Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je rekao: “O Allahovo Poslaniče, koja je prva džamija izgrađena na zemlji?“[2] Na to mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: “Mesdžidul-haram“, potom je ponovo upitao: “Allahovo Poslaniče, a zatim koja?“ Pa je odgovorio: “Mesdžidul-aksa“[3], pa je ponovo upitao: “Koliko je vremena bilo između njih?“ Poslanik je odgovorio: “Četrdeset godina.“ – još dodao: “A tebe gdje zateče vrijeme namaza ti klanjaj, zaista je (sva) zemlja mjesto za namaz.“[4]  

Od Ebu Zerra, r.a., se također prenosi da je kazivao: “Bili smo jednom prilikom sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i spominjali džamije, pa se pitali koja je bolja, Poslanikova ili džamija Bejtul-makdis? Na to nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Jedan namaz u ovoj mojoj džamiji vrijedi koliko četiri[5] namaza u Mesdžidul-aksi, a divno je to mjesto da se klanja. Skoro[6] će biti[7] da kad čovjek bude imao zemlje koliko jedan ular odakle može vidjeti Bejtul-makdis, da će mu to biti bolje od čitavog dunjaluka,“ ili je rekao: “Bolje od dunjaluka i svega na njemu.“[8]

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne sedlaju se jahalice[9] (tj. ne putuje se radi posjete nekom mjestu radi njegove svetosti) osim radi tri džamije: Mesdžidul-haramu, Poslanikovoj džamiji i Mesdžidul-aksi!“[10]  Hadis VVrijednost itikafa u Mesdžidul-aksi Od Huzejfe ibnul-Jamana, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne čini se itikaf[11] osim u tri džamije: Mesdžidul-Haramu, Poslanikovoj džamiji i džamiji u Bejtul-Mekdisu.“[12] 

Od Džabira ibn Abdullaha, r.a., prenosi se da je neki čovjek na dan oslobođenja Mekke ustao i rekao: “O Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao Allahu da ako tebi podari oslobođenje Mekke, da ću klanjati u Bejtul-makdisu dva rekata.“ “Klanjaj ovdje!“ – reče mu Poslanik, s.a.v.s., a ovaj ponovi, pa mu Poslanik ponovo reče: “Klanjaj ovdje!“ I još jednom ponovi, a Poslanik reče: “Kako hoćeš, onda!“[13] 

Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Doveden mi je Burak[14], (životinja bijele boje, veća i duža od magarca a manja od mazge, galopira tako da stane svojim kopitom na mjesto gdje mu dopre pogled) pa sam ga uzjahao i tako otišao do Bejtul-makdisa[15]. Potom sam ga privezao omčom kojom su vezivali svi vjerovjesnici. Onda sam ušao džamiju i klanjao dva rekata, pa sam izašao, a u tom mi je došao Džibril, a.s., sa dvije posude, u jednoj vino a u drugoj mlijeko. Ja sam izabrao mlijeko, pa mi je Džibril rekao: “Izabrao si prirodnost!“ A potom se s nama usmjerio prema nebu.“[16]       

Od majke vjernika Aiše, r.a., prenosi se da je kazivala: “Kada je Vjerovjesnik prenijet[17] do Mesdžidul-akse, ljudi stadoše pričati o tome, pa neki se odmetnuše nakon što su bili uzvjerovali i smatrali da govori istinu. Tako dođoše do Ebu Bekra i rekoše mu: “Vidje li ti šta bi sa tvojim prijateljem!? Umislio da je prenijet u jednoj noći do Bejtul-makdisa.“ “A je li tako rekao?“ – upitao je Ebu Bekr, a ovi potvrdiše, a on će na to: “Ako je tako rekao, onda istinu kaže!“ Ovi će na to: “Zar mu vjeruješ da je u jednoj noći otišao do Bejtul-makdisa i vratio se prije jutra?!“ “Vjerujem! Pa ja mu vjerujem nešto što je krupnije od toga. Vjerujem mu da mu dolazi objava s nebesa, noću i danju.“ Zbog toga je Ebu Bekr prozvan Siddik (Istinoljubivi).[18]  

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U noći kada sam prenijet (isra') vidio sam Musaa, izgleda pomršav, lijepe i uredne kose, izgleda kao da je iz Šenueta[19]. I vidio sam Isaa, to je čovjek (njegov ten) crvenkast, a kao da je tek izašao iz banje[20]. Najviše liči Ibrahimu, od svih njegovih potomaka. Potom su mi donijeli dvije posude, u jednoj je bilo mlijeko, a u drugoj vino, pa mi je rečeno: “Pij iz koje hoćeš!“ Ja sam izabrao mlijeko i popio ga, pa mi bi rečeno: “Izabrao si prirodnost, a da si uzeo vino, prevario bi svoj sljedbenike.“[21]