Gospodine, želite li kafu, čaj ili mene?

Piše: Belma Bećirbašić
Gost je uvijek u pravu: "Obratit ćete se prvom svjedoku i pitati ga: 'Jeste li vi gospodine vidjeli da me ova osoba udarila po stražnjici?' Ako on potvrdi, onda ćete se obratiti nadzorniku leta, koji će napraviti zapisnik. Tek ako vam se to ponovi, nadzornik leta će ga upozoriti da prestane. Ali, to nije ništa strašno, naviknut ćete se" 

Foto: Nino Maričić

Sudbine: Ispovijest Sarajke koja je iz straha od izrabljivanja odustala od posla stjuardese u Saudi Arabian Airlinesu

Lejla Burnazović: "Bilo mi je jasno da nas regrutiraju samo da bi manipulirali nama, jer svoje žene ne mogu izrabljivati ni seksualno ni finansijski"   

Dvadesetsedmogodišnja Lejla Burnazović već je dvije godine radila na recepciji sarajevskog hotela Evropa kada joj je jednog dana prišla grupa predstavnika Saudia Arabian Airlinesa. "Jako ste elokventni, ljubazni i profesionalni", pohvalili su je. "Kako bi bilo da se okušate kao stjuardesa i počnete raditi za nas? Za svaku mlađu djevojku, koja voli putovati, to je posao snova." Lejla im se zahvalila na komplimentima. Znala je o čemu se radi - otkako su iznajmili sobu i kancelarije, pričalo se o novim gostima. Raspisali su konkurs za prijem stjuardesa u aviokompaniju. Nekoliko uposlenica se već prijavilo. Uslovi su bili minorni - srednja stručna sprema, poznavanje engleskog jezika, zdravstvena sposobnost - a ponuda dugoročno korisna - certifikat za završenu obuku stjuardese, pristojna plata, putovanja... Lejla je odlučila da posjeti javni sastanak, koji se održavao u Evropi. Zatekla je veliki broj kandidatkinja, njihove roditelje te predstavnike posredničke agencije za zapošljavanje Plakat i saudijske aviokompanije.

"Objasnili su da su kupili 16 novih airbusova, da šire kompaniju te da se ukazala potreba za zapošljavanjem novih djevojaka s područja Evrope. Bosna i Albanija su im bile prve destinacije. Na sastanku je prisustvovala i stjuardesa koja tu radi već 17 godina i jako nas je ohrabrivala da apliciramo. Objasnili su da ćemo, ukoliko položimo, dobiti certifikat nakon dva i pol mjeseca obuke a da se potom potpisuje ugovor na dvije godine." Nakon završenog sastanka, Lejla je bila oduševljena. Poslala je prijavu odmah. "Zvučalo mi je kao odlična prilika, da promijenim posao, grad, da otputujem, a i zaradim neku lovu." Uskoro, Lejla dobiva obavijest da je ušla na listu od šezdeset djevojaka koje su zadovoljile uslove. Daje otkaz na poslu, počinje pakovati kofere i polako se spremati za put. Znala je da ide u zemlju sa specifičnim kulturološkim karakteristikama, ali i da će dekolte svakako zamijeniti uniforma stjuardese.

"Uvjerila sam se, kao što su i ostale cure, da nije sve kao što se priča." Petnaestak dana prije odlaska organiziran je još jedan sastanak kojem je nazočio Eid Mohamed al-Thakafi, ambasador Kraljevine Saudijske Arabije u BiH. "On je zapravo došao da nas ohrabri. Smješkao se govoreći kako šerijat jest zakon, ali da to nije strašno. Rekao je da samo moramo znati da su krađe i prevare strogo zabranjene. Međutim, nije spomenuo sve ostalo, nije spomenuo da te može neko udariti štapom po leđima ako ti slučajno vjetar pomjeri maramu i proviri ti čuperak." Niti da je sve što je rečeno u Saudia Arabian Airlinesu - neistina.

(A)baje na krevetu

S Lejlom Burnazović razgovaramo nedugo nakon što se vratila iz Džede. Mjesec dana, koje je provela u kampu aviokompanije, bio je takav da je odbila sačekati kraj obuke. Osim djevojaka koje su nasilno deportirane "zbog neposlušnosti", jedina se za sada dobrovoljno vratila. Srećom, vrlo brzo je povratila posao u hotelu Evropa. "Ja sam imala sreću u nesreći. Kako su mi izgubili prtljag pri samom dolasku, uspjeli su mi sve smučiti. Imala sam priliku uvjeriti se u njihovu neljubaznost, njihov nemar, njihovu apsolutnu ravnodušnost prema nama i, povrh svega, licemjerstvo njihovih društvenih običaja i pravila u koja se kunu. Sve vrijeme otkako sam se vratila ne izlazi mi iz glave pitanje koje je jedna majka postavila na sastanku u Sarajevu: 'Why Bosnian girls?' Oni su se u čudu zgledali. Odgovorili su da imaju uposlenike iz 19 zemalja. Kakvih zemalja, tamo su samo Marokanke i Filipinke! I mi - Bosanke. Zašto? Pa zato što nas smatraju bezvrijednima i misle da od nas mogu raditi šta hoće, da smo naivni, jadni i bijedni. Dovoljno je da vam kažem da su nas u početku učili kako se obavlja lična higijena, peru ruke i lice. Možda jesmo zemlja izašla iz rata, ali smo prema njima visoko napredna zemlja. Jedna instruktorica se izvikala na moju kolegicu rekavši joj da je piercing na njenom nosu podsjeća na kurve iz 14. stoljeća. Ova joj je uzvratila: 'Šta vi znate o 14. stoljeću kad još niste ni dotle dogurali?' Izvinjavam se, možda zvučim ogorčeno, ali to i jesam. Sve što su nam predstavili je laž."

Jedino što je cure po dolasku u kamp aviokompanije u Džedi dočekalo onako kako je unaprijed rečeno su - abaje (muslimanska ženska odjeća) na krevetu.

"Kad smo došli u Džedu iza ponoći, niko nas nije dočekao, i tek nakon što smo se obratili ljudima na obzebjeđenju, stigao je poslije pola sata čovjek koji se predstavio kao Abdullah, odmjerio nas i strpao u jedan ćošak kako ne bismo nikome upadale u oči. Kad smo konačno stigle do kampa kompanije, zatekla nas je prljavština i toliko žohara da se nije moglo hodati po podu."

Lejla je najveći dio vremena prvih dana provodila pokušavajući da pronađe izgubljeni prtljag. Sama je svaki dan putovala do aerodroma 45 minuta, zvala telefonom raznorazne službe... "Niko se ni u jednom trenutku nije ponudio da mi pomogne, a na moj zahtjev za refundiranje, govorili bi da nisu odgovorni. Ali, možda sam i dobro prošla. Jedna djevojka se strašno razboljela i niko joj nije želio pomoći, pa čak ni poslati doktoru. Na kraju je jadnica sjela ispred vrata akademije da sačeka autobus i prebaci se sama do bolnice. Kad je naišao jedan Arapin i pitao je šta tobože tu radi, počela je da plače: 'Molim Boga da crknem ovdje, da vas moja familija tuži, pa da se možda tada zabrinete.'"

Muški svijet Lejla prepričava kako su ulice Džede pune šerijatske policije. "Sve je odvojeno na muško i žensko, i ako slučajno pređeš u odjeljak rezerviran za suprotan spol, odmah te neko otpozadi udari štapom - šerijatska policija. Ali, za njihove muškarce pravila očigledno ne važe. Šta ima žena da radi na cesti? - Tako su nam govorili. Savjetovali su nas da idemo u grad u grupicama jer su 'Saudian man horny' (Saudijci su napaljeni). Stalno su nam prilazili bez obzira što smo bile u potpunosti pokrivene. 'Imam jahtu, imam vilu, evo ti moj broj telefona.' I stalno tako. Međutim, oni mogu sve: svako malo viđale smo muškarce kako se ljube, u usta. Ne znam jesu li homoseksualci, šta su, niti me zanima. Samo, nije mi jasno..."

Svakog jutra djevojke odlaze na obuku. No, prije toga, slijedi detaljan pregled: da li je kosa svezana, da je zalizana, da li ima dovoljno gela, da li su nokti odgovarajući, da li su pretjerano našminkane, jesu li naušnice odgovarajućeg oblika, je li peta odgovarajuće visine, širine... Nepoštivanje "propisa" kažnjava se minusima, odnosno zabranom leta na određeni period. Plusevi se nagrađuju "specijalnim tretmanom".

"Vrlo brzo smo saznale da u Saudia Arabian Airlinesu imaju dva odjeljenja: jedno, obično, u kojem zarađuješ 1.000 dolara mjesečno, i drugo, VIP, vrijedno 10.000 dolara mjesečno. To je zapravo eskort za potrebe kralja i njegove porodice. Kralj naruči tri aviona, odabere posadu, ide gdje hoće i vraća se kad hoće. Biraju te na osnovu poslušnosti, odnosno na osnovu pluseva ili minusa koje dobiješ. U kampu je 3.000 Marokanki koje tako rade."

Sve je navika Osim bezbjednosnih situacija, obuka se uglavnom ticala pravila ponašanja. Parola Saudia Arabian Airlinesa je: gost je uvijek u pravu. Kada su ih djevojke upitale šta to podrazumijeva, rečeno im je: naši gosti su vrlo slobodni te vam se može desiti da vas udare po stražnjici. Šta uraditi u toj situaciji? "Ja sam dobacila: u toj situaciji ga polijem vrelom kafom po licu. Međutim, instruktorica je rekla: 'Ne, ni slučajno. Obratit ćete se prvom svjedoku i pitati ga: 'Jeste li vi gospodine vidjeli da me ova osoba udarila po stražnjici?' Ako on potvrdi, onda ćete se obratiti nadzorniku leta, koji će napraviti zapisnik. Tek ako vam se to ponovi, nadzornik leta će ga upozoriti da prestane. Ali, to nije ništa strašno, naviknut ćete se."

Sutradan su djevojke učile drugu lekciju: "Desit će vam se često situacija da vam, dok ga služite, muškarac gurne u džep svoj broj telefona i e-mail adresu. Vi ćete mu na to reći: 'Coffee, tea or me?' (kafa, čaj ili ja?)." Djevojke su upitale da li Saudijke rade u kompaniji. Instruktorica je odbrusila: "Naravno da ne! Kakvo je to pitanje?!" Lejla kaže da je to sasvim razumljivo. "Oni zapošljavaju djevojke iz drugih zemalja, jer ne žele da njihove žene neko mlati po guzici u avionu! Bilo mi je jasno da nas regrutiraju samo da bi manipulirali nama, jer svoje žene ne mogu izrabljivati ni seksualno ni finansijski, ali strane - što da ne! Zato ne bih preporučila djevojkama, pogotovo onima koje imaju porodicu, da se prijavljuju na ovaj posao. Nemaju šta dobiti, a puno će izgubiti."

Naša sugovornica je nakon nekoliko "lekcija" treninga definitivno odustala od karijere stjuardese. Sačekala je da iscrpi sve mogućnosti pronalaska torbe. "Moj posljednji pokušaj je bio kad su me na sve moje molbe poslali u jedan ured za istražne radnje. Primili su me i rekli da će poslati nekoga u kamp da me odvede do aerodromskog skladišta. Sutradan je ta osoba došla. Na licu mu je pisalo - svodnik. Pozdravio se sa mnom i upitao: 'Hoćemo li prvo na ručak?'"  

Stjuardese kupuju hranu na veresiju
 
 
"Plata koju su nam obećali prilikom intervjuiranja u Sarajevu iznosila je, kako je rečeno u Plakatu, 3.000 eura, s tim da je 'hrana vrlo jeftina'. Kad smo stigle u Džedu, plata je spala na 800 dolara, a hrana skupa kao u najluksuznijem restoranu. Primjerice, kilogram trešanja je 16 KM. Na kraju se ispostavilo da bi pola naše plate bilo trošeno na hranu, da bi 10 posto morali davati posredničkoj agenciji Plakat, što sve u svemu znači da bi nama iz Sarajeva morali slati novac da preživimo, a ne mi njima! Pa, tamo se stjuardese zadužuju u obližnjem supermarketu!"

(BH Dani)
 

Komentari (14)

	1. 21-08-2010 13:11
	Nemogu da vjerujem!!!Pa zar Saudijska Arabia je takva,ccccc... Gosti

Emir

	2. 21-08-2010 17:36
	oni zaostaju za nama stoljeće bar,trebamo se okrenuti sebi i kulturi i običajima podneblja u kojem živimo,drugi je to mentalitet ljudi moji pa i jesu na drugom kraju svijeta neka  tamo i ostanu.... Gosti

hana

	3. 21-08-2010 17:37
	oni zaostaju za nama stoljeće bar,trebamo se okrenuti sebi i kulturi i običajima podneblja u kojem živimo,drugi je to mentalitet ljudi moji pa i jesu na drugom kraju svijeta neka  tamo i ostanu.... Gosti

hana

	4. 24-08-2010 04:29
	lejlo, svetice, kako to da si se samo ti vratila? i zar si mislila da su igdje na svijetu stjuardese tretirane kao univerzitetske profesorice, a ne kao jeftini modeli i konobarice?.. nisi ti vidjela dalje od sarajva Gosti

aljo

	5. 24-08-2010 15:49
	evo direktno iz Saudijske arabije:  vecina navedenog nije tacna, niti koga izrabljuju niti maltretiraju.Niko protiv svoje volje nije zadrzan, to mozete pretpostaviti, cim se Lejla uspjela vratiti, treceg dana, nakon sto je izjavila nadleznim osobama da to zeli, jer nije se uspjela adaptirati na drugaciju kulturu od nase. Saudia airlines je priznata svjetska aviokompanija,u kojoj se djevojke obucavaju za posao stjuardese, a ako se neko vec zeli nuditi nekakvim sejcima, koje mi do dana danasnjeg nismo vidjele,onda to radi na svoju ruku, a ne zato jer je priseljen na taj cin. Gosti

nefru

	6. 26-08-2010 17:34
	@Nefru Ramazan je i ne govori neistinu!!!!!    Žena sam, mlada. Bila sam na hadžu prije par godina i na aerodromu od cijele grupe koja je išla iz inostranstva, samo su meni, muškarci na aerodromu u Džedi vadili donji veš iz kofera komad po komad i pregledali ga pred svima.  Imam i moj brat nisu mogli doći sebi od sramote i poniženja koje su mi priredili ti MUSLIMANI, SAUDIJCI!!!    Dalje ni u Medini a ni u Meki nisam imala mira gdje god da se pojavim, ostalo je samo još da preko sebe stavim burku, crnu i prljavu kakvu nose i njihove žene. Na ulazu u džamiju u Medini udarena sam, sedžadom, od strane nekakvog muškarca kada sam se sa bratom razdvojila da on ode na mušku stranu a ja na žensku u džamiju.    Možete zamisliti moj osjećaj tada i još da stvar bude gora u džamiji sam pored poslanikovog kabura i pokradena, torba mi je prerezana i izvađen novčanik.    U inostranstvu NIKADA JA LIČNO NISAM IMALA PROBLEMA SA NJIHOVIM MUŠKARCIMA BILO ZATO ŠTO SAM ŽENA BILO ZATO ŠTO PRAKTIKUJEM SVOJU VJERU.  Inače sam akademski obrazovana i ovakva vrsta ponašanja svojstvena je uglavnom muslimanskim muškarcima, bolje rečeno ALFA MUŠKARČINAMA!!!!    JA OVOJ DJEVOJCI U POTPUNOSTI VJERUJEM JER ZNAM KAKO SE ARAPI PONAŠAJU KADA DOĐU NA ZAPAD!!!! Gosti

PONOSNA ŠTO SAM ŽENA

	7. 30-08-2010 06:03
	"Ponosna zeno" i hadzinice (da mi je znat ko je bio donator!)  Da si ponosna ko sto tvrdis, potpisala bi ime ili bar tu svoju akademsku titulu, a ne francusku parolu.. Tek onda bi se mogla nadat da ti neko povjeruje pricu o "iskustvima". A sto se tice sigurnosnog pregleda vesa, u SAD te sad slikaju cak i ispod vesa.. To tebi sigurno nece zasmetat, jer tu za tebe pocinje iskustvo Inostranstva.. Gosti

aljo

	8. 30-08-2010 09:47
	@aljo, svaka ti cast!   pa nisu nigdje drugo stjuardese bolje tretirane niti imaju neki rejting. Zasto si se Lejla uopste na to prijevila?? navina, ili sta? Gosti

sa-ha

	9. 03-09-2010 22:50
	postovani, cijela ova prica je vec 3 puta demantovana u novinama..To sto je Lejla dozivjela cista je laz,jer sam i ja jedna od stjuardesa koja je dosla iz Bosne na obuku..Doslo nas je 50 i niti jedna djevojka ne pomislja da se vrati jer smo i vise nego zadovoljno uslovima.Sve sto su nam obecali u Sarajevu tako je i bilo,dobile smo primanje niti manje niti vece nego sto je obecano..A sto se tice tretiranja prema zenama opste je poznato da lijepe djevojke tako nesto mogu dozivjeti na bilo kojem kraju svijeta a ne samo u Saudijskoj Arabiji. Od nas 50 koje smo dosle iz Bosne niti jedna djevojka ne pomislja da se vrati i ni jednu djevojku niko nije napastvovao..Sto se tice kulture i obicaja sa svim tim smo bili upoznati,i tacno je da moramo nositi njihovu nosnju ali u tome ne vidim nista lose..mi smo ovde da zaradimo i da pomognemo i sebi i svojim porodicama a ne da se prodajemo-onaj ko ce se takvim stvarima bavit, bavit ce se i u Bosni..Lejla se vratila iz skroz drugog razloga i uopste nije imala niti jedan let niti je imala vremena da upozna nacin zivota u ovoj zemlji.. Gosti

Gost

	10. 05-09-2010 06:44
	poštovana a zašto se nisi potpisala sa imenom i prezimenom kao što je to i lejla učinila a učinila je to zato jer je svaka njezina riječ istinita da govoriš istinu ne bi se krila(ili krio) Gosti

žana