Kada je početkom prošle godine Predsjedništvo Stranke demokratske akcije donijelo odluku o prekidanju svake suradnje s Dnevnim avazom bio je to jedan od najtežih finansijskih udaraca utemeljitelju. Jer, kako je tada objasnio Sulejman Tihić, ta odluka je podrazumijevala sljedeće: “Prvi cilj ove odluke jest da kažemo: ne vjerujte Avazu. Mi nećemo surađivati s Avazom, naši predstavnici neće davati intervjue, izjave, niti se odazivati na pozive Avaza, Globala, Alfe. To isto tako znači da ćemo otkazati pretplatu na Avaz i na sva njegova izdanja. Ali prvi cilj bio je da kažemo građanima: Ne vjerujte im, taj list nije profesionalan! On je stranačko glasilo u službi samo ličnih interesa i vlasnika jedne stranke. To je politički stav i on se odnosi na sve naše članove, bez obzira gdje se nalaze. Normalno, oni moraju voditi računa i o interesima firme. Ja vjerujem da je ovaj stav jasan svima njima i da oni znaju šta trebaju raditi.”

I, zaista, uslijedila su brojna otkazivanja pretplate, ali ono što je Avaz najviše pogodilo to je otkazivanje ugovora za oglašavanje. Ilustracije radi, navedimo da je Dnevni avaz samo sa Fabrikom duhana Sarajevo imao (zvanični) godišnji ugovor od 150.000 KM. Iz Avaza su počele stizati informacije kako se gase dopisništva i čak dijele otkazi u sarajevskoj redakciji jer su se primanja od oglašavanja uveliko smanjila. Nije u prilog (finansijski) utemeljitelju išla ni činjenica da se odlučio da uplovi u političke vode: trebalo je finansirati prljavu kampanju zbog koje je još jedan dio čitalaca odustao od kupovine Dnevnog avaza jer se pretvorio u najobičnije političko glasilo utemeljiteljeve političke partije Saveza za bolju budućnost. Jeste Dnevni avaz obezbjedio veliki broj glasača svom vlasniku, ali nedovoljno da uđe u vlast i zaposjedne državne sehare, a pogotovo ne da sjedne u fotelju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH što ga je sigurno najviše zaboljelo i zbog čega je Dnevni avaz pokušao prikazati glasanje građana kao neregularno, špekulirajući krađom glasova. No, srećom po Bošnjake ništa od toga nije se desilo i Bakir Izetbegović je ušao u Predsjedništvo BiH.

Nerentabilne investicije

Iako se voli hvaliti kako je najveći neimar u Sarajevu, neko ko je izgradio čak cijeli jedan toranj, činjenica je da taj toranj i danas zjapi prazan, da se pokazao potpuno nerentabilnim, a dugovi za njegovu gradnju nikada još nisu vraćeni. Špekuliralo se čije su sve pare ugrađene u njegove temelje, a iz policijskih izvora su dolazile informacije da se provjeravaju sumnje da je i Naser Keljmendi uložio dio svojih sredstava u njegovu gradnju. Ni hotel Radon Plaza ne posluje baš najbolje otkako je u centru Sarajeva otvoren luksuzni hotel Evropa čiji vlasnici nemaju mrlje na biografiji, a mrlje odbijaju mnoge strance po preporukama njihovih ambasada da svoje rezervacije ne vrše u Radon Plazi.

Nisu Radončiću pomagale ni reketaške metode da unaprijedi svoj biznis i vrati dugove u koje je posljednjih godina upao. Kada je u aprilu 2009. neupućenima ničim izazvan počeo harangu protiv UniCredit banke objašnjavajući svojim čitateljima da se radi o reketaškoj, kriminalnoj banci, jedan uposlenik te banke Danima je ispričao: “Radončić je pozvao na sastanak našeg direktora Kutlu u novoizgrađeni Avazov biznis toranj. Pokazao mu je raskošne poslovne prostore, ali koji zjape prazni, i zatražio da UniCredit banka iznajmi, uzme u zakup jednu veliku površinu. Direktor mu je odgovorio da banka nije zainteresirana za iznajmljivanje novog prostora, u šali dodajući da bi dodatnu zakupninu morali plaćati klijenti banke i to povećanjem kamata na kredite, što nam nije interes. Radončić jeste rekao nešto u stilu da je on ’u Sarajevu bog’, ali nije djelovao povrijeđen direktorovim odbijanjem i uljudno ga je ispratio iz tornja. No, samo dva dana nakon toga u Dnevnom avazu se pojavio prvi tekst prepun neutemeljenih optužbi i uvreda na račun banke.” Autoru teksta direktor banke Berislav Kutle je potvrdio održavanje sastanka s Radončićem, ali je “kao bankar s 29-godišnjim bankarskim iskustvom” zamolio za razumijevanje što ne želi da govori o detaljima odnosa banke s klijentima, pa tako ni s Radončićem.

U to vrijeme je Fahrudin Radončić gostovao u emisiji kod Senada Hadžifejzovića gdje je bio pitan i o UniCredit banci, kada je, promrmljao da ima kreditno zaduženje od pet miliona maraka u UniCredit banci “koje redovno otplaćuje”. Na dostavljena pitanja Dana o kreditnim zaduženjima Radončić nije želio odgovoriti, a na isto pitanje u UniCredit banci, uz navođenje Radončićeve izjave o dugu od pet miliona maraka, sugovornik Dana se samo nasmijao, dodajući da se radi o “puno većem kreditu”. Koliko je Radončić imao problema s iznajmljivanjem prostora u tornju dokazivali su oglasi u Dnevnom avazu po kojima je zainteresiranima nudio prostor po cijenama čak i upola nižim od planiranih!

Kreditna zaduženja

Na upit Dana o kreditnim zaduženjima Avaza, koji mu je tada dostavljen iz naše redakcije, Radončić nije želio odgovoriti. Po nekim procjenama upućenih, i kada bi narednih deset godina redovno otplaćivao kreditne rate od po 500.000 maraka, Radončić ne bi otplatio sve dugove.

U pozadini priče u vezi s napadom na UniCredit banku bili su Radončićevi finansijski problemi koji su, prema informacijama koje smo tada objavili, započeli s kupovinom 27.000 kvadrata zemljišta u Tuzli na atraktivnoj lokaciji koje je Radončić kupio za svog beogradskog poslovnog partnera Miroslava Miškovića koji je namjeravao na toj lokaciji otvoriti tržni centar Delta. Prvi neplanirani problem u kupovini zemljišta bila je visoka cijena. Načelnik Tuzle Jasmin Imamović nije prihvatio “fer ponudu” Radončićevog emisara, kojom bi on, Imamović, osobno bio bogatiji za nekoliko stotina hiljada eura, a budžet Općine Tuzla manji za šest miliona: upravo toliki broj miliona Radončić je morao iskrcati više od planiranog iznosa novca da bi na tenderu kupio lokaciju za svog partnera Miškovića. U to vrijeme se pričalo da Naser Orić pokušava “srediti” papire za Radončića te da će u objekat bili uložene i Keljmendijeve pare.

Uz Miškovića, Radončić je s posebnom pažnjom birao i svoje druge suradnike: Edhem Bičakčić, Milorad Dodik, Milo Đukanović, Naser Keljmendi, Muhamed Ali Gaši, Damir Fazlić, Senad Šahinpašić Šaja, Naser Orić... No, kako smo prije nekoliko godina objavili u Danima Sarajevo odista zna biti surovo prema pridošlicama koji u njega dođu s kesom, a nakon nekoliko godina sami sebe porede sa Donaldom Trumpom. Sarajlije tako sve otvorenije izražavaju prezir i javno gađenje prema Radončiću, i onome što radi njegova dnevna novina, pa čak i prema njegovim objektima, i to postaje trend.

Ono što Radončić ne može kontrolirati ni na koji način, niti platiti svojim prljavim parama jesu forumi na kojima građani bez straha od odmazde (čega se boje mnoge javne ličnosti), odnosno bojazni da će se naći na stranicama Dnevnog avaza, a da će protiv njih biti napisan buljuk najružnijih laži, iznose svoje stavove. Tako se na forumima mogu pročitati i sljedeći komentari:

Riječ(i) javnosti “Ali najgore od svega je što ga niko ne pozove u neku emisiju i pita: Alo, Fahro bolan, od prodaje novina ti napravi tri zgrade koje vrijede preko 10 miliona i to u 3-4 godine, u ovaj Twist Tower uloži lik 7-8 miliona KM u samo nekoliko mjeseci, jebi ga Fahro, reci istinu narodu. No zna Radon, najlakši način da se operu pare, jesu da se izgradi nešto, proda i ćao, nigdje ni traga ni glasa a čista lova u džepu.”

“Glavni utisak je kad ga čovjek vidi kako obilazi parking ispred Avaza, onako šlampavog, bez kravate, da se radi o portiru, a ne vlasniku svega toga. Onu ešarpu je tek odnedavno počeo da nosi.”

“Je li i vama liči na Del Boya?”

“Gledam danas iz tramvaja kako je jadna zgrada Oslobođenja doslovno opkoljenja Radončićevim građevinskim poduhvatima. Te business centar, te Radon Plaza. Ali džabe mu. Crvena slova Oslobođenja još uvijek stoje. Nek’ se pojede živ.”

“A kad spomenuste ono ’kratki’, možda izgradnjom nadoknađuje neke nedostatke.”

“Od svih stvari na svijetu, vi zapeli za njegovu visinu i mjesto rođenja? Aj em zabezeknuta”.

“Pa samo smo malkice komentarisali. S obzirom na stvari koje njegove novine pišu o drugima, ne bi mu trebalo toliko smetati. A opet, ako sebe naziva bosanskim Trumpom, logično je da se počne komentarisati i mjesto njegovog rođenja koje, kako skontah, nije u Bosni.”

“Prvo se mora ispitati porijeklo imovine, i njegove, a i svih novopečenih milionera. Ali stvarno ispitati. Pa onda prosipajte te gluposti o vizijama i uspjesima.”

“Koje vizije i uspjesi? Za njega i njegovu svitu sigurno! Šta običan svijet ima od toga, osim ’privilegije’ da gleda takvu novu ’elitu’ dok polako umire? Jeste, treba nam još lopova, ratnih profitera, moralnih gnjida koji bi i sa Karadžićem u posao išli, i sl.”

“To što je pametniji od svih nas i obogatio se na (sumnjivim) javno-tajnim poslovima, nas ne treba da brine. Imamo puno više lopova (počnimo od političara) koji svoju lovu drže u stranim bankama i troše u istim tim stranim zemljama.”

“Njegovo bogaćenje nema nikakve veze sa pameću. I sama kažeš da se obogatio na sumnjivim javno-tajnim poslovima. Znači mi smo sada svi glupi što nismo toliko beskrupulozni da bi i sa đavolom tikve sadili?”

“No, kažu, u pravoj Švicarskoj ne znaju šta bi bez Fahre... razmišljaju da mu upute službeni poziv da investira tamo”.

“Pa Fahra više voli Luksemburg zbog pranja novca.”

“Tamo bi svojim rukama zidao zgrade.”

“Jok ba, milke bi pravio, gospodin je to.”

“Misliš k’o onaj dabar na banderi? Nema on muda za to, znaju ga raja iz rata – nivo miša.”

Englishove depeše

O “uspjesima” Fahrudina Radončića svojevremeno je pisao i Charles English u svojim depešama koje je kao američki ambasador u BiH slao State Departmentu, što je nekoliko godina kasnije objavljeno na stranicama WikiLeaksa. Povod za njegovo pisanje bilo je formiranje Radončićeve stranke koju, kako je pisao ambasador “vodi moćni, korumpirani i ponekad osvetoljubivi tajkun, medijski mecena Avaza Fahrudin Radončić”. U izvještaju se dalje spominju utemeljiteljeve i osnivačeve veze sa premijerom RS-a i reisu-l-ulemom, a Radončić se povezuje s korupcijom i radikalnim stavovima. Ambasador govori i o kreditu od Razvojne banke FBiH, koji je Radončić dobio pod povoljnim uslovima za gradnju svog tornja te o sukobu s bivšim zamjenikom šefa OHR-a Raffi Gregorijanom.

Nepobitna je činjenica, koju svojim pisanjem Avaz svakodnevno potvrđuje, a arhiva ovog glasila dokazuje, da su se svi, uglavnom Bošnjaci, koji ne misle kao Radončić, ne rade u njegovom interesu ili su, ne daj Bože, uspješni našli na njegovoj meti. Nemoguće je ne biti paranoik pa se ne zapitati za čije to interese Radončić radi? Neposredno pred prošlogodišnje opće izbore Dani su objavili tekst u kojem su se, uz dokaze, bavili tom tezom navodeći da je jedan od nesumnjivo najjačih dokaza za one koji vjeruju da je Fahrudin Radončić strateški projekt srpskih obavještajnih službi, dokument o načinu finansiranja jednog od propalih poslovnih poduhvata propalog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Dani su bili u posjedu kopije dokumenta Komercijalne banke iz Banje Luke, iz kojeg je vidljivo da je država Srbija, preko svoje kompanije Telekom RS-a, krajem 2007. godine bila Radončićev žirant za kreditno zaduženje u iznosu od šest miliona maraka.

Preduzeće Prezident nekretnine, koje je registrirano u Sarajevu na adresi Avaza, oformili su doskora najmoćniji srbijanski tajkun Miroslav Mišković (nekadašnji Miloševićev ministar i jedan od njegovih najbližih suradnika), Avaz i Vanity International Corporation. Treći suvlasnik kompanije, Vanity Int. Corp., za javnost je ostao misteriozan: njegov vlasnik je brižljivo skrivan, preduzeće je registrirano u Belizeu, malenoj karipskoj državi, jednoj od onih koje služe prevarantima različitih kalibara za pranje novca i legalizaciju profita nastalog kriminalnim djelatnostima. No, međunarodni istražitelji koji se sada već godinama bave Radončićevim aktivnostima vjeruju da je treći partner u Prezident nekretninama Naser Keljmendi, koji je poslije rata na neobjašnjiv način dobio državljanstvo BiH. On živi na Ilidži, nikada nije uhapšen u Sarajevu, ali se i u krugovima predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini čak i javno navodi kao najmoćniji šef mafije, blizak i poslovno povezan s Radončićem. Što je kasnije potvrđeno i u Interpolovom izvještaju koji su Dani također objavili.

Depozit iz vlade

Radončićeva kompanija spomenuti je kredit zatražila od banke u Banjoj Luci i to one koja je u vlasništvu istoimene banke iz Srbije, banke u većinskom državnom vlasništvu; srbijanska državna banka, dakle, daje Radončiću kredit za čije osiguranje garanciju stopostotnim depozitom osigurava Telekom Republike Srpske, koji je u vlasništvu Telekoma Srbije, a Telekom Srbije je u vlasništvu – Republike Srbije.

Da je u to vrijeme nekog drugog bošnjačkog kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Radončićev Avaz uhvatio u tijesnim poslovnim odnosima sa srbijanskim državnim preduzećima i bankama, s najbližim Miloševićevim suradnikom i ministrom (Mišković), te s jednim od ključnih finansijera četničkog pokreta u Crnoj Gori (Vojin Lazarević, po priznanju Novaka Klibarde), nesumnjivo je da bi s naslovnih stranica “bošnjačkog” Avaza bjesomučno vrištali naslovi koji govore o srpskom agentu, bošnjačkom izdajici, plaćeniku Beograda, četničkom pijunu...

No, ono o čemu i privrednici u Srbiji samo mogu sanjati – da im državne kompanije svojim novcem osiguravaju dodjelu milionskih kredita u državnim bankama za sumnjive poslovne projekte u partnerstvu s off-shore preduzećima – pošlo je za rukom Radončiću!? Čime je on to zadužio Republiku Srbiju za uživanje takvog povlaštenog tretmana?

(U narednom broju: Ko je smetnja Radončićevim poslovima? Šta je govorio Raffi Gregorian? Kako su preko transakcija u Lihtenštajnu varani poreski organi BiH?)

Otvoreni sukob sa SDA

Radončićeva tvornica laži
 
 
SDA je nakon otvorenog sukoba s Radončićem javno počela upozoravati na ono što Avaz radi: “Iz dana u dan, Avaz se pretvara u tvornicu laži i tabloid kojem je tiraž sve manji i manji jer čitaoci traže profesionalizam i objektivno informiranje. Svjedoci smo stalnih medijskih napada na predsjednika SDA i njegove suradnike. Neutemeljenim tvrdnjama i apsurdnim lažima, predsjednik SBB pokušava ublažiti svoj neuspjeh zbog ličnog političkog kraha na proteklim izborima. U nedostatku bilo kakvih moralnih i profesionalnih vrijednosti, Radončić smatra da lažima i spletkama može zadobiti povjerenje i naklonost građana Bosne i Hercegovine. Međutim, bh. građani su mu u oktobru prošle godine poručili da su prozreli njega i njegove nečasne namjere prema Bosni i Hercegovini.”

(BH Dani)
 
 
 

Komentari (1)

	1. 06-01-2012 12:34
	Koliko vidim iz ovog članka F.Radončić je davno bankrotirao, tako da mi nije jasno što se DANI sikiraju. Mene bi više od ovoga Članka interesovalo kako posluju gazde DANA LEGENDARNI BOŠNJAČKI PRIVREDNICI I DOBROTVORI Mujo i Hilmo Selimović inače obljubljeni kod radnika koji imaju sreću da rade u njihovim extra uspješnim firmama. Registovani

Polat

Samo registrovani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo registrujte se ili prijavite na sajt.