|
Kadija te izručuje, kadija te brani- tekst iz BH Dana Iako je pred američkim sudom u potpunosti dokazana neosnovanost tužbi protiv šestorice građana BiH alžirskog porijekla, vlada SAD-a izmišlja nove optužbe kako bi opravdala njihovu deportaciju u korporativni konclogor Guantánamo. Kao i prije šest godina, vlasti Bosne i Hercegovine ne pokazuju ni najmanji interes i spremnost da se bore za prava svojih nepravedno zatočenih sugrađana
Piše: Vuk Bačanović Vlasti Bosne i Hercegovine - kako se postojeće vladajuće strukture, uz malo mašte, možda mogu nazvati - po ko zna koji put su demonstrirale nebrigu o zaštiti elementarnih ljudskih prava svojih građana. To pokazuje novi zaplet slučaja šestorice bh. državljana alžirskog porijekla, koji su, bez ikakvog dokaza o krivici, u vrijeme administracije Zlatka Lagumdžije i Alijanse za promjene, otpremljeni u nezakoniti konclogor u kubanskom zaljevu Guantánamo. Vlast uspostavljena nakon pada Alijanse također nije učinila ništa na ispravljanju ove nepravde, kao što se ovom temom još uvijek previše ne zamara ni trenutni establishment u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Ono što je prije šest godina ustvrdio Sud FBiH, a potvrdila i Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH, sada je ustanovila i vlada SAD-a: sve optužbe protiv alžirske šestorke - uključujući i onu o navodnom pokušaju terorističkog napada na Američku ambasadu u Sarajevu - odbačene su zbog nepostojanja dokaza. Tajna "crne kutije" Lakhdaru Boumedienu, Mustafi Ait Idiru, Belkacemu Bensayahu, Hadju Boudelliju, Saberu Lahmaru i Mohamedu Nechli po prvi put će biti omogućeno fer suđenje, i to pred sudom u Washingtonu, koje je započelo 27. oktobra ove godine. Advokatska firma Wilmer Hale, koja radi na njihovoj odbrani, prikupila je 1.600 stranica dokaznog materijala koji pobija svaku optužbu ministarstva odbrane SAD-a. Dani su još u prošlom broju citirali jedan od izvještaja prema kojem su Alžirci izručeni nakon američke ucjene da će, u protivnom, okončati diplomatsku i vojnu podršku BiH te da će Alžirce od bh. vlasti preuzeti - ako treba - i silom. Jedan od advokata Wilmer Halea - Rob Kirsch u izjavi za Dane pojašnjava da su "SAD ili načinile grešku ili lagale kada su prijetile bosanskim vlastima". Da se, po svemu sudeći, radilo o prikrivanju površnih izvještaja obavještajnih službi, govori činjenica da vladini advokati sada nastoje dokazati da je "šestorka", zapravo, imala u planu "džihad u Afganistanu". U izvještaju Wilmer Halea stoji da je sucu Richardu J. Leonu predat "zapečaćeni paketić", "neka vrsta crne kutije", koji, navodno, sadrži inkriminirajuće dokaze - ali da mu je naloženo da ga ne otvara, osim u slučaju da postane očigledno da vlada gubi proces: "Ovaj prilog je dodatak gomili zapečaćenog materijala kojeg je vlada označila kao tajan. Ipak, nakon upornog odbijanja svakog zahtjeva odbrane za uvidom u taj materijal, vladini advokati su nedavno priznali da im nije pošlo za rukom da ispitaju prethodno sakupljene, moguće inkriminirajuće dokumente. Odbrana je ove dokumente zahtijevala još 2004, ali vlada nije omogućila uvid ni u jedan dokument do subote, 25. uvečer, u 20.30 - dakle jedan dan prije početka suđenja." Rob Kirsch se, međutim, pita "zbog čega vlada SAD-a isto nije tvrdila 2001. ili 2002? Da li se, zapravo, radi o tome da SAD jednostavno tragaju za scenarijima koji bi im odgovarali, s obzirom da je vladi - a posebno obavještajnim agencijama - strašno neugodno, budući da su predsjedniku Bushu dali pogrešnu informaciju koju je on uključio u jedan od svojih najvažnijih predsjedničkih govora?" To je potvrdio i obavještajac CIA-e Philip Zelikow, koji je u prilog odbrani priložio cijeli niz slučajeva lažnih informacija u vezi s terorizmom. Kirsch također smatra da pitanje koje članovi Wilmer Halea postavljaju bh. vladi "nije da li bi bh. vlasti trebale reagirati, već kako bh. vlasti uopće mogu opravdati bilo koji potez izuzev upornosti da se lažno optuženi ljudi vrate natrag u Bosnu". Mape bespuća U Ministarstvu vanjskih poslova su nam saopćili da je ovaj državni organ još prošle godine (dakle pet godina nakon izručenja) uputio Vijeću ministara dokument Mape puta, kojim se predlažu konkretni koraci vlasti BiH u pravcu oslobađanja građana BiH zatočenih u Guantánamu. Ipak, Vijeće ministara na svojoj sjednici, održanoj 27. septembra prošle godine, nije prihvatilo ovaj dokument, čime je sve vraćeno na početak. Kako tvrdi savjetnik ministra vanjskih poslova Zlatan Burzić, "MVP planira nastaviti sastanke s predstavnicima Ambasade SAD-a". Poslali smo e-mail Vijeću ministara s upitom zbog čega dokument Mape puta nije prihvaćen, ali do zaključenja ovoga broja nismo dobili odgovor. Dokument advokatske skupine sadrži i spisak ljudi koji su se svojim svjedočanstvima zauzeli za Alžirce. Potpisani ljudi s ex-jugoslavenskog područja su - uz prof. dr. Ivu Banca i bivšeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, i Zlatko Lagumdžija i Alija Behmen - direktno povezani s aferom izručenja Alžiraca. Izuzev tobožnjih sumnji u autentičnost apelacije Doma za ljudska prava iz 2002, Lagumdžija u svojoj osam stranica dugoj izjavi tvrdi da su "Amerikanci vršili snažan pritisak na njega te da nije mogao dopustiti da BiH bude proglašena za četvrtu članicu 'osovine zla', kako je George Bush okarakterizirao Iran, Irak i Sjevernu Koreju". Kasnije će izjavu i "blago" izmijeniti - za emisiju 60 minuta, naravno - reći će da, ukoliko "šestorka nije bila izručena, BiH bi se, bez američke podrške, raspala, a bošnjačke teritorije došle pod međunarodni, odnosno američki protektorat"?! Osim toga, Lagumdžija izbjegava objasniti ključnu stvar u cijeloj priči, a to je oduzimanje bh. državljanstva alžirskoj šestorci. Upravo je oduzimanje državljanstava, koje je odradio SDP-ov kadar Tomislav Limov, stvorilo uvjete za deportaciju, tj. "preuzimanje pod nadzor" od strane SAD-a, odnosno Alžira, kojem se kao zemlji porijekla šestorke želio svaliti balast kršenja zakona i ljudskih prava koji se odigrao u BiH. Amerikanci bi nas napustili? Zlatku Lagumdžiji smo željeli postaviti nekoliko pitanja u vezi s postojećim kontradiktornostima u njegovim izjavama. Znali smo da pojedini političari, kada izbjegavaju odgovore, nezgodna pitanja prosljeđuju svojim glasnogovornicima, ali nikada nismo čuli za praksu da novinare upućuju na njihove kolege: naime, nakon što smo pismeno dostavili tražena pitanja, Lagumdžija je, umjesto odgovora - ponudio svog Bakira Hadžiomerovića i gostovanje u njegovih 60 minuta. A zbog čega to čini, bilo je vidljivo iz "pitanja" koja su mu postavljena u toj emisiji. Po istinu nažalost, Lagumdžija nije pitan o potpuno oprečnim stavovima koje danas iznosi o deportaciji "alžirske grupe" u odnosu na period nakon izručenja. Recimo: iako se godinama branio da on nema ništa s odlukom o izručenju, sada u prvom licu jednine govori o onome ko je izručio "Alžirce"; iako sada govori da je "alžirsku grupu" izručio zbog strahovitog američkog pritiska i opasnih prijetnji, u intervjuu Danima (broj 243, od 8. 2. 2002. godine) Lagumdžija kaže: "Razjasnimo jednu stvar: ovo što smo uradili, nismo uradili protiv svoje volje." U istom intervjuu, na pitanje da li je SFOR ponudio dokaze za optužbe protiv Alžiraca, Lagumdžija rezolutno odgovara s "da", što je u suprotnosti s njegovim sadašnjim tvrdnjama. Dalje, Lagumdžija sada samo što javno ne lije suze nad sudbinama ljudi koje je isporučio u zločinački logor Guantánamo; no, pogledajmo šta je govorio kada je bio moćnik na vlasti: "Oni su deportirani zato što nisu državljani ove zemlje, zato što su, u želji da postanu državljani, prevarili ovu zemlju i zato što je, u skladu s rezolucijom Savjeta bezbjednosti, koja je donesena nakon 11. septembra prošle godine, i naša zemlja obavezna da surađuje u borbi protiv terorizma. Mi smo isporučili ljude koji nisu građani ove zemlje, jer ne želimo da budu ovdje. Ponavljam, ne želimo da takvi ljudi ovdje budu zato što ne želimo da dozvolimo bilo kakvu šansu da ova zemlja postane Alžir!" (Veće gađenje izaziva samo Lagumdžijina nova tvrdnja da nas je spasio američkog povlačenja iz BiH. Amerikanci bi, dakle, destabilizirali svoju poziciju u cijelom regionu zbog šestorice ljudi!?) Za nabrajanje svih neistina o svom angažmanu u deportaciji Alžiraca bio bi potreban puno veći novinarski prostor, baš kao što bi Lagumdžiji trebalo barem stotinjak emisija Bakira Hadžiomerovića da ikoga uvjeri u svoju nevinost. Nađa Dizdarević: Američki advokati su tražili da povučem tužbu protiv Lagumdžije Nijedna institucija u ovoj državi nije imala informacije o kojima sada govori Lagumdžija. Ako su oni zaista imali neke dokaze da su oni bili prijetnja za nacionalnu sigurnost, onda ne bi uradili kako su uradili - počeli i završili nelegalno. Nikada nije bilo govora o američkom prisiljavanju, pa čak ni pred Domom za ljudska prava, dok ja nisam pokrenula krivičnu prijavu. Iznad svega cijenim rad američkog advokatskog tima, ali se s njima ne slažem u dvije stvari. Još prije tri godine su me nagovarali da povučem optužbu protiv Zlatka Lagumdžije, govoreći mi da je ona bespotrebna. Tada se ova priča još nije ni spominjala niti je Lagumdžija uopće bio u poziciji da pomogne ljudima koje je izručio. Međutim, očigledno je da je on i tada bio u kontaktu s advokatskim timom. Drugi problem je moje navodno nedavanje izjave sudu. Kako neko može reći da niko drugi od tadašnjeg sastava Vijeća ministara i Parlamenta nije htio da da izjavu, odnosno da ja nisam htjela dati izjavu sudu? Ta laž je nekome potrebna - to je ono što mene brine. Ako već nisu htjeli da uzmu izjave od nekih ljudi, onda su tako trebali i reći, a ne da se tako brani Lagumdžija. izvor: BH Dani
Citiraj ovaj tekst na tvom sajtu | Pregleda: 461
|