koju je napisao Ibni Hadžer Mekki; knjiga Feth-ul-bari koju je napisao Ibni Hadžer Askalani; knjiga Šerh-i šifa koju je napisao Šihabuddin Haffadži; knjiga Mensek koju je napisao allame Halil Maliki; knjiga Šerh-ul-mevahib koju je napisao Muhammed Zerkani Maliki; knjiga Šerh-i šemail koju je napisao imam Munavi; knjiga Nukul-uš-šer’ijje firreddi alelvehhabijje koju je napisao Mustafa Šatti Hanbeli; knjiga Nešr-ul-mehasin koju je napisao Abdullah Jafi’i; knjiga Šehr-ul-ihja koju je napisao sejjid Murteda Hanefi; knjiga Se’adet-i darejn koju je napisao Jusuf Nebhani; knjiga Mesalik-ul-hunefa koju je napisao imam Kastalani; knjiga Kitab-uz-zuhd koju je napisao imam Ahmed; knjiga Hilje-tul-Evlija koju je napisao Ebu Muhammed Halil; knjiga Safvet-us-safve koju je napisao Ibni Dževzi; knjiga Keramet-ul Evlija koju je napisao Lalkai; knjige Fetva-i hadisijje i El-dževher-ulmunzam koje je napisao Ibni Hadžer Mekki; knjiga Misbah-uz-zulam koju je napisao allame Ebu Abdullah Maliki; knjiga Misbah-uz-zulam koju je napisao Kila’i; knjiga Bugjet-ul-ahkam koju je napisao Nureddin Ali Šafi’i; knjiga Hudžet-ullahi alel-alemin koju je napisao Jusuf Nebhani; knjiga El-intisar lil-Evlija-il-ebrar koju je napisao Tahir Sunbul-efendija; knjiga Dževahir-ul-akdejn koju je napisao Nureddin Ali Semhudi; knjiga Nefehat-i Šazilijje koju je napisao Hasen Advi Misri; knjige Edžvibet-ul-merdijje i Bahr-ul-mevrud koje je napisao Abdulvehhab Ša’rani; knjige Ber’ul-eskam i Lem’u-berk-il-makamat koje je napisao Mustafa Bekri; knjiga Kešf-un-nur koju je napisao Abdulgani Nablusi; knjiga Šerh-i Hizb-il bahr koju je napisao Ahmed Zerruk Maliki; knjiga Džila-uz-zulam firreddi alen Nedždilleziedallel-avam koju je napisao allame sejjid Alevi; knjiga Sejf-ul-Džebbar koju je napisao Fadl-i Resul Bedajin; knjiga Tarih-i Vehhabijjan koju je napisao Ejjub Sabri paša na turskom jeziku koja je 1296. godine štampana u Istanbulu. 
 
Kada posjećujemo nečiji mezar, duša onog koji leži u kaburu se odražava na dušu posjetioca, kao u ogledalu. Ako je duša posjetioca na visočijem nivou, njegovo srce se počne sikirati (nelagodno osjećati), postane uznemireno i ošteti se. U početku islama je iz ovog razloga bilo zabranjeno posjećivati kabur. Kasnije je postalo dozvoljeno posjećivati kabur (grob), kada je bilo i mrtvih muslimana. Hadis, “Onome ko posjeti moj kabur je isto kao da me je posjetio i dok sam bio živ” nam naređuje da posjećujemo Resulullahov alejhisselam blagoslovljeni grob (Hudžre-i se’adet) i da se njime okoristimo. Oni koji su ga posjećivali (Resulullaha) dok je bio živ bi od njega vraćali sa puno fajde (koristi). Ovaj hadisi šerif nas informiše da će se i oni koji zijarete njegov mubarek kabur ovako vratiti. 
 
Veliki alimi islama kao što su Abdulkadir-i Gejlani, Muhjiddin-i Arabi, Takijjuddin-i Ali Subki, Ahmed ibni Hadžer-i Mekki i Abdulgani Nablusi rahimehumullah su davno dokazima pokazali, prije nego što su se vehabije i pojavile, da je džaiz (dozvoljeno) posjećivati kaburove (mezareve) evlija, činiti im tevessul (okoristiti se upotrebljavajući ih kao posrednike) i moliti (tražiti) za Allahov teala afv (uslugu, oprost) i merhamet (milost). Hazreti Jusuf Nebhani u svojoj knjizi Ševahid-ul-hak citira duge izvode i dokaze iz knjiga uzvišenih alima rahmetullahi teala alejhim edžma’in i tako ponižava vehabije. Pedeset stranica ove knjige, koja je na arapskom jeziku, je 1972. godine štampano u knjizi Ulema-ul-muslimin (Ulema-ul-muslimin ve-l-vehhabijjun). Jedan drugi dio ove knjige je preveden na turski jezik i dodan našoj knjizi na turskom jeziku Faideli Bilgiler pod naslovom Dogruya inan, Bolucuye aldanma (i našoj knjizi na engleskom jeziku koja se zove The Religion Reformers in Islam - koja je djelomično prevedena na bosanski jezik pod naslovom Vjerski reformatori u islamu). Pametna omladina, koja ga pročita, će odmah shvatiti da su vehabije neiskrene, na putu dalaleta i vrlo glupi. 
 
Hazreti Alauddin-i Attar-kuddise sirruh-piše u svojoj knjizi Rešehat, “Onaj ko posjeti mezar evlije rahmetullahi teala alejhim edžma’in se okoristi direktno proporcionalno koliko je shvatio veliku osobu koja leži u kaburu i proporcionalno količini tevedždžuha (lijepih misli koje je usmjerio) prema Veliji to jest, direktno proporcionalno koliko je uz njega priljubio svoje srce. Iako zijaret kabra ima puno koristi daljina ne pravi prepreku onome ko može učiniti tevedždžuh duši evlije. Behauddin-i Buhari naređuje [onim koji su u stanju da Allahu dželle-šanuhu direktno učine tevedždžuh] da direktno učine tevedždžuh (okrenu se prema, priljube svoje srce) Haku teala. Kada posjećujemo kaburove evlija trebamo zanijjetiti da činimo tevedždžuh prema Allahu dželle-šanuhu. Ruh Velije treba da bude posrednik (vesile) za potpuni tevedždžuh prema Allahu dželle-šanuhu. Isto tako trebamo Allahu dželle-šanuhu učiniti tevedždžuh dok smo skromni prema drugim ljudskim bićima. Zato što je skromnost prema ljudskim bićima, radi Allaha teala, makbul (kabul, magbul, cijenjena, usvojena, primljena, uslišana).” 
 
Da bi, čineći tevedždžuh Allahu dželle-šanuhu, dobili fejz-i ilahi, koji konstantno, svakog momenta teče, srce mora biti očišćeno od gafleta (nehaja, nemara, indolencije) i dunjalučkih interesa. Srce koje nije ovakvo, i koje je pocrnjelo od kufra, bid’ata i grijeha ne može ni Allahu dželle-šanuhu učiniti tevedždžuh ni dobiti fejz-i ilahi. Ovakvi ljudi trebaju da slijede hadisi šerif, “Lajese’uni…”, trebaju da nađu muršid-i kamila ve mukemmila (velikog alima) odnosno pravog Resulullahovog nasljednika (varisa) koji je stekao Allahov teala fejz, da edebli sjede u njegovom prisustvu i da dobiju dio fejz-i ilahi koji dolazi u njegovo srce. Kada ne možemo naći pravog muršida moramo se dobro čuvati da ne slijedimo i da nas ne prevare lažni šejhovi i tarikatdžije koji nisu u stanju da razdvoje iman od kufra. 
 
Hazreti Abdullah-i Dehlevi piše u svom osmom pismu, “Učinite tevedždžuh duši ovog fakira! Ili, otiđite kod mezara Mirze Mazher-i Džan-i Džana i učinite tevedždžuh njegovom ruhu! Allahov teala fejz se može dobiti čineći njemu tevedždžuh. On je korisniji od hiljada ljudi našeg vremena.” Na pedeset osmoj stranici knjige Makamat-i Mazherijje piše, “Zijaretite mezareve evlija i preklinjite ih da vam daju fejz! Proučite Fatihu i Salavat i pošaljite njihove sevabe njihovim mubarek dušama. Uzmite ih kao posrednike (vesile) da dobijete Allahovo teala zadovoljstvo (rizaluk) što je i zahir (jasan, vidljiv) i batin (sakriveni) put se’adeta (sreće). Međutim, vrlo je teško dobiti fejz od srca evlija bez čišćenja srca (činjenja kalbi tasfije). Hadže Behauddin-i Buhari kaddesallahu teala sirrehul’aziz je zato rekao da je bolje tražiti direktno od Allaha teala a ne kroz srca evlija. 
 
Vehabije i izvjesni vjerski ljudi, koje su vehabije prevarile, kažu da je bid’at učiti mevlid (mevlud). Pored toga što je napisao knjigu, kao dokument i kao odgovor njima po ovom pitanju, hazreti Ahmed Sa’id-i Faruki dokazuje u trideset sedmom pismu u knjizi Mektubat-i Ahmedijje da je dozvoljeno učiti mevlid i da donosi puno sevaba što je takođe dokazano i na dvije stotine trideset trećoj stranici knjige Hudždžet-ullahi alel’alemin fi mu’džizat’i Sejjid-il-Murselin koju je napisao Jusuf-i Nebhani kaddesallahu teala sirrehul’aziz, na kraju knjige El-besair li-munkirit-tevessul-i bi’ehlil-mekabir, u knjizi En-ni’met-ul kubra alel-alem fi-mevlid-i sejjid-i veled-i Adem. Ove tri knjige kao i sljedeće četiri navedene knjige je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula ofsetom reprodukovala. Mi ne trebamo zabranjivati mevlud već učenje mevluda sa tegannijom (tj. melodično pjevanje kao kad pjevamo pjesmu), sjedenje žena i muškaraca zajedno, u istoj prostoriji i gledanje jednih u druge. 
 
29 - U knjizi, Ette’akkub-ul-mufid koju je napisao alim iz Damaska, Ebu Hamid bin Merzuk kaddesallahu teala sirrehul’aziz, i u knjizi Et-tevessul-u bin Nebi ve bis-Salihin koja je skraćena verzija dva toma knjige pod naslovom El-beraet-ul-eš’arijjin, je odgovoreno na Ibni Tejmijjine ideje i ideje Ibni Kajjima i Muhammeda bin Abdulvehheba. 
 
30 - Knjiga El-fedžr-us-sadik fir-redd-i alel-munkiri-t-tevessul-i vel-havarik koju je napisao bagdadski alim Džemil Sidki efendija ponižava vehabije. 
 
31 - Knjiga Nur-ul-jakin koju je napisao alim iz Tajlanda hazreti Mustafa bin Ibrahim Sijami. Knjiga je izdata 1345. godine, a Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula ju je 1396/1976. godine ofsetom reprodukovala. Ova knjiga dokumentovano odgovara tajlandskim vehabijama. 
 
32 - Alim iz Indije, Muhammed Abdurrahman Silheti, je u svojoj knjizi Sejf-ul ebrar-il-meslul… pokazao čvrstim dokazima da su vehabije u Indiji licemjeri. 
 
33 - Muftija Mahmud Sahib, još jedan alim iz Indije, i u svojoj knjizi Reddi vehhabi-ji Hindi odgovara vehabijama i podučava ehli sunnet. 
 
34 - Mevlana Muhammed Kuttu rahmetullahi teala alejh profesor na Faruk Koledžu u gradu Kalkuti, republika Kerala, Indija, je dokazima odgovorio vehabijama u svojoj knjizi Kitab-us-sunni koja je napisana na malajskom jeziku. Knjiga ima tri toma. 
 
35 - Knjiga Mizan-uš-šeri’a Burhan-ut-tarika koju je napisao Muhammed Hilmi-efendi rahmetullahi teala alejh piše o napadima izvjesnih ljudi na alime tesavvufa i onda na svaki od njih, pojedinačno, piše predivan odgovor. Knjiga je na turskom jeziku i u rukopisu je. On je prvo dobio fejz od Zijauddina Gumušhaneli-efendije u Istanbulu, zatim od Hadži Ahmed-efendije iz Sivasa. Hadži Ahmed-efendija je bio halifa Ašik-efendije a Ašik-efendi je bio halifa Halid-i Bagdadija. On je 1334/1916. godine u Mar’ešu preselio na ahiret. Njegove halife, a naročito njegovi sinovi Bahir i Abdurrahman, njegov zet Vehbi i autor ove knjige, Muhammed Nef’i efendi su nastavili da prosvjećuju (iršad) narod. 
 
36 - Direktor koledža Medresat-ul-irfan u gradu Koutiala u državi Mali piše u svojoj knjizi El-hakaik-ul-islamijje da su vehabije, koje žive u Africi, razdornici i daje im lijep savjet. 
 
37 - Muderris-i allame i hatib (imam) u Hamada Sultan Džami’i, Muhammed Hamid, detaljno objašnjava hanefi mezheb u svojoj knjizi Luzum-u ittiba’i mezahib-il-eimme i dokazuje da je vadžib slijediti (taklid) jedan od četiri mezheba. Ova knjiga je napisana 1388/1968. godine a 1984. godine je u Istanbulu ofsetom reprodukovana i stavljena na kraj knjige Miftah-ul-felah. 
 
38 - Knjiga Nefehat-ul-kurb vel-ittisal bi-isbat-it-tesarrufi li-Evlija-illahi teala vel-kerameti ba’del-intikal je čuvena. Napisao ju je hanefi alim sejjid Ahmed Hamevi. 
 
39 - Ahmed Babe, alim afričke države Gana i direktor Medrese-i vatanijje, u svojoj knjizi Sejf-ul-Hak dokazima i dokumentima opovrgava vehabije. 
 
40 - Englezi su, sa ciljem da iznutra unište islam, osnovali misionarske organizacije. Ovi misionari su napisali knjige u kojima ponižavaju islam i (prave) alime islama. Englezi stavljaju na ove knjige, koje oni besplatno dijele po islamskim zemljama, imena potplaćenih ljudi kao tobožnjih autora ovih knjiga. Ehli sunnet alimi su odgovorili na ove knjige i potpuno uništili ovu njihovu podlu taktiku. Habib Alevi bin Alevi Haddad je u svojoj knjizi Mizbah-ul-enam ve džila-ul-zulam napisao na njih odgovore. Ova knjiga je 1216. godine po Hidžri napisana, a 1325. godine u Istambulu štampana. Tu je takođe i knjiga Dževazut-tevessul, Ahmeda bin Zejni Dahlana. Nju je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula 1416/1995. godine po drugi put odštampala sa ciljem da je rasprostrani po cijelom svijetu.

Gosti

4. 17-06-2009 04:47

Muslimanska zemlja koja je 1977 usla u gradjanski rat iz koga nikako da izadje. U tih 30 godina uvijek je neko bio kriv da se povuce osigurac. 
Muslimanska zemlja pocjepana na dva djela, od kojih je Juzna Somalia jedna od najsiromasnijih na svijetu.  
Muslimanska zemlja, zamisli, a istina je, sa gotovo najvecim brojem nepismenih u svijetu, najvecim brojem kriminala, razbojnistva, tortura...  
I da, muslimanska zemlja bez nastavnog plana i programa jos od 1991, bez gotovo nikakvog zdravstva, pravne strukture, proizvodnje... 
 
 
Ali jedini problem je dali neko gradi kabure na mezarima ili ne!  
Da ih Allah dz.s uputi!

Gosti

5. 17-06-2009 07:36

Sarajlija u pravu si da narod gladuje i da nema buducnosti to nije problem nego vazno je da se saudiska akida bude dominatna. Israel i Saudiarabija naj veci pomagaci amercke poltike na bliskom istoku. 
Pa sta od njih i drugo ocekivat.

Gosti

6. 17-06-2009 09:13

Rastanak 
 
Reci braci koja me vidjese mrtvoga 
pa su iz zalosti zaplakali, 
smatrate li da sam ja vas mrtvac? 
 
Nisam, 
ja sam u berzahu a ovo je moje tijelo, 
bilo je moja odjeca i kuca, 
ja sam vrabac a ovo je bio moj kavez, 
odletio sam a ono je ostalo kao zalog, 
bio sam kao biser iz skoljke, 
bio sam radi ispita, 
pa sam se oslobodio. 
 
Hvala Allahu koji me je toga oslobodio, 
i na casnom mjestu mi kucu sagradio 
Do danas sam bio mrtvac medju vama, 
a sada sam ziv i skino sam cefine. 
 
Ja danas govorim sa melekima, 
a moja dusa gleda Gospodara. 
Otisao sam i ostavio vas, 
nisam zadovoljan da vasa kuca bude moj dom. 
 
Nesmatrajte smrtni cas smrcu, 
ona je kao zivot 
i prizeljkivani cilj, 
zato neka vas ne strasi njen napad, 
ona nije nista do li 
prelazak iz zivota u zivot. 
 
 
Ebu Hamid El-Gazali

Gosti

7. 17-06-2009 22:00

imate eto vi u bosni nekoliko nastavnih programa,koji vam nikad nisu bili uskracivani ali nemate ispravnu akidu.osim nekih kojima se allah dz.smilovao.a ako akida nije ispravna hm...

Gosti

8. 18-06-2009 09:50

Ako imate moc rasudjivanja, potrazite drustvo dervisa, 
postanite jedan od njih i ne trazite vise nista. 
 
Ljubav derviska otvara vrata dzennetska, 
dervisi ne zude za sultanskim dvorima, nit' mirisnim bascama. 
 
U njihovim sagorenim srcima, samo je ljubav ostala, 
samo bolna ceznja ljubavi za Allahom je preostala. 
 
Dzunejd 
 
 

Gosti

9. 18-06-2009 10:11

VEHABIZAM, ŠTA JE TO ?  
Autor: 
SEJJID AHMED IBN ZEJN DEHLANA-A 
ABDUL-KADIM ZELLUMA 
DR. MUHAMMED HUSEJNA ŠENDUB 
 
Prijevod sa Arapskog: 
FIKRET ARNAUT 
 
 
Na vehabizam je najviše idejnog utjecaja bilo od ibn Tejmijje, a poznato  
je da je ibn Tejmijje imao kritičan stav i ignorirao je filozofiju i njene  
znanosti. To je bio veliki minus u vehabijskom pokretu koji mu je prouzrokovao  
veliku štetu. Filozofija u doba ibn Tejmijje je bila stara filozofija  
koja nije imala neku posebnu naučnu vrijednost u praktičnom životu. Što  
se tiče filozofije u doba djelovanja vehabijskog pokreta, ona je već imala  
drugačiju dimenziju i težinu. Bila je usko povezana sa naukom i imala  
je vidljivu korist i utjecaj u praktičnom životu. Nije dobro za jedan  
reformatorski pokret da negira praktičnu korist filozofije ili da je smatra  
beznačajnom. Obzirom da je vehabizam nastao među beduinima i u jednoj  
primitivnoj sredini, onda im se opravdava da su reformu izvršili u toj  
mjeri zadovoljavajući potrebe beduinsko - pustinjskih uvjeta življenja.  
Međutim to nije bilo ni blizu dovoljno niti prihvatljivo za ostali daleko  
veći dio naprednog islamskog ummeta. Stav naprednog i civiliziranog djela  
islamskog ummeta spram vehabijskog pokreta bio je da mu se ne da podrška  
i zahtijevali su veću dozu islaha (reforme). Čak i više od toga, zauzeli  
su spram njega stav ne baš plemenite osobe, osporili su ga i suprotstavili  
mu se svim raspoloživim sredstvima. Tako da je rezultat svega toga bio  
da je došlo do ratova koji su povećali jaz i podijeljenost među muslimanima. 
 
Dodatno tome, vehabijskom pokretu se pripisuje udio u tim ratovima koji  
su nastali među muslimanima njegovim povodom. Jer vehabijski pokret nije  
bio mirni misionarski poziv koji se obraćao nosiocima suprotnog mišljenja  
sa lijepim savjetom (mev´izatun hasenetun) i pozivanjem ljudi u svoj pokret  
(bileti hije ahsen ) - na najljepši način. Oni su objavili sveti vjerski  
rat s ciljem podrške svom pokretu, kako bi silom natjerali protivnike  
na ulazak u njega, pa ko bi povjerovao bio bi spašen, a ko bi se suprotstavio  
i pobunio proglasili bi ga otpadnikom i učinili dozvoljenim prolijevanjem  
njegove krvi i konfiskaciju imovinu. Vehabije su tako postupali sa zemljama  
u koje su ulazili počevši od Jemena, Hidžaza, rubnih dijelova Šama do  
Iraka. Svaku državu u koju su ušli, smatrali su je dozvoljenom za objavljivanje  
rata protiv njenih stanovnika. Ako bi imali snage za zadržavanjem u tim  
zemljama pripajali bi ih svojim pokrajinama gdje su već imali vlast, a  
ako ne bi mogli ostati zadovoljavali bi se pustošenjem, rušenjem i pljačkom plijena. 
Nema ni najmanje sumnje da je vehabijski pokret ovakvim činom izlazio  
iz okvira islamske tolerancije. Jer je islamsko misionarstvo isključivo  
miroljubivog karaktera i ne oslanja se na rat izuzev u nužnim situacijama;  
kao što je odbrana. Islam ne dozvoljava da se prvi napada ratom na neprijatelja,  
jer nije dozvoljeno nikoga silom ugoniti u islam. To je od elementarnih  
odlika islama, koje su poznate svakom. Ali vehabije u tom vremenu nisu  
mislili tako. Smatrali su da je islam krenuo sa sabljom pa su rekli:“Neka  
i poziv u njega bude sa sabljom.“ 
 
Po islamskom učenju, muslimani trebaju i sa svojim protivnicima koji su  
nevjernici postupati postupkom tolerancije. Međutim, vehabije su se žešće  
obračunavali sa svojim neistomišljenicima nego što su to činili muslimani  
sa svojim protivnicima-nevjernicima. U najmanju ruku trebali su postupati  
sa svojim neistomišljenicima, kao što to čine muslimani u duhu islamskog  
učenja. S tom razlikom što vehabijski neistomišljenici nisu bili nevjernici.  
To su bila jedna većina muslimanske populacije koji su vjerovali u Allaha  
i Njegova Poslanika, ali se nisu slagali sa učenjem vehabija. Pa i ako  
su možda neki od njih dozivali mrtve i tražili njihovu pomoć i molili  
im se za postizanje potreba i traženje izlaza iz teškoća, kada bi se i  
pomirili sa činjenicom da su to elementi širka, ipak ne može činiti širk  
ko vjeruje u Allaha. Te ljude je trebalo poučiti, a ne ubijati ih. 
 
Potpora koju su Ali Sauud dali vehabijama je bila dovoljna da su mogli  
objaviti džihad svojim neistomišljenicima. Iako je miroljubiva metoda,  
po nama, bila veći garant uspjeha i proširenja da’we od metode sile. Njihovo  
posezanje za argumentom sile rezultirao je da su i neistomišljenici posezali  
za istim argumentom. To je rezultiralo da se o ovom pokretu iskrivila  
slika u očima mnogih ljudi i tako su mnogi udaljeni i od pomisli da pristupe  
takvom pokretu. Veoma mali broj arapa u svojim državama je pristupio ovom  
pokretu, jer im nije stigao u njenom izvornom obliku, nego je do mnogih  
dostizala veoma iskrivljena slika. A da su kojim slučajem vehabije upotrijebili  
metodu miroljubivog širenja da‘we, vjerojatno bi im povjerovao veći broj  
ljudi, naročito poslije naglog porasta stepena obrazovanja i interesa  
za obrazovanjem. 
 
A i sada glavna brana za ulazak u ovaj pokret su primitivni i umišljeni  
pozivači koji ne odustaju od metode sile i strogosti koja je bila prisutna  
i u početku širenja vehabijskog pokreta. 
 
Također, ono što se zamjeri vehabijama i njihovoj misiji je činjenica  
da su pozivali deklarativno na otvaranje vrata idžtihada a sami su ostali  
slijepo držeći se hanbelijskog mezheba. Od ibn Tejmijinog učenja uzeli  
su samo učenje o akaidu (islamskom vjerovanju), a ništa nisu prihvatili  
od njegovog idžtihada u propisima (ahkam), kao npr. pitanje talaka isl. 
 
Čak i od samog ibn abdul-Vehhaba ne spominju se noviji idžtihadi osim  
u nekim pitanjima koja nisu od neke posebne važnosti. Npr. Pojavio se  
je sa mišljenjem da krvarina muslimana je 800 rijala, umjesto vrijednosti  
100 deva, što je ustavovljeno hadisom Allahova Poslanika. Mada su muslimani  
sada a i tada bili u velikoj potrebi za idžtihadom stvarni idžtihad ni  
sa ovim pokretom nije profunkcionirao. Nije bilo dovoljno da se stane  
ondje gdje je stao ibn Tejmijje. Bila je potreba za idžtihadom koji bi  
otklonio tragove učmalosti i zaleđenosti islamske misli, evidentne u stoljećima  
koja su prošla. Uslijed nedostatka istinskog i efektivnog idžtihada muslimani  
su dovedeni u stanje dekadente i potrebe oslanjanja na druge i posuđivanje  
njihovih zakona.

Gosti

10. 18-06-2009 16:52

e moj sufija iz svedske, ovo za muhameda ebu zehra ili kako ti napisa ebu zuhra, si pogrijesio, imam tu knjigu koju sponinjes,i prilicno je umjeren u stavu o vehabijama, a o ibn tejmiju cijeni kao ucenjaka iako se ne slaze sa njegovim stavovim, koje nazalost pogresno interpretira, stavljajuci u ibn tejmijine rijeci svoje rijeci kao dodatak. naprimjer kada govori o uzimanju allahovih svojstava onako kako su dosla, sasvimje korektan kad govori da je bio stav esarija, i opcenito selefa, a u iste te rijeci koje koristi ibnu tejmije on dodaje rijeci kao bukvalno, doslovno, da bi onda optuzio da je to antropomorfizam,i pripisao to ibn tejmiji. 
vase santi sufijsko-vehabijske rasprave me se ne ticu, ali bilo bi u najmanju ruku lijepo, piti posten, objektivan, i iznositi tacne podatke, ovo vazi za obe "zaracene" strane. 
a korisnije bi vam bilo da stagod ucite da kuran hifzate, ili hadis, ili sta drugo korisno, i da se pokusate razumjeti, i tolerisati. 
maksuz selam svim gorljivim anti sufijama i anti vehabijama. 
vas brat musliman,pro...

Gosti