|
Strana 1 od 2  Piše: Aiman Abu Abdurrahman
Ja Bosnu nosim u srcu, to je zemlja u kojoj sam doživio svoje najljepše dane, moja Bosanka mi je obogatila život, moje dobre Bošnje će uvijek biti na mojoj strani, iako od zulumćara iz vlastitih redova tu podršku stidljivo pokazuju. Ja sam u Bosni doživio Allahovu milost. Ako mi se na kraju i učini zulum, ja ću biti strpljiv, jer se ta strpljivost zaista isplati zbog veličine nagrade koja slijedi kod Allaha.
Često se zamislim nad onim što se danas događa u islamskom svijetu. Insan ostaje zapanjen zbog sve većeg ponižavanja muslimana i pokušaja njihovog istrebljenja, naročito u onim dijelovima svijeta gdje su muslimani manjina.Slično sam se osjećao i 1992. godine kada se u mom životu desio veliki preokret.
Izbijanjem agresije na Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod i dolazak velikog vala izbjeglica u susjednu Hrvatsku, gdje sam živio i studirao, u potpunosti se promijenio moj život. Nisam mogao ostati po strani, morao sam se uključiti da pomognem izbjeglom bošnjačkom narodu. Tada sam imao priliku slušati mnoga svjedočenja o strahotama koje su se događale u BiH. Nakon kratkog vremena dolazim u Bosnu i Hercegovinu. Odlučio sam doći u BiH i direktno pomagati ovom narodu u borbi protiv zla i njegovog istrebljenja. Time sam upotpunio za mene dvije važne stvari. Prvo, obavio sam farz koji nam je Svevišnji objavio, tj. borbu na Allahovom putu da se čast muslimana brani i očuva. Drugo, oduvijek mi je bila želja da radim na pomaganju ugroženima. Bolje je biti mazlum nego zalim Tokom agresije na Bošnjake muslimane gledao sam sa žaljenjem na sve što im se dogodilo, od ubijanja do proganjanja. Učinio sam sve što sam mogao učiniti kao pojedinac, moleći Allaha da mi podari šehadet na tom putu. Ali, Allahovom voljom, ostao sam živ. Oženio sam se i osnovao porodicu i ostao živjeti u BiH sa istim onim ljudima kojima sam pritekao u pomoć. Tada dolazi 11. septembar i sve se mijenja. Za neke ljude i institucije vlasti više nisam bio onaj dobronamjerni čovjek nego sam postao terorista i kriminalac koji predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti BiH. Baš tako. Iznenada sam se našao na udaru osoba koje su dugo čekale svoju priliku, mislim na one koji su bili aktivni dio sprovođenja agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i onih Bošnjaka iz vlasti koji su zarad svojih fotelja brzo zaboravili sve i odlučili prodati svoju dušu. Na pravdi Boga moja porodica i ja izloženi smo progonu i strahovima kao što su to nekada doživjele one izbjeglice s početka ovog teksta zbog kojih sam i došao u ovu zemlju. Najviše me boli što smo moja porodica i ja, ali i moja braća po vjeri koji preživljavaju istu sudbinu kao i mi, izloženi poniženjima i nepravdi protiv koje je nemoguće boriti se. Pa ipak, nema toga zbog čega bih dozvolio da budem ponižen i da se kajem što sam došao u Bosnu i Hercegovinu. Tako mi Allaha, nije mi žao nijednog dana, nijednog minuta koji sam proveo u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije i pripremljenog zločina. Ponosan sam na svaku tu minutu, jer znam da sam bio na putu istine. Mene je islam naučio da ne odustajem od uzvišenih principa i naučio me je da kako posiješ tako ćeš i požnjeti, kako radiš tako će ti se i platiti i da je uvijek bolje biti mazlum (onaj kome je nepravda učinjena) nego zulumćar, jer zulumćari će se jednoga dana sigurno kajati zbog onoga šta su radili. Islam me je naučio i da se vrijedi boriti za pravdu, slobodu i istinu pa ma kako završio ovaj dunjalučki život. Kao što je rekao ashab Abdullah ibn Revaha prije pogibije na Muti': ''Tako mi Allaha, ja ne marim za tim gdje ću umrijeti ili poginuti ako je ta smrt na putu istine, na Allahovom putu.'' Svjestan sam da će se sigurno razočarati onaj koji čini dobra djela radi zadovoljstva ljudi, zato ne tražim milost niti sažaljenje, već kažem ono što je rekao veliki islamski vojskovođa Halid ibn Velid kada ga je smijenio halifa hazreti Omer s mjesta glavnog komandanta: ''Tako mi Allaha, da sam se borio za Omera, on bi osjetio moju srdžbu, ali sam se borio u ime Allaha...'' U Bosni sam doživio najljepše dane
Ja Bosnu nosim u srcu, to je zemlja u kojoj sam doživio svoje najljepše dane, moja Bosanka mi je obogatila život, moje dobre Bošnje će uvijek biti na mojoj strani, iako od zulumćara iz vlastitih redova tu podršku stidljivo pokazuju. Ja sam u Bosni doživio Allahovu milost. Ako mi se na kraju i učini zulum, ja ću biti strpljiv, jer se ta strpljivost zaista isplati zbog veličine nagrade koja slijedi kod Allaha. Završio bih riječima vjernika iz faraonove porodice: ''I tada ćete se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj, Allah uistinu robove Svoje vidi!'' (sura Al-Mu'min, 44.). BH Muslim Monitor - Saff
 Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 1237
|
null
.... ko te dovede u moju zemlju